Sigurnost je još jednom postala tema koja koketira s uvozom i izvozom radne snage. Ovdje smo se ponovno okušali kao emitivni faktor, pa su naši 'štemeri' završili na gaži u Beogradu gdje su radili u gostima. Po prvi put sam se potpuno složio s Vučićem, koji je kazao da se huliganizmi ne mogu tolerirati. Dakle, postoje najmanji zajednički nazivnici od kojih možemo početi nešto graditi. Žao mi je samo što tako Boljkovac nije reagirao pri puštanju Arkana na slobodu, no svaka škola se plaća, a ako ne možemo birati škole, onda je cijena najviša
Božić je i mnoge stvari izgledaju ljepše kroz kaleidoskopsko zrcaljenje nakita koji prate blagdansko raspoloženje, dok je stvarno stanje mnogo ozbiljnije, pa je važno imati stabilne i čvrste vlade. Cjelokupnost međunarodnih odnosa ukazuje na samo dva moguća ishoda u idućoj godini, a to su – ili rat ili čitav niz novih dogovora utemeljenih na kompromisima. Danas gotovo da nema nekog žarišta koje nije preživjelo niz mukotrpnih odgađanja svojeg rješenja, a da se temeljem tog problema ne bi mogao zapodjenuti rat. Vjerujem da je čovječanstvo naučilo lekciju o ratovima, pa da će potražiti neko kompromisno rješenje, ali trenutna politička situacija govori suprotno.
Iznimaka ima, među njima su slovenski i hrvatski premijeri koji mogu biti uzor kako se strasti oko neriješenih pitanja mogu dogovorno rješavati, iako su u većini slučajeva državnici taoci vlastitih populizama koje ne smiju napustiti pri rješavanju međudržavnih sporova. Da nema izbjegličke krize i s njom povezanih prijetnji, europska ekstremna desnica se nikada ne bi mogla okupiti u punom sastavu, jer njihove članice uglavnom imaju teritorijalne pretenzije na susjedne zemlje, pa bi nastao lom ili bi se mogle susretati samo one stranke čije države ne graniče. Ovako, zbog zajedničkog neprijatelja, ti susreti imaju sadržaj koji ih povezuje.
Nakon pedeset intenzivnih dana pregovaranja, Austrija je dobila novu Vladu pod bor! Zanimljiv je bio primjer koalicijskog i mandatnog pregovaranja, koji je u svojim tehnikama i programskom smislu važno dokumentirati, jer može predstavljati udžbenik za one koji pregovaraju o koaliciji. Štoviše, projektni manageri koji se bave konkretnim poslovima mogu učiti iz ovog slučaja. Sve se odvilo u 12 poteza; prvo je stečen izborni legitimitet, nakon toga je dobiven mandat od Predsjednika za postavljanje Vlade. Treći korak bila je izjava o kreiranju Vlade, nakon čega su počeli pregovori partnera o Vladi. Peti korak je, možda, najvažniji, a to je ustanovljavanje „roadmapa,“ odnosno hodograma pregovora iza čega slijede dogovori i izjave o šest poglavlja, a to su: sigurnost, digitalizacija, obrazovanje, promet i infrastruktura, okoliš i gospodarstvo. Time je zaključen sporazum koalicijskih partnera i dana izjava o novoj Vladi. Alle Achtung Sebastian! Je li pritom bilo kadrovskih upitnika i jesu li ministarski kandidati bili spominjani i provjeravan njihov kredibilitet? Jesu, ali u hodu, a ne kao glavni argument, kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama. Šefovi resora bili su poluprimjetna stavka u ovim pregovorima, zato su i pregovori uspjeli! Dakle, u prvom redu je dogovoreno što će se raditi, a onda je tek došlo do pitanja – tko će to raditi. Prijepora oko osoba je, naravno, bilo, ali pregovarači nisu dopustili da se oko toga može stvoriti prevelika buka koja bi zasjenila najbitnije, a to je ishod sadržaja pregovora.
