Dok su se branitelji u Domovinskom ratu borili za hrvatsku državu, komunisti u HDZ-u su u savezu su s ostalim komunistima, proveli pretvorbu - pretvaranje državne imovine u privatno vlasništvo, bez adekvatnog plaćanja. To je bila najveća pljačka komunista ikad provedena na ovim prostorima. Komunisti su dobivali menadžerske kredite za kupovinu imovine. Nikad nitko nije dao izvještaj o tim menadžerskim kreditima
Fašisti Balkana, Srbija i Crna Gora, izvršile su agresiju na Republiku Hrvatsku u razdoblju 1990. – 1995. godine. Srpska agresija uzrokovala je 16.000 mrtvih i 30.000 ranjenih osoba i materijalnu štetu u iznosu od 40 milijardi eura. Agresija Srbije uništila je u Hrvatskoj djelomično ili potpuno 17 bolnica, razoreno je 100 ambulanti, uništeno je 71.000 stanova. U Hrvatskoj su srpski teroristi masakrirali 840 civila, 15-ero djece je nestalo, 402 djete je ubijeno, 108 djece ostala su trajni invalidi, 4285 djece ostalo je bez jednog roditelja, napadnuto je 500 gradova i sela, 219 djece bilo je u srpskim koncentracionim logorima, 30.000 Hrvata odvedeno je u srpske koncentracijske logore, 3000 žena u Hrvatskoj je silovano od srpskih terorista, a samo petorica (5) terorista su kažnjena.
U Borovom Selu je 12 hrvatskih policajaca masakrirano, a nitko od srpskih terorista nije kažnjen. Razoreno je 127 katoličkih crkava. Najstrašniju sudbinu doživjelo je 200 osoba iz Vukovarske bolnice, odvedeni su na Ovčaru i tamo likvidirani na najbrutalniji način. Bio je to masovni zločin nad bolesnicima, kojeg su počinili srpski teroristi, kao što su činili i nacisti u ratu i komunisti nakon završetka Drugog svjetskoga rata. Na Ovčari je ubijeno troje djece i jedna trudnica. Srpski teroristi su likvidirali hrvatske civile dugotrajnim mučenjem i ubijanjem na najstrašnije načine. Ubijali su hrvatske civile strijeljanjem, paljenjem živih žrtava, klanjem nožem – rezanjem vrata, vješanjem, aktiviranjem eksplozivne naprave na civilnoj žrtvi.
Komunistički sistem nije ukinut u Hrvatskoj
Poslije svih ovih izvršenih zločina srpskih terorista u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, Srbi organiziraju ove godine u UN-u – izložbu o Jasenovcu. Plenković ne zna ili neće organizirati izložbu o srpskim zločinima za vrijeme Domovinskog rata u svim zemljama NATO- a, kao i u zemljama Europske unije. Dalje, Vlada gospodina Plenkovića, još uvijek nije poslala Srbiji zahtjev da plati odštetu za 8000 civilnih žrtava, 30.000 Hrvata u koncentracionim logorima u Srbiji i materijalnu štetu od 40 milijardi eura!
Srpski teroristi, građani Hrvatske, koje je naoružala JNA, te pridošli teroristi iz Srbije, okupirali su trećinu Hrvatske. Međutim, Hrvatska, je Vojno redarstvenom akcijom Oluja, 1995. godine, oslobodila najveći dio okupiranog teritorija i zauvijek srušila plan o Velikoj Srbiji. No, dok je hrvatski narod išao u branitelje, komunisti su zadržali vodeće pozicije u svim sferama privredne djelatnosti i preuzeli pozicije u novoj hrvatskoj vlasti. Kada je počela srpska agresija, u Hrvatskoj je vladao ekstremni komunistički sistem s ekstremnim komunistima. Sve pozicije u gospodarstvu držali su komunisti, svaki direktor poduzeća bio je komunist, u kulturi su na svim važnim mjestima bili komunisti, u sudstvu nitko nije mogao biti sudac, a da nije bio komunist.
