'Sportska televizija nije uopće u gubitku', slagao je u najboljoj maniri Milana Bandića prvi čovjek Hrvatskog olimpijskog odbora. 'Imate izvješće o poslovanju u FINA-i, pa pogledajte', uputio je Mateša novinarku Keserović za nedavnog gostovanja na N1 televiziji. Činjenica je da je SPTV, otkako ju je HOO osnovao potkraj 2010. godine, akumulirala do danas 85 milijuna kuna gubitaka!
Zlatko Mateša oduvijek slovi kao smiren i racionalan čovjek, premda je pitanje – žene li se racionalni muškarci četiri puta, poput našeg bivšeg premijera? No, kada je u pitanju Sportska televizija, to neuspjelo i nevoljeno Matešino „čedo“, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora pretvara se u vlastitu, iracionalnu suprotnost, pa tvrdoglavo već godinama, unatoč poražavajućim brojkama, odbija priznati da je njegov projekt nacionalne sportske televizije doživio debakl. I programski i financijski!
Suočen s argumentima i brojkama koji bi inače racionalnog Matešu razoružali, ovaj „drugi“ Mateša, Mateša na braniku SPTV-a, njegovog osobnog projekta na plećima hrvatskoga sporta, postaje čak pristalica teorije urote. Tako je neki dan, gostujući na N1 televiziji u „Točki na tjedan“, objašnjavao novinarki Anki Keserović i gledateljima da „nekome smeta i sama ideja da Hrvatska ima besplatni, nacionalni sportski kanal, točnije velikim komercijalnim interesima ne odgovara ideja da bi Hrvati mogli gledati besplatno svoje klubove i nacionalne reprezentacije…“
„Mi smo sve ove godine otkako je zaživjela Sportska televizija izloženi velikom pritisku da naš projekt nestane“, trudio se objasniti Mateša velike financijske i programske posrtaje jedne, zapravo, nevidljive televizije. Na upit novinarke, kome bi bilo u interesu da SPTV nestane, Mateša je odgovorio:
Teorija urote…
„Svima koji imaju televizijska prava na hrvatski sport i koji ta prava debelo naplaćuju hrvatskim građanima, prodajući im svoje TV pakete. A ta su prava na izvjestan način hrvatski građani već platiti, financirajući kroz poreze i prireze hrvatski sport koji uglavnom nije profesionalan, a onda kada te iste vrhunske sportaše, naše klubove u raznim natjecanjima, pa čak i državna prvenstva, požele gledati na TV, građani opet moraju dodatno platiti.“
Za teorijom urote Zlatko Mateša posegnuo je kada je trebao objasniti financijsko poslovanje Sportske televizije koje je već s prvim mjesecima emitiranja zašlo u zonu sumraka, da bi se do danas akumuliralo oko 85 milijuna kuna gubitaka. Mateša je elegantno izbjegao izravan odgovor o gubicima koji opterećuju Hrvatski olimpijski odbor, a samim tim i hrvatski sport. Rekao je bez zadrške da HOO svake godine financira SPTV sa 4,5 milijuna kuna, te da HOO redovno servisira kredit od tri milijuna eura, lani podignut u Erste banci, a kojim se prebio dug SPTV-a od 35 milijuna kuna Privrednoj banci Zagreb.
PBZ je u nagodbi sa HOO-om, pristao da mu se dugovanje namiri jednokratnom uplatom od tri milijuna eura, a zauzvrat je PBZ otpisao HOO-u (kao jamcu za kredite za SPTV) 11 milijuna kuna. Paradoksalno je da je tih 11 milijuna kuna otpisanoga duga, prikazano u godišnjem financijskom izvješću SPTV-a kao – dobitak!
Upravo je tu začkoljicu Mateša iskoristio kao kontru upornoj novinarki Keserović, koja je htjela SPTV-ove minuse istjerati na čistac, da mrtav-hladan, ni da trepne, objavi da je posljednje izvješće o poslovanju SPTV-a, ono za 2017. godinu bilo – pozitivno. Dakle, da je Matešina televizija, koja se od prvog dana davi u višemilijunskim dugovima, odjednom ostvarila dobitak!
„Sportska televizija nije uopće u gubitku“, slagao je u najboljoj maniri Milana Bandića prvi čovjek Hrvatskog olimpijskog odbora. „Imate izvješće o poslovanju u FINA-i, pa pogledajte“, uputio je Mateša novinarku Keserović da se potrudi bolje informirati.
Mateša je konstruirao svoju istinu, hvatajući se zapravo za taj od PBZ-a otpisani dug od 11 milijuna kuna kao – dobitak! Lako je tako! No, naša je novina u posjedu godišnjeg financijskog izvješća SPTV-a za 2017. godinu – treba reći da su financijska izvješća Matešine TV najskrivaniji dokumenti u HOO-u – i sasvim je razvidno da SPTV grca u dugovima.
Prikazani prihodi u izvješću za 2017. od 17 milijuna kuna nisu realni, stvarni prihodi su na razini prosjeka prošlog razdoblja, dakle oko 3,7 milijuna kuna, a 11 milijuna kuna je otpis potraživanja koje je proizašao iz predstečajne nagodbe sa Privrednom bankom Zagreb. HOO, odnosno SPTV sada više nema dug od 35 milijuna kuna prema PBZ-u, ali ima dug od tri milijuna eura, odnosno 23 milijuna kuna prema Erste banci, čijim je kreditom prebio dugovanje Privrednoj banci. Moj te mota oko plota…
Komercijalnost i nekomercijalnost…
Dug SPTV-a prema dobavljačima narastao ja sa 11 milijuna kuna u 2016. na 16 milijuna kuna u 2017., premda Sportska televizija praktički ne proizvodi svoj program, nego emitira gotove emisije ako joj ih netko da, ili s unajmljenom opremom i ljudstvom realizira poneki prijenos nekog sportskog događaja, koji joj sportski savezi ustupaju besplatno. Trenutno broji 14 zaposlenika, a njome upravljaju dva tijela – Skupština koju čini jedan čovjek, Josip Čop, inače glavni tajnik HOO-a, te Upravni odbor kojeg također čini samo jedan čovjek, Petar Čavlović, koji kao direktor zastupa SPTV.
Teško se oteti dojmu, bez obzira koliko se Zlatko Mateša upinjao obraniti jedinu sportsku televiziju nekog nacionalnog olimpijskog odbora na svijetu, da ne postoji ni poslovni i programski smisao SPTV-a. Osnovni problem s kojim se suočio projekt Sportske televizije od prvog dana, jest da se jednostavno radi o neodrživom komercijalnom modelu. Da je moguće od nekomercijalnog sadržaja raditi komercijalni program, onda nekomercijalni sadržaji ne bi bili nekomercijalni, pa bi ih već netko i kupio! Drugo, ako je to tako lako i isplativo, kako to da se tog koncepta netko u nekim bogatijim sredinama nije sjetio?
Ne podcjenjujemo hrvatsku pamet, ali komercijalnost ili nekomercijalnost je prilično matematički pojam. Ni Hrvatska televizija, koja godišnje samo od pretplate ubere milijardu kuna, više ne može parirati komercijalnim kućama u borbi za TV prava najeminentnijih sportskih događaja, uostalom HRT je izgubio pravo prijenosa hrvatske nogometne reprezentacije. Sa čime bi se to SPTV „tukao“ za bolji program s konkurencijom, kada ne uspijeva platiti ni 3,5 milijuna kuna godišnje Odašiljačima i vezama za svoju free-to-air poziciju (što znači da egzistira kao slobodni kanal na satelitu koji se može na nacionalnoj razini pratiti uz bilo koji pretplatnički paket)?
je u najboljoj maniri Milana Bandića prvi
čovjek Hrvatskog olimpijskog odbora. ‘Imate
izvješće o poslovanju u FINA-i, pa pogledajte’,
uputio je Mateša u emsiji TNT novinarku
Keserović da se potrudi bolje informirati
Puno je pitanja na koja Zlatko Mateša nema odgovor, ali ustraje u tome da održi SPTV, s nekim budućim partnerima ili ne, kako god.
„Projekt SPTV je održiv, ali je pitanje koliko dugo još trebamo izdržati pritisak određenih krugova i struktura da SPTV nestane!“, poput mantre Mateša ponavlja fantomske pritiske. Koji mu, zapravo, služe kao alibi za njegova tvrdoglava nastojanja da održi neodrživo.
Prema zaključcima financijske ekspertize koju je za potrebe ovog teksta učinio jedan financijski stručnjak, SPTV je odavno trebao završiti u stečaju. SPTV može nastaviti poslovati samo ako je netko dovoljno motiviran da mu upumpava keš iako ne postoji realna mogućnost da će upumpani novac ikad vratiti. Danas je SPTV na životu samo zato jer je HOO novim kreditom otkupio potraživanja banaka, a pretpostavlja se da je to napravljeno kako bi se sačuvala koncesija.
Nagrađena lojalnost…
SPTV sa svojim modelom poslovanja neće moći vratiti dug Erste banci za koji jamči HOO, pa će njegovu otplatu HOO morati preuzeti na sebe. Potraživanja s osnova tog kredita HOO nikad neće moći naplatiti od SPTV, pa će sigurno u jednom trenutku zamijeniti dug za kapital, te na taj način povećati temeljni kapital SPTV-a za iznos duga. To svejedno neće popraviti situaciju, jer će i dalje gubici SPTV-a biti veći od uvećanog temeljnog kapitala. Uglavnom – rupa bez dna…
Vjerojatno zbog svih tih crnih pokazatelja što proizlaze iz svih kolona i brojki svakog financijskog izvješća SPTV-a, ni jedno godišnje izvješće nikada nisu vidjeli ni članovi Vijeća HOO-a, ni članovi Nadzornog odbora HOO-a, nikada nije nikome, ni skupštinarima, dostavljen među materijalima za sjednicu. Samo bi prigodom njegova usvajanja, Mateša papirima mahnuo zrakom i rekao – koga zanima može izvješće dobiti na uvid. Ruke za izvješće svi bi podigli u zrak, a kasnije više nitko ne bi inzistirao na „sitnicama“.
Povjerenje u prvog čovjeka HOO-a i njemu iskazana lojalnost nagradila bi se već nekim dobicima i(li) probicima…