Kako je za sigurnost bitno imati stabilne vlade, svjedoči nam dinamika na međunarodnoj sceni; dok američka birokracija ulaže veto na Deklaraciju o Jeruzalemu, predsjednik Amerike otvoreno govori kako su Kina i Rusija „revizijske zemlje“ i tvrdi da predstavljaju poseban izazov za američku sigurnost. U takvoj situaciji bi bilo zgodno, barem, u Europi, imati „posložene stvari“, što neće biti slučaj dok se u Njemačkoj ne imenuje vlada. Jedno je sigurno, a to je najjača i najstabilnija politička sila Njemačke – bavarski CSU. Bavarski CSU je već sada na Nürnberškom kongresu odredilo svog premijerskog kandidata za Bavarske izbore u 2018. godini. Dok na prošlom kongresu bavarskog CSU-a, zbog različitog pristupa izbjegličkoj krizi, nitko iz njemačkog CDU-a nije bio pozvan, ove je godine u Nürnbergu osvanula Angela Merkel i ustvrdila da je „faza slabosti“ iza njih i stvorila dojam, kao da ima nekog asa u rukavu, pa ćemo se nadati da ćemo uskoro vidjeti i njenu vladu. Za bavarsku vladu već znamo da će je predvoditi Markus Söder, sadašnji ministar financija i bivši predsjednik JU Bayern, kojemu Hrvatska nije strana destinacija.
Sigurnost je došla u fokus,o čemu je bezobrazni tisak napisao ružne objave o Viktoru Orbanu koji je samo poslušao svoje stručnjake, pa je na Božićnom sajmu postavio viši oblik zaštite. Drugi to nisu učinili, pa su se dogodile nevolje. Ako je za birati između ljudskih života i toga da nekoliko oklopnih vozila čuva javno događanje, odgovor je jasan. Sram me je pred Orbanom što je bilo moguće da neprikladna naslovnica izađe u Hrvatskoj i da se na taj način predstavimo naciji i čovjeku kojima je Hrvatska jedan od međunarodnih prioriteta. Hvala Bogu da u Mađarskoj imamo novog veleposlanika, bivšeg ravnatelja Diplomatske akademije, pa će on kao i njegov prijašnji kolega, znati dobro upravljati bilateralnim odnosima, koji su sve samo ne lagani, ali barem sada postaju normalniji u odnosu na vremena kada nam se premijeri nisu susretali.
Sigurnost je još jednom postala tema koja koketira s uvozom i izvozom radne snage. Ovdje smo se ponovno okušali kao emitivni faktor, pa su naši „štemeri“ završili na gaži u Beogradu gdje su radili u gostima. Po prvi put sam se potpuno složio s Vučićem, koji je kazao da se huliganizmi ne mogu tolerirati. Dakle, postoje najmanji zajednički nazivnici od kojih možemo početi nešto graditi. Žao mi je samo što tako Boljkovac nije reagirao pri puštanju Arkana na slobodu, no svaka škola se plaća, a ako ne možemo birati škole, onda je cijena najviša.
To bi bilo sve o gastarbajtu, da na mjesto gastarbajtera ne dolaze neki drugi kojima je prihvatljivo hrvatsko tržište rada i žele se angažirati pod uvjetima koji vladaju ovdje. Nikako se ne mogu pomiriti s vladinom odlukom o uvozu radne snage, jasno i glasno je time rečeno da će se na mala vrata doseliti novih trideset tisuća ljudi; oni se neće vratiti, ostat će u Hrvatskoj i već iduće godine tražit će viši standard, pa se s tom mjerom spašava samo jedna turističko-građevinska sezona. Ta mjera dokaz je okrutne činjenice da hrvatskim tržištem rada upravljaju veliki poslodavci, a ne socijalno partnerstvo. Nitko nije rekao niti je igdje zapisano da se iduće godine moraju sagraditi neki objekti po jeftinoj cijeni ili da se ugostiteljstvo mora odvijati u bagatelnoj niši, pa je time svaki prosječno plaćeni radnik postao preskup.