Dok su se branitelji u Domovinskom ratu borili za hrvatsku državu, komunisti u HDZ-u su u savezu su s ostalim komunistima, proveli pretvorbu – pretvaranje državne imovine u privatno vlasništvo, bez adekvatnog plaćanja. To je bila najveća pljačka komunista ikad provedena na ovim prostorima. Komunisti su dobivali menadžerske kredite za kupovinu imovine. Nikad nitko nije dao izvještaj o tim menadžerskim kreditima. Dalje, komunisti su rasprodali hrvatsko nacionalno bogatstvo, da bi se obogatili od provizija, prodali su banke i poduzeća samo da bi uništili Hrvatsku. Ne samo što su rasprodali domaće banke, komunisti su i zadužili hrvatsku državu, tako da je danas vanjski dug Hrvatske 40 milijarde eura!? Nakon tog kriminala, komunisti danas kažu da je Hrvatsku opljačkao HDZ. Da, ali s komunistima u njegovim redovima!
Danas u Hrvatskoj vlada komunistički sistem, jer u stvari nikada komunistički sistem nije ukinut u Hrvatskoj, isto kao ni u Sjevernoj Koreji. Ekstremni režimi – nacizam, fašizam i komunizam – su ukinuti u svim zemljama svijeta, osim u Hrvatskoj i Sjevernoj Koreji. Zato, ako Hrvatska hoće ići premaa gospodarskom napretku i demokraciji, mora ukinuti komunistički sistem i zabraniti Komunističku partiju Hrvatske (SDP). Komunizam je ekstremni režim, a komunisti ekstremisti i stoga komunistima treba zabraniti rad, jer su protiv hrvatske države, hrvatskog naroda i protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatski komunisti su izdajice (za razliku od srpskih I slovenskih) hrvatske države, naroda i hrvatskih nacionalnih interesa. Od postanka Komunističke partije 1918. godine, hrvatski komunisti su uvijek provodili politiku srpskih komunista, a to je bila protuhrvatska politika, koja je sprječavala razvoj hrvatske države.
U najkraćim navodima navest ćemo razloge zbog kojih treba i zašto, zabraniti djelovanje Komunističke partije Hrvatske. Poslije Drugog svjetskoga rata, Tito je sa srpskim komunistima, u savezu s hrvatskim i slovenskim komunistima, izvršio GENOCID nad hrvatskim zarobljenim vojnicima, ustašama i domobranima, te civilnim stanovništvom, likvidirajući na najbrutalniji način, više od 500.000 osoba. Komunisti su imali tehnologiju ubijanja protivnika i to su čuvali kao tajnu, u izvjesnom smislu još i danas drže taj zločin kao tajnu.
Prvo su slovenski komunisti, poslije završetka rata, likvidirali u Sloveniji 140.000 hrvatskih građana. Kada su komunisti napunili sve prirodne jame u Sloveniji s hrvatskim žrtvama, ostatak zarobljenika vodili su pješice, uskraćujući im vodu i hranu, te svatko tko nije mogao slijediti kolonu – bio je ubijen. To su bili marševi smrti. Komunisti su vodili hrvatske zarobljenike iz Slovenije pješice do rumunjske i bugarske granice, a na jug čak do Makedonije. Svi ti marševi smrti i likvidacije uz put, opisani su u knjizi “HRVATSKI HOLOKAUST.”
Brutalni zločini srpskih partizana u Zagrebu
Srpski general, Koča Popović, sa srpskim partizanima je 1945. godine ušao 8. svibnja u Zagreb. Hrvatskim partizanima nije bilo dopušteno da prvi uđu u Zagreb. Morali su to biti srpski partizani, da učine što veći genocid nad Hrvatima. Odmah po ulasku srpskih partizana na područje Zagreba, počeo je pokolj nad Hrvatima epskih razmjera. Srpski partizani likvidirali su sve ranjenike u zagrebačkim bolnicama, isto kao i na Ovčari. Povijest se ponavlja…
Na “KANALU” u Zagrebu 1945. godine, gdje je danas Autobusni kolodvor, bio je logor s hrvatskim zarobljenicima. Majka je donijela sinu od 18 godina hranu. Kada je majka odlazila, sin joj je rekao da mu drugi put donese palačinke. Tamo je bio prisutan srpski stražar, koji je jednostavno uzeo pištolj i ubio mladog zarobljenika Hrvata pred majkom, kazavši: „Evo, to su ti palačinke.“ U drugom slučaju, zločinci, srpski partizani došli su kamionom u internat u Preradovićevoj ulici i 70 djevojaka u starosti od 16 do 20 godina utovarili u kamione, te izvezli iz Zagreba i strijeljali. Njihova krivnja je bila jedino to što su pripadale hrvatskoj naciji.
