Uvažena Predsjednice, kada Ćiro Blažević izgubi od zagrebačke antilegende Sukija ili od bivše kraljice Hrvatske Tamare Roglić ne za prsa, nego je unaprijed diskvalificiran da nazoči proslavi rođendana hrvatske nam domovine, ne prvi puta, nego otkako ste vi zasjeli na Pantovčak, onda je to prije svega uvreda, pa i poniženje za gospodina Blaževića. No, to ništa ne govori o Ćiri, o čijem liku i djelu ionako svi sve znamo, ali puno govori o Vama i(li) Vašem protokolu i ljudima koji su zaduženi da vas savjetuju
Ovih dana svi i sve gledamo i mjerimo kroz nogomet, pa ćemo nogometnim rječnikom ocijeniti i prijem i organizatoricu prijema koji je u povodu Dana državnosti 25. lipnja priredila u perivoju svog predsjedničkog ureda na Pantovčaku za više od tisuću uzvanika iz svih sfera društvenoga života i predstavnike s cijelog političkog spektra, Kolinda Grabar Kitarović. Gospođo Predsjednice, bili ste zgodna i dotjerana kao talijanska nacionalna momčad u najboljem izdanju, imali ste frizuru postojaniju od Beckhamove Victorije, prozračnu put i laganu šminku poput navijačice s Islanda, svojom ste pojavom i osmijehom oduzimali dah kao prelijepi dugokosi švicarski nogometaš Yann Sommer, u stilu Maradone iz najboljih dana driblali ste među uzvanicima, govorili ste nadahnuto poput Ćire Blaževića 1998. u francuskom Vittelu, ali i zabili ste si autogol! Štoviše, autogolčinu, poput nesretnog Marokanca Aziza Bouhaddouza u finišu utakmice s Iranom. Zašto ste, draga Predsjednice, ne prvi puta nego opet, zaboravili pozvati na prijem u povodu najvećeg državnog praznika, baš Miroslava Ćiru Blaževića, dok su njegovanim predsjedničkim travnjakom milili deseci i deseci onih koji si ni sami nisu mogli objasniti kako su se našli među svom tom silnom eminencijom oko vas?
Pogledaš lijevo, neizostavni Zvonimir Sunara Suki, u slobodno vrijeme najveći apologet Zdravka Mamića, kažu i ceremonijal meštar nekih Vaših privatnih zabava, pa i rođendana u ne baš prihvatljivom društvu. Pogledaš desno, jedna od desetak bivših kraljica Hrvatske, a odmah do nje jedna novopečena pobjednica nekog novog izbora ljepotica. Uz njih i Vaša osobna frizerka. Neka i njih tamo, i one su Hrvatska, trivijalna, ali naša, nekom više ili manje lijepa, ali o ukusima se ionako ne raspravlja. Ali, znate, Predsjednice uvažena, kada Ćiro Blažević izgubi od zagrebačke antilegende Sukija ili od bivše kraljice Hrvatske Tamare Roglić ne za prsa, nego je unaprijed diskvalificiran da nazoči proslavi rođendana hrvatske nam domovine, ne prvi puta, nego otkako ste vi zasjeli na Pantovčak, onda je to prije svega uvreda, pa i poniženje za gospodina Blaževića. No, to ništa ne govori o Ćiri, o čijem liku i djelu ionako svi sve znamo, ali puno govori o Vama i(li) Vašem protokolu i ljudima koji su zaduženi da vas savjetuju. Pa niste se, zaboga, valjda preplašili da bi vas u jeku svjetskog prvenstva u nogometu ugušili Ćirin magnetizam i karizma „trenera svih trenera“? Jer, iskreno, kada bi vas dvoje čovjek stavio u ravan, sa svim vašim plusevima i minusima, preteglo bi pitanje „who the fuck Kolinda?“.
Možda ne znate, ali gospodin Blažević je „igrao“ za Hrvatsku još daleke 1982. kada mnogi koje pozivate na svoje prijeme nisu ni sanjali da će desetak godina kasnije okretati kapute. Možda ne znate da je gospodin Blažević 1998. predvodio kao izbornik slavnu generaciju hrvatskih nogometaša do svjetske bronce. I da je bio sukreator, ma šta sukreator, glavni ideolog i glavni kreator priče o jedinstvenom osjećaju zajedništva, motivacije i otpornosti, o ujedinjenu nacionalne momčadi s narodom, svaka je pobjeda bila označena kao pobjeda hrvatskoga naroda, rezultat borbe Hrvata za slobodu i neovisnost. U Vatrenima toga doba zgusnuli smo gotovo sve pozitivne nacionalne osobine Hrvata, a s njihovim smo uspjehom poravnali društvene nejednakosti i nepravde kojima smo bili izloženi u međunarodnim okvirima. Ako ste zaboravili ili niste ni znali, Hrvatska se s Vatrenima u Francuskoj realizirala kao država s identitetom neusporedivo jače i efektnije negoli samim formalnim činom ulaska u Ujedinjene narode. Hrvatski su nogometaši učinili našu domovinu nakon 3-0 pobjede protiv Njemačke u četvrtfinalu središtem svijeta, oni su, ostvarivši sportski rezultat, ostvarili istodobno Hrvatsku na globalnom planu! Ako iz raznoraznih političkih razloga i povijesnih okolnosti Hrvati nisu bili na globalnoj pozornici početkom 20. stoljeća, obilježili su njegov kraj na jednom od posljednjih velikih događaja u 20. stoljeću.