Da se nije donijela ta mjera, možda bi poneki građevinari odustali od svojih poslovnih pothvata, poneki ugostitelji bi zatvorili svoj posao, ali bi prosječne plaće u tom sektoru porasle i Hrvati bi imali razloga vjerovati da se mogu početi vraćati iz drugih zemalja gdje rade upravo te poslove koje će sada preuzeti Bosanci i drugi koji će se nepovratno naseliti u Hrvatsku. Potpisnike ove odluke ne mogu kriviti, jer je ukupnost društveno-ekonomskih odnosa te ljude stavila u talački položaj i prisilila ih donijeti odluku koja jedino odgovara ekstra-profitu.
Njima će doći tek do pameti kada ih bude primao liječnik koji ne razumije ni hrvatski, ni engleski i kada ih više industrijski lobi neće maziti; onda će shvatiti koliko su olako donijeli tu odluku. Ovih dana im želim da se lijepo provedu na božićnim domjencima, možda, već na idući neće biti pozvani. Najsmješnije je da iza svega stoje osrednji menadžeri koji će spremno tvrditi da konobar treba zarađivati malo i istodobno pisati za svoje hotele strateške planove u kojima dominira „strategija izvrsnosti“ kao glavna prednost pred konkurencijom. Kakva li je to izvrsnost koja počiva na potplaćenom sezoncu iz krajeva koji ne svjedoče o našoj kulturi čiju baštinu želimo prezentirati kao glavni turistički proizvod? Ovdje je važno pogledati istini u oči i pomiriti se s time da naša izvanpansionska košarica iznosi 88€ dnevno i da se ne postižu vrhunski rezultati gradnjom apartmana. Također moramo shvatiti kako nije normalno da se ekonomija odvija oko dva i pol mjeseca rentanja apartmana i da je jedini smisao nakon sezone – ne raditi ništa.
Ipak sreće ima, ovih dana nam se je javio i Mario Draghi; on nam je obećao da će naštancati svakog mjeseca 30 milijardi sve do rujna 2018. godine i na taj način održati nos iznad razine vode; nakon rujna će se možda nešto dogoditi, pa će sve biti lakše. Upravno vijeće ESB-a donijelo je odluku da će kamatna stopa na glavne operacije refinanciranja, te kamatne stope na mogućnost granične posudbe od središnje banke i na mogućnost deponiranja kod središnje banke biti nepromijenjene na razini od 0,00 % – 0,40 %. Upravno vijeće očekuje da će ključne kamatne stope ESB-a ostati na sadašnjim razinama tijekom duljeg razdoblja, zasigurno dulje od razdoblja neto kupnji vrijednosnih papira. U vezi s nestandardnim mjerama monetarne politike, Upravno vijeće potvrdilo je da će se kupnje vrijednosnih papira u mjesečnom iznosu od 30 milijardi eura provoditi od siječnja do kraja rujna 2018. godine, ali i duže ako to bude potrebno, u svakom slučaju sve dok Upravno vijeće ne zaključi da je došlo do inflacije. Ako se pogoršaju izgledi ili financijski uvjeti ne budu u skladu s daljnjim napretkom prema postojanoj prilagodbi inflacijskih kretanja, Upravno vijeće spremno je povećati opseg programa kupnje vrijednosnih papira i produljiti razdoblje njegove provedbe.
Eurosustav će reinvestirati glavnice dospjelih vrijednosnih papira kupljenih u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira tijekom duljeg razdoblja nakon završetka kupnji vrijednosnih papira, odnosno onoliko dugo koliko to bude potrebno. Drugim riječima, taman kada se mjesečno naštanca 30 milijardi u vremenskom roku u kojem se Hrvatska mora dokazati dostojnom eura, tada ćemo pokriti spomenutu emisiju novca novom populacijom i njenom pripadajućom ekonomijom. Pomalo kao u Defoevom „Robinsonu Crusou“, samo što su tamo stvarni i zlatnici, a i brodolom, pa je teško shvatiti kako se ljudi na takve odnose svojevoljno mogu odlučiti, bez da ih na to prisili havarija na pustom otoku.
Kada se zbroje svi izazovi koji stoje ispred, ne samo nas kao nacije, nego i Europe, koja u svijetu sve manje znači i broji, onda se je doista potrebno dobro odmoriti, što od srca želim Vama, dragi čitatelji i ovom zgodom Vam želim sretan i blagoslovljen Božić!