Tko je Robert Ježić, krunski svjedok protiv Sanadera, grobar Diokija i riječke industrije!

7dnevno

Radnici Diokija ogorčeno tvrde: Ježić je uništio 850 radnih mjesta, izvukao 12 milijuna eura u Milano, a bivši direktor je ubijen pod nerazjašnjenim oklonostima

Medijski najeksponiranija osoba u prošlom tjednu svakako je bio Robert Ježić, Sanaderov bivši prijatelj i supočinitelj, koji je na ponovljenom suđenju “Doktoru Ivi” ponovno iznio svoje svjedočenje o sudbonosnim uplatama s Cipra. Ostavimo za trenutak po strani zlosretnog “Dr. Ivu”, osobu kojoj su se Nova TV, RTL, EPH i Styrija klanjali kao proroku, da bi ga kasnije survali u pakao i opisali kao najgoreg čovjeka na svijetu. O njegovoj će sudbini odlučiti hrvatski i međunarodni sudovi. Pogledajmo tko je Robert Ježić, glavni i zapravo jedini bitan svjedok na suđenju za INA-MOL, politički najvažnijeg suđenje nakon onog generalu Anti Gotovini u Haagu. Sanaderov intimus, prijatelj, konspirator a potom ključni svjedok-pokajnik Robert Ježić je, prije svega, ‘grobar’ 850 radnika Diokija i njihovih obitelji. On je tipičnom HDZ-ovskom privatizacijom stekao socijalistički gigant Dioki, da bi ga potom upropastio a radnike rastjerao. Prema podacima Udruge bivših radnika Diokija, izgubljeno je 850 radnih mjesta, a u trenutnom Diokiju, spojenom sa misterioznom tvrtkom Xenoplast, radi 17 zaposlenih. Očito je da se ta tvrtka održava samo radi eventualne prodaje zemljišta za kopneni LNG terminal, o čemu je na sudu prošli tjedan govorio i sam Ježić.

Udruga radnika Diokija je opetovano postavila Slavku Liniću, kao Ježićevom pokrovitelju nakon ‘pada’ Sanadera, slijedeća pitanja, na koje nikad nije odgovoreno: ( http://www.poslovni.hr/domace-kompanije/bivsi-radnici-diokija-imaju-16-pitanja-za-linica-267948 )

Pitanja bez odgovora

Mi bivši radnici tvrtke Dioki d.d. pitamo ministra Linića:

1.Zašto je predsjednik Uprave DIOKI d.d. Zdenko Belošević pronađen mrtav 2010. godine u Rijeci pod sumnjivim okolnostima koje ni dan danas nisu razjašnjene?



2.Zašto ste više puta u večernjim satima dolazili u DIOKI d.d. s Ivanom Čermakom i Robertom Ježićem prije izbora 2011. godine?

3.Zašto je Robert Ježić prije izbora 2011. govorio radnicima da čeka vaš dolazak na vlast?

4.Zašto je Robert Ježić u siječnju 2012. govorio radnicima da moramo čekati Zakon o financijskom poslovanju?

5.Zašto ste zajedno s Robertom Ježićem instalirali i cijelo vrijeme podržavali Lea Dolezila kao direktora DIOKI d.d. ?

7.Zašto ste lagali javnost da Ivan Čermak može nabaviti jeftin plin?

8.Zašto ste odbili produžiti državnu garanciju i tako otjerali tvrtku Caliskan iz Dine?

9.Da li ste tužili Caliskan zbog povrata 5 milijuna eura na ime naplaćene garancije kako ste i javno obećali ili će to platiti porezni obveznici?

12.Zašto ste dopustili da Leo Dolezil svaki mjesec obračunava sebi plaću od 38.000 kn za posao koji nije odradio ili možda mislite da ga je odradio? I tako dalje. I sve tako redom.

Na račun u tvrtke AdriaOil u Milanu prebačeno 12 milijuna eura

Radnici navode također da su Ježić i prijatelji prije ulaska Diokija u stečaj na račune tvrtke AdriaOil u Milanu prebacili 12 milijuna eura. To je značajno jer Ježić, kada se kune da će vratiti 5 milijuna eura mita, uvijek govori o firmi Dioki – koja je u jednim trenutku spojena sa Xenoplastom, na čiji su račun Ciprani uplatili 5 milijuna eura. Dakle, za uplatu ciparskih fondova odgovoran je samo Dioki kao sljednik Xenoplasta, firme za koju direktor Ježić “nije znao niti ga je zanimalo tko su vlasnici”, prema iskazu na sudu. Ali ne i AdriaOil na čije su račune, po tvrdnji radnika, prebačena operativna gotovina Diokija, kojim Ježić i dalje raspolaže i od nje živi u Švicarskoj. Ali, to je znanstvena fantastika, jer osim što upravljanje računima Diokija potpada pod pravila o stečajnom postupku, njegov je ukupni prihod (ne profit) u 2017. godini bio nešto veći od milijun eura, pa je tvrdnja svjedoka na sudu, pod zakletvom, da može skupiti 5 milijuna eura “sa računa Diokija, koji nije mrtav”, još jedna obmana i javnosti i suda. Iz novog je svjedočenja jasno i da je Ježić lagao sudu 8.3.2012. tvrdeći da će odmah vratiti novac – jer je sada priznao da je novac bio potrošen na kredite i dokapitalizaciju Xenoplasta i posudbu Diokiju odmah po primitku.