Da, gospođo predsjednice, u izvoru, na početku i na kraju te velebne priče bio je i ostao gospodin Blažević. Ne tiče nas se podnosite li privatno Blaževića ili ne, vaši osobni animoziteti ne kroje ničije zasluge, ali skrojili su pravu pravcatu nepravdu!
Predsjednice, T O SE NE R A D I! Umjesto državničke geste i poštovanja prema jednom sportskom senatoru, kojeg bi ne samo zbog zasluga već i zbog visoke životne dobi trebali čuvati i tetošiti, izabrali ste biti maliciozni. Vi niste izabrani da biste lojalnost jednoj strani iskazivali potiranjem druge strane! Nomina sunt odiosa (nećemo o imenima!). A upravo tako možemo tumačiti vaše šikaniranje Ćire. U svojoj ste poruci na ovotjednom prijemu istakli, među ostalim, i ovo:
“Ovo je blagdan našeg nacionalnog ponosa, blagdan koji sažima borbu mnogih naraštaja hrvatskih domoljuba za hrvatsku slobodu i neovisnost.”
Znate li, Predsjednice, tko je prvi odjenuo majice s natpisom preko prsa „Proud to be Croat“? Ćiro i njegovi Vatreni u Francuskoj 1998., a potom su ih slijedile stotine tisuća navijača u domovini i dijaspori.
Znate, s Vašom pozivnicom na rođendan domovini neki su se neprimjereno sprdali, pa su je nudili na Twitteru, možda u zamjenu za malo onoga što i Maradona voli, neki su Vaš poziv ignorirali i nisu se pojavili, a nerijetki su došli na Pantovčak s figom u džepu. Ćiro, bi Vam, Predsjednice, ne zato što je lojalan HDZ-ovac, jer to je u ovoj priči nebitno, dotrčao, s veseljem, ponosno, iskreno, puna srca i s velikim poštovanjem. Ne samo spram Vas kao Predsjednice, nego i spram Vas kao žene i majke, pa i strastvene nogometne navijačice.
No, Vi ste radije na prijemu u prvim redovima ispred sebe tetošili notornoga Zoltana Aldotta, mađarskog gubernatora u nekoć hrvatskom naftnom divu INA-i, koju je Vaš negdašnji mentor u Ministarstvu vanjskih poslova, Ivo Sanader, izdajnički predao za siću u ruke Mađarima.
P. S.
Osobno sam, u ime redakcije 7Dnevno, za potrebe gore napisanoga teksta poslala upit na tri adrese u Ured Predsjednice: glasnogovornici, protokolu i predsjedničinom savjetniku za sport Tomislavu Madžaru. Evo upita na koji odgovor nismo dobili do zaključenja ovog broja novina:
„Poštovani, u povodu prijema kod Predsjednice RH, koji je prema navodima medijima bio najveći u povodu Dana državnosti otkako je hrvatske države, nije nam moglo promaknuti da ni ovaj put, kao ni prethodnih godina, na prijem nije pozvan gospodin Miroslav Blažević, jer je on to sam potvrdio u RTL direktu u ponedjeljak 25. lipnja. O liku i djelu gospodina Blaževića uistinu je bespotrebno razglabati, on je na čelu Vatrenih 1998. učinio sportskim dosezima i osobitim medijskim manifestacijama Hrvatsku prepoznatljivom u svijetu. Okej, možda se prije tri godine radilo o pogrešci protokola, pa možda i lani, ali ne pozvati g. Blaževića na okupljanje sve moguće domovinske eminencije, ali i nerijetkih tamo nepripadajućih, u trenu dok se odigrava Svjetsko prvenstvo u nogometu i dok je Hrvatska ponovno u fokusu svjetske javnosti, uistinu je maliciozno. Jednako bi maliciozno bilo i da se SP u nogometu ne održava trenutno.
Dakle, molim Vas da se očitujete ima li netko u Uredu predsjednice pravi odgovor i(li) konkretan razlog zašto gospodin Blažević nije pozvan na svečani prijem kod Predsjednice 25. lipnja ove godine, a jesu mnogi koji ovoj zemlji nisu ni izbliza pridonijeli kao on i razveselili hrvatski narod kao njegove nogometne trupe i 1982. i 1998.?“