Na području Zagreba, Srbi su likvidirali više od 50.000 osoba. Svemu ovome treba još dodati kako su komunistički zločinci u Zagrebu 1945. godine razorili i potpuno uništili groblje ustaša, domobrana i Nijemaca. No najveći barbari u svijetu nisu dirali groblja, ali komunistima su smetala i groblja. Komunisti su bili barbari nad barbarima. Ako hoćemo da komunistički zločini izađu na površinu, mora se zabraniti Komunistička partija u Hrvatskoj, da bih se saznala istina o genocidu koji su komunisti počinili.
O genocidu nad Hrvatima potvrđuje izjava Aleksandra Rankovića iz 1951. godine u beogradskoj Skupštini: „Likvidirali smo 560.000 neprijatelja, a kroz logore je prošlo 3 milijuna i 300.000 ljudi.“ Ovdje treba još dodati izjavu hrvatskog Srbina, Sime Dubajića: „Likvidirao sam 30.000 Hrvata, žao mi je što nisam vise!“ U kolikoj mjeri su hrvatski komunisti licemjerni i sarkastični pokazuje to što su komunisti u Zagrebu održavali akademiju u čast 8. svibnja, slaveći genocid nad Hrvatima koji su počinili Srbi 1945. godine.
Zahvaljujući razgranatoj i potpuno ideologiziranoj OZNI, u Hrvatskoj je u poraću nakon 8. svibnja 1945.) provjeravano, zatvarano, mučeno ili streljano više Hrvata nego ukupno građana u silama Osovine u Njemačkoj, Italiji i Japanu. Više je streljano članova vlade NDH, nego što je nakon čuvenog procesa u Nurnbergu osuđeno na smrt i obješeno pripadnika Hitlerovog Trećeg Rajha. Više novinara streljano je i proganjano nego ukupno u silama Osovine, a isto tako i svećenika.
Komunistički zločinci su još 6 mjeseci prije nego su preuzeli vlast 1945. godine planirali (8. svibnja 1945. godine) likvidacije i genocid nad hrvatskim narodom. Od ukupno 330 novinara NDH, 38 novinara su optužili, proglasili ratnim zločincima i jednostavno strijeljali; zabranjeno je pisati stotini novinara, a samo 27 novinara je dobilo dopuštenje da mogu raditi kao novinari. Đilas je rekao: „Morali smo likvidirati oporbenu inteligenciju, da bi Hrvatska mogla živjeti u Jugoslaviji.“ U vezi hrvatske vojske, Đilas je dodao da je hrvatska vojska morala umrijeti da bi Jugoslavija živjela. Poseban slučaj je bio s novinarom Milivojem Magdićem iz Koprivnice. Komunistički zločinci tražili su od Magdića da im se pridruži, ali on nije pristao, tesu ga zločinci optužili i strijeljali. Komunistički bolesni mozak spreman je sve likvidirati što drukčije misli. U toku Drugog svjetskoga rata komunistički zločinci likvidirali su 667 katoličkih svećenika.
Genocid nad Hrvatima 1945. godine
Nositelji genocida nad Hrvatima 1945. godine, bili su Tito i srpski komunisti u suradnji sa slovenskim i hrvatskim koministima. Srbima je bilo u interesu, da istina o genocidu nad Hrvatima, što dulje ne izlazi na površinu, ali ovdje je ključno, to što su hrvatski komunisti stajali na istom stanovištu kao i Srbi i stoga su razloga hrvatski komunisti vodili srpsku politiku u Hrvatskoj. Zato je potrebno u Hrvatskoj zabraniti Komunističku partiju Hrvatske (SDP), da bi istina o genocidu nad Hrvatima mogla doći na površinu.
U genocidu nad Hrvatima 1945. godine, likvidirano je više od 500.000 ljudi, a sama veličina genocida je previše velika, da bi se mogla držati nerazjašnjena u nedogled. Istina o genocidu se mora službeno objaviti. Samo istina i ništa više. Nerješavanje genocida nad Hrvatima izazivat će stalne sukobe i može uslijed nerješavanja problema izazvati, da se problem počne rješavati na način, na koji nitko ne bih želio.
Rezolucija Skupštine Vijeća Europe odnosi se na potrebu osude zločina koje su počinili ekstremni komunistički režimi. Dalje, Rezolucija navodi da je uzrok slabe svijesti naroda o zločinima, to što nije provedena istraga o njima, a krivci nisu kažnjeni. Hrvatski komunisti jednostavno sprječavaju da se razjasne komunistički zločini i sankcioniraju njihovi izvršitelji. Hrvatska treba osuditi sve zločine izvršene od ekstremnih režima, nacizma, fašizma i komunizma i zabraniti sve njihove simbole. I zvijezdu petokraku, jer je to simbol ekstremnog režima komunizma.
Hrvatski komunisti su 1945. godine pod zvijezdom petokrakom izvršili najveću izdaju u povijesti hrvatske drzave. Prodali su Srbima Bačku, Srijem i Boku Kotorsku. I Vukovar je srušen pod zvijezdom petokrakom. Ranjenici iz Vukovarske bolnice su likvidirani na najbrutalniji način na Ovčari, pod zvijezdom petokrakom. Branitelji za vrijeme Domovinskog rata su se borili protiv srpskih terorista, koji su nosili zvijezdu petokraku. U Oluji smo pobijedili srpske teroriste koji su nosili zvijezdu petokraku. Hrvatska država se temelji na Domovinskom ratu, a ne na zvijezdi petokraki!
Jasenovac i Bleiburg su hrvatske tragedije za koje trebaju povjesničari objaviti istinu, ali to se može postići samo kada se zabrani Komunistička partija Hrvatske. Isto tako treba reći, da je Tito izvršio genocid nad hrvatskim zarobljenicima i civilima likvidirajući više od 500.000 osoba, pored toga njegova teroristička UDBA likvidirala je 68 Hrvata u raznim zemljama svijeta. U komunističkoj Jugoslaviji Tito je dao apsolutnu prednost Srbima na svim područjima, tako da je Hrvatska bila u pravom smislu srpska kolonija. Krvavi maršal Tito, bio je izdajica hrvatske države i hrvatskoga naroda.
Ako Hrvatska hoće napredovati gospodarstveno, demokratski i politički, treba provesti lustraciju. Kako bi bolje objasnili izdajničko djelovanje hrvatskih komunista kroz povijest, navest ćemo izdajničke radnje hrvatskih komunista u prošlosti. Prvo, kada komunisti u Hrvatskoj dođu na vlast odmah optužuju hrvatski narod i ruše hrvatsku državu.
Od Bakarića do Mesića i Milanovića
Kada su komunisti glasali o hrvatskom teritoriju Srijemu i Bačkoj svi komunisti su glasali, osim Tita i Bakarića. Tom prilikom Bakarić je rekao: „Ja sam Jugoslaven i meni je svejedno da li će Srijem i Bačka biti hrvatski ili srpski. Otkud hrvatskim komunistima pravo da prodaju dijelove hrvatske države kao i pravo srpskim komunistima da odlučuju o prisvajanju hrvatskog teritorija.“
Komunisti su proglasili ovu vrstu trgovine tajnom i o tome se nikada nije pričalo – to je tabu tema. Isto tako Bakarić je zabranio povratak Hrvata u Boričevac, jer bi to iritiralo Srbe. Boričevac je mjesto s hrvatskim stanovništvom pored Srba, gdje su Srbi 1941. godine poklali hrvatsko civilno stanovništvo i slavili Dan ustanka u Hrvatskoj. Pod vodstvom Bakarića, 1971. godine, komunisti su krvnički brutalno ugušili Hrvatsko proljeće. Jadranka Kosor, kao predsjednica hrvatske Vlade, dala je 2,3 milijuna kuna da se obnovi četnički spomenik u Srbu.
Mesić je rekao da je Tito najveći sin hrvatskog naroda. Hrvatska je agresor na BiH, a zna se da je Hrvatska spasila BiH. Mesić je izjavio da je NDH bila u ideji i praksi – zločin. Dalje je naveo da nije postojala srpska agresija, već da se radilo o nacionalističkoj politici između Miloševića i Tuđmana radi podjele BiH. Mesić smatra, da je hrvatska politika u prvom redu bila antisrpska za vrijeme Domovinskog rata. Komunist Mesić naziva oslobodilačku akciju Oluju zločinačkim pothvatom, s ciljem etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske. Mesić je klasičan primjer hrvatskog izdajice. Vrijedi za njega povijesna pouka. Kada se netko stavi u službu neprijatelja svoga naroda, tajćce to učiniti X-puta. Ako je Hrvatska pravna država, Mesić bi trebao biti zatvoren i osuđen. Prvo, Mesić je krivo svjedočio na sudu u Haagu. Za krivo svjedočenje na sudu ide se u zatvor. Drugo, u vezi Hrvatske, iznosio je najobičnije laži. Govorio je neistine i namjerno klevetao hrvatsko državno i vojno vodstvo kao i HDZ u cjelini, nazivajući ih zločinačkom organizacijom. Treće, Mesić je na kraju mandata kupio dva stana plaćajući gotovim novcem, navodno 2,000,000 kuna. Treba dokazati gdje i kako je taj novac zaradio…
Zoran Milanović je rekao: „Tito je najbolje što su Hrvati imali.“ Milanović je u Beogradu izjavio da ono što se dogodilo poslije ‘Oluje’, naša je sramota i obaveza. Umjesto da kaže Hrvatska je ponosna što je konačno oslobodila jednu trećinu svog okupiranog teritorija od srpskih terorista. Komunistički izdajica Milanović naziva Hrvatsku – slučajnom državom. Kada je Milanović bio predsjednik Vlade Republike Hrvatske, zabranjeno je istraživanje komunističkih zločina iz Drugog svjetskoga rata.
Ivo Josipović je, pak, izjavio da je za svo zlo što se dogodilo u BiH, krivae pogrešna politika Tuđmana. U Izraelu je Josipović rekao da u srcima Hrvata živi – ustaška zmija. U Beogradu je Josipović ljubio tri puta Nikolića, predsjednika Srbije, koji je za vrijeme Domovinskog rata bio u Hrvatskoj kao – terorist. Otac Ive Josipovića – Ante, bio je 1971. godine (Hrvatsko proljeće) glavni egzekutor za izbacivanje, hapšenje i pripremanje optužnice za Hrvate. Josipović je izjavio kako je on ponosan na svoga oca, vjerojatno zato jer je progonio Hrvate. U Zagrebu Ivo Josipović posjeduje 700 četvornih metara stambenog prostora. Nadamo se da će vlasti u Hrvatskoj, koje se bave privrednim kriminalom, ispitati otkud novac gospodinu Josipoviću za kupovinu tolikog stambenog prostora…
Odvjetnik Anto Nobilo je izjavio: „U ‘Oluji’ je bilo više genocida nego u Vukovaru.“ Sud u Haagu je ustanovio da je za vrijeme “Oluje” stradalo 44 civila srpske nacionalnosti.
Ivica Račan je obavljao dužnost zapovjednika Teritorijalne obrane Hrvatske, koja je posjedovala naoružanje za 200.000 ljudi. Kada je JNA oduzela od TO svo naoružanje, Račan nije ništa učinio da to spriječi. Ostao je jednostavno – pasivni promatrač.
Zlonamjerne i izdajničke izjave
Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. godine glasovao da se Hrvatska izdvoji iz Jugoslavije, a komunisti na čelu s Račanom izašli su protestno iz Sabora. I ne samo to, komunisti su tražili, da se stavi klauzula u Ustav, da se Hrvatska može ponovno udružiti s ostalim republikama, uključujući i Srbiju.
Sporazumom Račan-Drnovšek, Hrvatska je jednostavno poklonila Sloveniji jedan dio svog teritorijalnog mora. Račan je objasnio da je to u interesu Hrvatske, te da Hrvatska ne gubi puno ako daje Sloveniji izlaz na more. Uspostavit će se dobrosusjedski odnosi, te riješiti sa Slovenijom pitanje slovenske banke i NE Krško, te Slovenija neće imati nikakvih zahtjeva vezano za sporove na kopnu.
Za vrijeme Hrvatskog proljeća, Račan je provodio represiju, otpuštao s posla, protjerivao određene intelektualce preko granice, montirao sudske procese i zatvarao neprijatelje komunizma. Kada je obnašao dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske zabranio je da se istražuju komunistički zločini na Sljemenu, gdje su ubijeni ranjenici iz bolnice Brestovac, dva razreda srednje zrakoplovne škole iz NDH i bolničko osoblje.
Josipović, kao predsjednik Republike Hrvatske, posthumno je odlikovao Račana. Komunisti, dakle, primaju odlikovanja za počinjene zločine nad Hrvatima.
Pogledamo sada što je najveći autoritet, ministar obrane SAD-a, James Mattis, rekao o „Oluji“: „’Oluja’ je izmijenila tok povijesti i danas se o njoj uči na američkim vojnim školama kao o primjeru dobro pripremljene i izvršene vojne operacije.“
Usporedimo li ovu izjavu s izjavama komunističkih lažova Mesića, Milanovića i Nobila i ostalih komunista, vidimo da su njihove izjave zlonamjerne i izdajničke prema hrvatskom narodu i državi…
Marko PEHARDA,
Marko RUDELA,
California, USA