Laži, laži laži me, ti to radiš najbolje

Lagao je i kasnije, 25.10.2012., kad je rekao da još nije vratio 5 milijuna eura jer to nitko nije od njega tražio. Tražio je, naravno, a i njegovo obećanje je ušlo u zapisnik. Međutim, Ježić i njegovi odvjetnici su uputili žalbu, tvrdeći da im pis sa suda nije dostavljen u Švicarsku, gdje je novi Dioki preregistriran. Tim su formalnim načinom nastojali izigrati javno i teatralno dano obećanje.

Ježić je također, Uskoku i Županijskom sudu, tvrdio da nije znao tko su vlasnici Xenoplasta, tvrtke kojoj je bio direktor, a na koju je uplaćeno 5 milijuna eura. I da je to posve normalno u poslovanju. Međutim, bio je siguran da se 5 milijuna može platiti ‘Doktoru Ivi’ – ne sa nekog računa na koji je novac spremljen – nego iz dividende. Sve bi ove Ježićeve laži bile nevažne u kontekstu njegove tragične poslovne karijere, kao i tragične političke karijere Ive Sanadera – da suđenje u Zagrebu nije pod velikom međunarodnom prismotrom. Presuda arbitražnog suda u Švicarskoj, koja je ‘pokopala’ hrvatske šanse u sporu sa MOL-om, donesena je zbog neuvjerljivog suđenja, koje su Švicarci ismijali. Sada istim putem ide i novo suđenje. Naime, prema svemu rečenom na ročištu u prošli četvrtak, Ježić je pet milijuna eura potrošio za svoje potrebe, a do dr.Ive- od te tranše – nije stigao ni euro, zbog čega je on bio vrlo nervozan. Godine prolaze, a u Hrvatskoj nitko ništa ne nauči. Krunski svjedok, na kome počiva cijela strategija RH, je kako navode radnici Diokija – lažac i lopov, a mi se nadamo da će suđenje biti uvaženo i ‘ispoštovano’.

 

Tvrdnje radnika Diokija upućene javnosti, medijima i Slavku Liniću

“850 izgubljenih radnih mjesta i uništena proizvodnja, izgubljeni veliki porezni prihodi za državni proračun, nesankcionirana višegodišnja pljačka te neizvjesnost oko raskomadanja preostale imovine. Od preostale imovine ključni su nerazriješeni državno-stranačko-privatni interesi oko zemljišta za LNG terminal. Na to zemljište pretendiraju svi zainteresirani: Hypo banka sa založnim pravom, mogući novi investitori sa Ježićem ili bez njega te država. Država je ovdje predstavljena kroz odnos SDP – HNS, gdje se želi LNG projekt kao strateški državni interes realizirati puneći privatne džepove stranačkih dužnosnika. Radnici sumnjaju na dugogodišnji gospodarski kriminal kojim je izvučen ogroman novac iz DIOKI Grupe i zahtijevaju istragu i kažnjavanje odgovornih osoba. Primjerice, Diokiju koji je završio u stečaju ostale su dužne njegove tvrtke kćeri DINA-Petrokemija – 11 milijuna eura i Adriaoil Spa Milano – 12 milijuna eura. Najočitiji primjer kriminala je Diokijeva tvrtka kćer Adriaoil sa sjedištem u Milanu. Ukupni dugovi Adriaoila za koje je odgovoran njegov dugogodišnji direktor Leo Dolezil su oko 55 milijuna eura. Od toga Adriaoil talijanskim bankama duguje 21 milijun eura, Diokiju duguje 12 mil., dobavljačima duguje 18 mil. eura te ima još oko 4 milijuna eura raznih drugih dugovanja. Kada bi DINA-Petrokemije vratila Adriaoilu svih 30 milijuna eura koje mu ona duguje i kada bi se time podmirilo 30 mil. eura duga, Adriaoil bi i dalje bio dužan 25 mil. eura. Taj dug od 25 milijuna eura je najmanji iznos za koji postoji opravdana sumnja da je nastao kriminalnim radnjama Lea Dolezila, Roberta Ježića i Diokijevih uprava i to bi trebao biti prvi predmet istrage nadležnih državnih institucija i u Hrvatskoj i u Italiji gdje je Adriaoil registriran.

Adriaoil kao diler Dininih i Diokijevih proizvoda po principu – prvo prodaj Dini i Diokiju skupu sirovinu pa zatim preprodaj Dinin i Diokijev finalni proizvod, ne bi smio gomilati dugove osim kriminalnim radnjama. Kako je moguće napraviti 25 milijuna eura minusa ako posluješ tako što kupuješ po 100 i preprodaješ po 110? Kako se godinama oštećivalo male dioničare i državu zbog izvlačenja novca preko Adriaoila? Krajnje je vrijeme, a ovih 25 mil. eura duga su samo jedan očiti povod, da se započne s kriminalističkom istragom i pročešljaju tokovi novca koji je godinama isisavan iz Dioki grupe da bi na kraju od nje ostali zatvoreni pogoni, neplaćeni računi, neisplaćene plaće, neotplaćeni krediti, zemljišta pod hipotekama banaka te stečaj matične tvrtke Dioki.

Javnost je već upoznata i sa izvlačenjem cca 20 milijuna kuna iz riječkog Novog lista što za posljedicu ima činjenicu da se ovaj važni novinski nakladnik nalazi pred gašenjem. Ježićev nadzorni odbor je u ožujku 2012. Lea Dolezila postavio za direktora Diokija dok se istovremeno lagalo medijima da su dobili suglasnost vjerovnika. Koji su to vjerovnici takvu osobu podržali kao direktora Diokija? Jedinu suglasnost dao je Slavko Linić”, pisali su radnici Diokija svim zainteresiranima – koji su pred tragedijom Diokija zatvorili oba oka i začepili oba uha.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI