Cerar ne igra golf, ali se seksa, a Juncker ne čini ni jedno ni drugo!

Srdjan Ilic/PIXSELL

Nakon 'Patrije' 2008. - politički montiranoga procesa - na vlast u Sloveniji došli su ljudi iz treće lige: Cerar, Erjavec, Židan… Baš kao i oni koji danas vode Europu 

Juncker je Cerara upitao igra li golf. „Ne, ne igram golf“, odgovorio je Cerar. „Aha, zato što… ili se seksaš, ili igraš golf“, nastavio je Juncker. „Seksam se“, odlučno je odgovorio Cerar. „Ja ništa od toga“, završio je Juncker i oba su čelnika prasnula u smijeh.

To se dogodilo prije manje od tjedan dana u Sloveniji, kada je predsjednik Europske komisije identificirao Sloveniju kao državu koja je primjer Europskoj uniji. Slovenija je u razdoblju od 1991. do 2008. godine stvarno bila primjer, ne samo Uniji, nego i svijetu. Bila je država koja je najuspješnije prešla iz komunističke tranzicije u novo stanje: prva koja je među državama bivšeg Istočnog bloka preuzela euro i ušla u Schengen. A to se s odlaskom reformske vlade (2004. – 2008.) završilo. Slovenija je izgubila ishodišnu prednost i danas se svrstava niže od Višegradske skupine, barem pod Češku i Slovačku.

Jučer u Partiji, danas na vlasti

Nakon afere „Patria“ (premijere istoimenog filma tijekom izborne kampanje 2008. godine) – politički montiranoga procesa – na vlast su došli ljudi iz treće lige. Baš kao i oni koji danas vode Europu.

Stranka Mira Cerara je nastala tri mjeseca prije izbora. Za njega je prije znao ograničen krug ljudi. Miro Cerar je prosječan pravnik bez međunarodnih referenci.



Karel Erjavec, sadašnji ministar vanjskih poslova, je ministar u svakoj vladi od 2004. godine. Prije toga obavljao je posao nižeg državnog službenika na lokalnoj razini. Promijenio je već četiri stranke: demokršćansku, narodnu, liberalno – demokratsku, a sada vodi stranku umirovljenika. Njegov stil političkog djelovanja je glumljenje klauna.

Dejan Židan, ministar poljoprivrede, poznat iz afere „Teran“, je također čovjek bez referenci. Potječe iz bivšeg Saveza komunista, a u vladi mu je povjeren mandat za Ministarstvo poljoprivrede. Shvati, tko može!

Ljudi koji su trenutno na vlasti (npr. Erjavec) nemaju rijekom trajanja svojih mandata za sobom nijedan veliki projekt koji bi mogao biti od značajne važnosti. Nisu stručni za bilo koje područje, osim za jednu stvar: brinuti se za vlastiti položaj i staviti se u odgovarajuću koaliciju. To je bit njihova političkog vegetiranja.

Ovi ljudi stalno se brinu o tome da je odnos Republike Slovenije s Beogradom optimalan, a sa Zagrebom ne. U pozadini je jugonostalgija i želja za daljnjom integracijom sa središtem nekadašnje SFRJ. U odnosima s Hrvatskom iznova pronalaze sitnice, iz kojih potom rade opasne eskalacije.

Pisali smo što je bilo u pozadini arbitražnog sporazuma, kojega Zagreb ne može priznati. Afera „Sekolec, Drenik“ (prisluškivanje) je bila ustvari namijenjena za ponovni izbor Zorana Milanovića na izborima 2015. godine. A režirale su je stare strukture koje povezano djeluju u Sloveniji, kao i u Hrvatskoj.

Nakon seksa i golfa posvetili se teranu

Danas je predmet konflikta „teran“. Ostavljajući po strani pitanje koliko je loza refošk, koja uspijeva na zemlji „tera rossa“ (Kras, Istra), pored toga da je slovenska i hrvatska, u isto vrijeme i talijanska. Činjenica je da si ozbiljne države ne bi smjele slabiti odnose zbog sorte vinove loze. Osim ako se držimo teze da je „teran“ samo još jedan element u strategiji pogoršavanja odnosa sa susjednim zemljama.

I Junckerov dijalog s Cerarom na temu „teran“ dao je aferi ubrzanje. No, važniji od vanjskih posljedica su unutarnji uzroci. Kako je moguće da se politika tako ponaša? Kako je moguće da se predsjednik Europske komisije tako ponaša? Bi li Ronald Reagan, Mihail Gorbačov, Margaret Thatcher ili Franjo Tuđman govorili o „seksu i golfu“? Zasigurno ne.

U četvrt stoljeća došlo je do teške regresije spektra ljudi koji predstavljaju najviše funkcije u Europi. Ozbiljne su ljude zamijenili neozbiljni. A takva je i njihova politika. I takvo je i stanje u državama koje vode. Drukčije naprosto ne može ni biti. Od Europe je ostalo samo ime koje nostalgično podsjeća na daljnju prošlost, kaže Dominique Millet Gérard, profesorica na pariškoj Sorboni.

Tešku regresiju doživjela je i Europska pučka stranka. Njezini zastupnici su glasovali za oduzimanje imuniteta Marine Le Pen glede pitanja verbalnog delikta. Naime, Marine Le Pen je u javnosti objavila fotografiju čovjeka koji gori, a kojega su zapalili pripadnici Islamske države. Htjela je upozoriti na to da gotovo cijela Europa može završiti u ognju. „Grijeh“ francuske predsjedničke kandidatkinje je predloženi referendum o izlasku iz EU-a. Kako to da građani nemaju pravo glasati o tako važnoj stvari?!

No, Europska unija će sama morati krenuti drukčijim putem: morat će izabrati drukčiju političku elitu, jer joj se u suprotnome nazire kraj. Njezini su državljani to već spoznali.

Dr. Boštjan Marko Turk, autor članka, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Facebook Comments

Loading...
DIJELI