Anemija i anomija, ‘pederi i katolici’

screenshot

Pupovac bi konačno trebao prestati maltretirati hrvatsku javnost usporedbom Beograda i Bruxellesa, jer je za Hrvate odlazak u Beograd značio civilizacijski nazadak od kojeg se još nisu oporavili, dok bi pristupanje Bruxellesu trebao biti civilizacijski napredak u pogledu povratka europskoj kulturi. Nadam se da će konačno i Srbija, jednoga dana, učiniti sličan iskorak i ispuniti sve uvjete da postane dio civilizirane Europe. Stoga bi Pupovac, koji ima privilegij biti dio zapadnjačke civilizacije, a posebno ubirati novčane blagodati tog privilegija, trebao konačno prestati maltretirati hrvatsku javnost balkanskim marifetlucima kao što je to učinio prošli tjedan

Izjava, „Kad čujem riječ kultura, hvatam se za revolver”, potječe iz Trećeg Reicha, a pripisuje se nepoznatom „Führerovom” savjetniku. Ovom je izjavom artikulirana budnost totalitarnog režima da neprijatelj vreba na svakom koraku, posebice onaj iz područja kulture. U Hrvatskoj nismo baš osjetljivi na riječ kultura, a jedan od razloga je što vlast sve drži pod kontrolom, a s kulturom je to najlakše napraviti tako, što se potencijalnim kulturnim djelatnicima – uskrati financiranje.

Prije dva tjedna Mostov saborski zastupnik, Nikola Grmoja, izrekao je u Hrvatskom saboru čuvenu izjavu o anemičnosti, koja je izazvala lančanu reakciju po uzoru na spomen kulture u Trećem Reichu. Na spomen anemičnosti u Saboru i na Trgu svetoga Marka, za HDZ-ovce se može reći da jednostavno izgube kompas. Jedini koji je sposoban u takvim trenucima urazumiti HDZ-ovce, njihov je najvjerniji saveznik, Milorad Pupovac. U trenucima kada je Premijer nasrnuo prema Grmoji, bilo je jasno u kojem grmu leži zec. Pojavio se moćni Milorad i stao u obranu hrvatske Vlade. Bili su to najteži trenuci u dvogodišnjem mandatu Plenkovićeve vladavine, jer se htjelo uvjerljivo pokazati, da kada netko spomene riječ anemičnost, Pandorina kutija se automatski otvara.

Navodno je nezavisni zastupnik, Marko Vučetić, u tim presudim trenucima hrvatske kulture u Hrvatskom saboru opalio novinarima bombastičnu izjavu da je u Hrvatskoj trenutačno veći problem anomija od anemije. Vučetića po običaju novinari ne razumiju, a on nije smatrao potrebnim spuštati se na njihovu razinu, pa je javnost ostala uskraćena za jednu političku bombonjeru.

Ako u famoznu Googlovu tražilicu upišemo pojam „anomija”, otkrit ćemo da je termin uveo francuski sociolog i filozof , Émile Durkheim, te da označava nedovoljnu normativnu regulaciju, odnosno krizu društvenih normi, zakona, propisa i vrijednosti. Anomija je kriza institucionalnoga morala što se s vremena na vrijeme zorno artikulira u Hrvatskom saboru. Anomija je izvedenica koja se povezuje s grčkim pojmom „nomos”, te predstavlja njegovu suprotnost. Nomos je kod starih Grka označavao zakon, skup etičkih i društvenih normi, anomija je vrijeme tranzicije u kojem su prestale vrijediti tradicionalne vrijednosti, a nove norme ponašanja još nisu uspostavljene, pa imamo na djelu društvenu dezorijentaciju. U vremenu kada su se urušile socijalističke vrijednosti i norme iz vremena komunizma, nove demokratske vrline još nisu bile uspostavljene, a tradicionalni moral svoje neprijatelje regrutira u svim slojevima političara, jer modus operandi hrvatskih političara dolazi do izražaja najjasnije u vremenu anomije. Može se reći da u Hrvatskoj postoji određeni stupanj anomije među političarima ili u sudstvu u smislu kao što ju je oslikao Émile Durkheim. Pitanje koje se u kontekstu vladavine anomije nameće, jest – u kojoj se mjeri anemičnost političkoga vrha odrazila na visok stupanj anomičnosti u društvu? Posljedice društvene anomije dugo ćemo zbrajati i analizirati. Teško vjerujem da ćemo se ikada uspjeti oporaviti od zala koja je u hrvatsko društvo posijala društvena anomija.

