Dr. Franjo Tuđman na sjednici Predsjedništva HDZ-a: Bili smo oslonjeni na elemente hrvatstva koji su stradali u NDH, koji su bili povezani s NDH i to je bila većina hrvatskog naroda. Bez tog elementa hrvatstva ne bismo izdvojili Hrvatsku.
U knjizi-kronici Državni udar Vladimira Šeksa (V. Šeks: Državni udar, Zg. 2017. knjiga I, str 383.) navodi se izlaganje predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana na Predsjedništvu HDZ-a 14 01 1994 te na još nekim vodećim državnim političkim tijelima. Temeljni naglasci Predsjednikovog izlaganja glase: Gospodo budimo realni. Mi smo se našli u borbi za hrvatsku državu i bili smo oslonjeni i morali smo biti oslonjeni na elemente hrvatstva koji su stradali u NDH, koji su bili povezani s NDH i to je bila većina hrvatskog naroda. Htjeli to mi ili ne, to je bila većina hrvatskog naroda. I bez tog elementa ne bismo bili izdvojili Hrvatsku… To bi trebali znati i jedni i drugi u HDZ-u, a ni ovdje neki za ovim stolom i u javnosti nisu dovoljno bili svjesni toga, da smo mi u takovom položaju i da smo zapravo s time uspjeli.“
Bez tog elementa hrvatstva ne bismo izdvojili Hrvatsku
Tako je na spomenutoj sjednici predsjednik Tuđman već u dvije početne rečenice otvorio strogo prešućivanu temu o NDH i Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj, kao i obznanio činjenicu da je oslonjenost na borce NDH i na njihove sljedbenike, na te elemente hrvatstva, kako kaže FT, donijelo pobjedu i izdvajanje Hrvatske iz pogubne velikosrpske Juge.
Te je državničke misli izrekao dr. Franjo Tuđman, po obitelji HSS-ovac, od 1941. prvoborac protiv NDH, general JNA, kasnije uznik zbog hrvatskog nacionalizma, pokretač narodnog otpora velikosrpsko-komunističkoj Jugi, pobjednik u ratu i prvi predsjednik Republike Hrvatske.
Prvo pozitivno mišljenje o NDH od svibnja 1945.
Iz službenih krugova nije se o NDH čulo ni jedno makar znanstveno intonirano mišljenje od svibnja 1945. Tada je boljševičko-velikosrpska strahovlada, sluganski podržavana od nazovi hrvatskih komunista, nametnula za duga desetljeća svoj partijski rječnik po kome su svi oni koji su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku i bili s njom povezani, demonizirani najtežim izrazima, slično kao i danas. U glavnim hrvatskim glasilima nije moguće naći o NDH bilo što osim pogrda i objeda. Ta je crna lavina tijekom 73 godine preplavila svijet uglavnom zahvaljujući protuhrvatski nastrojenoj državnoj vlasti koja i danas nekritički i bez dokumentacije podržava razne mitove o navodnim zločinima NDH. Začudo ista vlast ne zna ništa o stotinama tisuća, uglavnom Hrvata, bačenih u jame od strane partizanskih osloboditelja (dr. J. Jurčević, Prikrivena grobišta…Zagreb, 2012. i Etička osuda JB Tita i sljedbenika, HNES, grupa autora, Zagreb, 2015.)
Utoliko su značajniji ovi stavovi predsjednika Tuđmana koji se početkom srpske agresije 1990., opet jedne biti ili ne biti borbe za Hrvatsku, oslanja upravo na sinove i sljedbenike onih koji su bili povezani s NDH, borili se i stradavali za nju, a to je bila, kako kaže, većina hrvatskog naroda. Tuđman osjeća taj plemeniti zanos u hrvatskom narodu i zna da se na te elemente hrvatstva može osloniti uvijek kada je najteže. Tako je bilo i u Domovinskom ratu.
Tko su ti elementi hrvatstva na koje smo se morali osloniti?
Ti sinovi, velikim dijelom siročad čiji su očevi i djedovi, ti obični seljaci (Milovan Đilas) pobijeni i pobacani u razne Kočevske Rogove i Hude Jame ili su spašavali glave bijegom u inozemstvo, ti su sinovi taj spasonosni element hrvatstva na koji smo se oslonili i na koji smo se morali osloniti…, a čega nisu dovoljno svjesni ni neki za ovim stolom. Tuđman potvrđuje da su borci za NDH i RH imali jedan te isti cilj: nezavisnu i suverenu hrvatsku državu, koju su ostvarili borbom rame uz rame 1990. – 1995., svidjelo se to nekom ili ne. Povijesna, epohalna važnost tog Tuđmanovog stajališta iznesenog na najodgovornijim državnim tijelima u suštini glasi: svi borci za hrvatsku državu, kako oni u daljoj prošlosti tako i ovi u 20. stoljeću, predstavljaju jedno jedinstveno tijelo povezano istim ciljem – uspostavom samostalne hrvatske države. Štoviše, Tuđman potvrđuje elemente hrvatstva povezane s NDH ne samo kao aktivnog državotvornog čimbenika, nego ih odlikuje priznanjem da se bez njih, pristaša NDH, RH ne bi uspjela izdvojiti iz pogubnog zagrljaja jugo- velikosrpstva.
Sinovi branitelja NDH i branitelji RH u borbi rame uz rame iskovali svehrvatsko zajedništvo
Prirodno je da se u obrani države među braniteljima stvara osjećaj bratstva po oružju i ciljevima, pa su mnogi sinovi branitelja NDH i branitelji RH 1990 u Domovinskom ratu rame uz rame iskovali neraskidivo svehrvatsko zajedništvo koje će, vjerujemo, ostati nesalomljiv branik u borbi protiv brojnih smutljivaca i rušitelja hrvatstva. Hrvatska država, njena uspostava, obrana od agresije i briga za svestrani razvoj zemlje postaje usporedo s jedinstvom obrambenih snaga zajedničko nadahnuće svih njenih žitelja.
Odlučnošću državnika Tuđman je jednim udarcem presjekao Gordijski čvor hrvatskog bratoubilačkog sukoba smišljenog i podržavanog od jugo komunističkih vladajućih struktura. Neki od najvećih vinovnika za nestajanje hrvatskog naroda naredbodavci su i počinitelji masovnih zločina s Bleiburga, Kočevskog Roga, Tezna, Vukovara, Voćina i stotina drugih stratišta koji još nisu javno osuđeni ni svezani na stup srama, a kamo li kažnjeni od strane preko sedam desetljeća duge i preduge protuhrvatske vladavine. Suverena i slobodna, međunarodno priznata Hrvatska nastala je isključivo na vjekovnoj borbi svojih najboljih sinova i kćeri ovjenčanoj obrambenim domovinskim ratom i Olujom.
Ova korisna i informativna knjiga-kronika prati niz Tuđmanovih političkih stavova iznesenih pred najodgovornija državna tijela i dužnosnike: Predsjedništvo HDZ-a, skup zastupnika HDZ-a u Saboru, predsjednike Zastupničkog i Županijskog doma Manolića i Mesića, premijera N. Valentića, bivšeg premijera Fr. Gregurića i druge, a na sastancima riječ bi dobili svi nazočni članovi. Predsjednikova izlaganja sadržavala su više aktualnih tema od kojih je često upravo ova o osloncu na pristaše NDH bila među prvima.
Možda je za čitatelja najzanimljivije traženje odgovora na pitanje: kako je članstvo tih tijela prihvatilo Tuđmanovu doktrinu o osloncu na pristaše NDH, o njihovoj brojnosti u narodu i odlučujućoj ulozi u oslobađanju od SFRJ. Što se tiče reakcije na Tuđmanova izlaganja može se, temeljem navoda u knjizi, spomenuti spontani pljesak kojim su pozdravljana Predsjednikova izlaganja i okončavani skupni sastanci. U knjizi ne nailazimo na navode koji bi govorili da je došlo do nekog suprotstavljanja Predsjednikovoj politici oslonca na pristaše NDH i dodijeljenog im priznanja.
Objavljivanje tog vrijednog povijesnog i političkog štiva treba pozdraviti i preporučiti da se uznastoji u daljem upoznavanju javnosti s ključnim stranicama naše povijesti. Na mjestu je i pitanje zašto se s objavljivanjem tog dijela Domovinskog rata povezanog s odlučujućim unutarnje-političkim zbivanjima čekalo preko 20 godina, pogotovo što su u knjizi iznesena dragocjena i po naciju sudbonosna vojna i idejna savezništva boraca za hrvatsku državu. Od Predsjednika iznesene i od odgovornih tijela prihvaćene stavove moglo se sukladno propisima uvesti u praksu kao vladajuću i koherentnu političku doktrinu što bi imalo dugo iščekivan i blagotvoran utjecaj na preporod, samosvijest i ponos cijele nacije. Neka nam bude dopušteno ponadati se da nije prekasno za buđenje hrvatskih vlasti iz opojnih snova bivšeg totalitarnog sustava i za ostvarenje toliko željenog svenarodnog zajedništva i bratstva po uzoru na vizionarstvo Prvog predsjednika.
Dr.Nikola Hrvatin Debelić:
Prvi veleposlanik RH u Rumunjskoj (1992 – 1996).
Generalni konzul RH u Zapadnoj Australiji (1997 – 2000).
Prvi počasni doktor Muzičke Akademije u Bukureštu.
Počasni doktor Muzičke Akademije u Cluj – Napoci.
Počasni građanin grada Cluj – Napoca i hrvatskih općina Karašova i Lupac.
Za svoje zasluge u razvijanju gospodarskih veza primio od ministra vanjskih poslova Rumunjske ‘Kristalni Globus’.
Predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog diplomatskog kluba od osnutka 2001. do 2010. g.
Redoviti član Viteškog reda Sv. Lazara Jeruzalemskog, Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”, Hrvatske Paneuropske unije i dr.
Nositelj odličja „Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića“, „Reda hrvatskog trolista“ i „Spomenice domovinske zahvalnosti“.