U situaciji kada je anomija postala posljedica anemije bezidejnog političkoga vrha, Milorad Pupovac se smatra pozvanima da hrvatskim građanima u Hrvatskom saboru objasni pojam demokracije i suvereniteta, te da kaže u kojem grmu leži zec. Inicijatorima referenduma koji su imali za cilj revidirati neke segmente zakona o manjinama, najvjerniji Plenkovićev saveznik, sa saborske govornice izrekao je riječi degutantne mržnje kojih se ova najstarija državna institucija jednostavno mora sramiti. Pupovac je ustvrdio u Saboru da su inicijatori referenduma nastupili „šireći mržnju prema manjinskim narodima, obmanjivanjem ljudi i prodavanjem magle”. Naglasio je također da se potpise uglavnom „skupljalo ispred ulaza u crkvu, vukući ljude za rukav, govoreći potpišite protiv Pupovca i baš mi je žao što nisu skupili milijun potpisa pa da se održi referendum protiv Pupovca“. Inicijatore referendumske akcije Pupovac je gnusno i sarkastično okarakterizirao kao „velike kršćane, katolike i hrvatske suvereniste koje ugrožavaju pederi, Srbi i drugi”. S obzirom da je Pupovac osvjedočeni kršćanin, koji godinama organizira političke domjenke Srpskog nacionalnog vijeća povodom pravoslavnoga Božića, onda bi njegov model poimanja kršćanstva mogao biti ključ rješenja prijepora u pogledu subordinacije pojmova „kršćanski” i „katolički”.

Plenkovićev najvjerniji saveznik, izrijekom se obrušio na jednog od najozbiljnijih ljudi u Hrvatskom saboru, profesora prava, Roberta Podolnjaka. Podolnjak, koji se inače prezivao Jovanović, pa je promijenio prezime, pokušao je sabornicima objasniti što je to referendum, u kojem smislu referendumom artikulira volju naroda koji je nositelj suvereniteta. Vođa svih Srba u Hrvatskoj smatra da su se inicijatori referenduma služili „najnedopuštenijim sredstvima da skupe potpise, a onda se jedan profesor poziva na volju naroda. Svaka hulja se danas može pozivati na volju naroda”. Pupovac, kao sveučilišni profesor i „stručnjak” koji je proučavao klerofašističke aspekte hrvatske lingvistike, trebao bi povući jasniju distinkciju između profesora i hulje, te učinka njihove argumentacije.

Čovjek koji se najviše okoristio suverenitetom Republike Hrvatske, obrušio se u svome govoru na inicijatore referenduma, nazvavši ih pogrdno – hrvatskim suverenistima: „Kao što smo čuli danas ovdje, i prošlo je kao da nitko ništa nije rekao, a sve veliki kršćani, sve iznimni katolici i hrvatski suverenisti, koje ugrožavaju pederi, Srbi i ne znam tko drugi! A tko ih ugrožava? Oni sami! Neostvareni, neiživljeni pederi! U moralnom i svakom drugom smislu te riječi! Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe, problem – problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako, kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu.”

Tako je govorio Pupovac….

Pupovac bi konačno trebao prestati maltretirati hrvatsku javnost usporedbom Beograda i Bruxellesa, jer je za Hrvate odlazak u Beograd značio civilizacijski nazadak od kojeg se još nisu oporavili, dok bi pristupanje Bruxellesu trebao biti civilizacijski napredak u pogledu povratka europskoj kulturi. Nadam se da će konačno i Srbija, jednoga dana, učiniti sličan iskorak i ispuniti sve uvjete da postane dio civilizirane Europe. Stoga bi Pupovac, koji ima privilegij biti dio zapadnjačke civilizacije, a posebno ubirati novčane blagodati tog privilegija, trebao konačno prestati maltretirati hrvatsku javnost balkanskim marifetlucima kao što je učinio prošli tjedan.

Važno je u ovom kontekstu naglasiti da Milorad Pupovac, koliko god se sprdao s hrvatskim suverenistima, kontinuirano nastupa u pogledu odabira proslava – antisuverenistički. Da podsjetimo, nakon Tuđmanove smrti doživotni predsjednik Srpskog narodnog vijeća, svake godine organizira sredstvima državnog proračuna antifašistički dernek u mjestu Srbu, gdje su lokalni Srbi, 27. srpnja 1941., digli ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske. Znamo da se u vrijeme socijalizma toga dana slavio službeno partizanski ustanak u Hrvatskoj, iako to nije bio početak ustanka. Općepoznata je činjenica da je tijekom „partizanskog ustanka”, pobijeno i protjerano hrvatsko stanovništvo. To je jedan od razloga da je „ustanak” u Srbu bio osporavan među ozbiljnijim povjesničarima kao doprinos borbi protiv fašizma. Najvjerniji HDZ-ov koalicijski partner u svome je govoru na derneku u Srbu, po običaju, iznosio notorne laži kako je u vrijeme antifašističke vlasti bilo „za sve mjesta i za socijaliste i za liberale i za konzervativce”. Dok je u vrijeme partizanskog ustanka sve bilo idilično i bajno, kao u biblijskoj tradiciji dok je židovski narod hodio kroz pustinju, danas je sve narušeno i anomično. „Danas”, po običaju svake godine naglašava Pupovac, a hrvatska Vlada uredno plaća, „svjedočimo da se to mjesto sužava, da treba biti mjesta samo za one jedne, samo za desne. I što dalje, to sve desnije”. Ovakve i slične nebuloze Plenkovićeva najvjernijeg saveznika predstavljaju uporno bacanja dimne zavjese na realnu situaciju. Nije desnica privilegirana u Hrvatskoj, nego Milorad Pupovac, predsjednik „ugroženih Srba”. Ako provedemo statističku analizu saborskih zastupnika desnije od HDZ-a, primijetit ćemo da je riječ o minornim strančicama koje su uspjele omrsiti brk jedino tijekom jednogodišnje vladavine karamarksističkog strukturalizma u domoljubnoj koaliciji. Upravo za vrijeme Karamarkove vladavine, Pupovac nije ubirao beneficije i privilegije koaliranja s desnicom, pa želi upozoriti hrvatsku javnost da se to kratko vrijeme političkog svetogrđa nikada više ne smije ponoviti.

Kada je riječ o proslavama, važno je napomenuti da Pupovac od provedbe Oluje, uporno odbija sudjelovati na svečanosti Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu. Riječ je o blagdanu kada se prisjećamo uspostave državnog suvereniteta.

Zadnje je što mi pada na pamet, da bi trebalo Pupovcu uskratiti slobodu govora, koja podrazumijeva također pravo na gluposti. Međutim, u pogledu interpretacije suvereniteta ne dijelim mišljenje Plenkovićeva najvjernijega saveznika. Moguće je u vrijeme vladavine anomije smišljati smicalice kojima se pokušava dezavuirati suverenitet hrvatskog naroda, kao što čini Pupovac. Nakon političkog koalicijskog kupleraja doći će parlamentarni izbori kada će ismijavani suverenisti jasno reći da je glas za HDZ, glas Miloradu Pupovcu, koji se najviše okoristio hrvatskim suverenitetom.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI