Financijski kartel i izborni inženjering vode žestoku kampanju protiv suca Mislava Kolakušića

Je li sudac Mislav Kolakušić don Quijote našeg vremena? S plaćom od 11 tisuća kuna krenuo je protiv jako moćnog financijskog kartela, koji zajedno s jugoslavenskim podzemljem i domaćim kriminalcima već desetljećima radi na pretvaranju podnošljivo situirane hrvatske nacije u običan prekarijat, jeftinu radnu snagu. Može li takav apsurd ipak dovesti Kolakušića na čelo Hrvatske? To ovisi o nama glasačima.

Mislim, dakle jesam. Mislav, dakle Hrvat. To zajedno znači da u startu ima protiv sebe dobar dio populacije RH i sve društvene nametnike, dok su uz njega ovršeni i frankeri, koji su na svojoj koži osjetili ozakonjenje pljačke, pa danas traže oslobađanje Hrvatske i od agresora i od “osloboditelja”. Naravno da ću se kandidirati – izjavio je sudac Mislav Kolakušić u HRT-ovoj manjinskoj emisiji Nu2, koja je na svoj način zasebno prosrpsko tiraniziranje većine. “Tisuće građana cijelo vrijeme od mene zahtijevaju da poduzmem konkretnije mjere, a one su moguće jedino kroz izbore. Moramo resetirati sustav.” Kako provesti formacijske promjene u državi koja je u rukama kriminalaca? Mirovinski sustav je “reformiran” u još lošiji, “novi” Ovršni zakon otvara prostor većoj pljački sirotinje, Agrokor je opljačkan i izručen strancima, a evo ovih dana zaprepašteno gledamo kako novokreirani tajkun Tomislav Debaljak traži naših milijardu eura da preuzme brodogradilišta Uljanik i 3. maj.

Panične reakcije na ulazak Kolakušića u izborne utrke

Kome sve smeta političko aktiviranje suca Mislava Kolakušića, mislećeg Hrvata? Žestoke kampanje kompromitiranja Kolakušića na temelju besmislenih konstrukcija koordiniraju udbaški HDZ, protuhrvatski napaljene komunjare, financijski kartel, okupirani mediji, i kasirani izborni inženjering. Za mene osobno veliko je razočarenje da Slavica Lukić u Jutarnjem listu negativno prezentira Kolakušića? Koji je njen osobni motiv da napadne našeg ključnog dragovoljca protiv “našeg” fašističkog Ovršnog zakona? Onako na prvu, pada mi na pamet da je “manjinski” Milorad Pupovac oslonac “većinskog” Andreja Plenkovića, a Slavica Lukić navodno je Pupovčeva supruga i/ili družica. Ali, bilo kakva kandidatura Kolakušića usitnjava opozicijsku ponudu, pa na svoj način paše i udbaškom HDZ-u i njegovom koalicijskom partneru SDSS-u, srpskoj manjinskoj stranci. Svaka nova politička ponuda usitnjava postojeću alternativu. Svejedno je protiv Kolakušića na madracima ovršna mafija, koja je na mnoge načine uvezana na vlasničke strukture Jutarnjeg lista. Da Kolakušić ne ostvari veći izborni rezultat. Naime, kandidatura Mislava Kolakušića za EU parlament ima smisla u svakom slučaju, ali na domaćim parlamentarnim izborima nameće se potreba da Kolakušić i Antikorupcija postanu izborni pobjednici ili barem treća parlamentarna snaga – u protivnom Kolakušić usitnjava opoziciju. Ako na parlamentarnim izborima Kolakušić ostvari slabiji rezultat od Mosta i slabiji rezultat od Živog zida, onda će nanijeti štetu gradnji alternative za HDZ, SDP i njihove priljepke. Isto vrijedi za Start i desne stranke, uključujući nekakve desne saveze. HSP je izuzetak jer mora ostati prisutan na našoj političkoj sceni. Dakle, kampanja protiv Kolakušića nije slučajna i ima tu funkciju – da Kolakušić kojim slučajem ne pobijedi. Dakle, da to drugačije kažem, ako neće pobijediti, njegov je politički angažman kontraproduktivan, barem kada je riječ o Trećem putu u odnosu na HDZ, SDP i njihove priljepke. Ako Kolakušić i njegova stranka ne pobijede na parlamentarnim izborima, onda će Kolakušić postati loše uplitanje za Most i Živi zid, jer će mnogi bivši simpatizeri Mosta i Živoga zida glasovati za Kolakušića, što može biti tajna HDZ-ova strategija.

Tko je famozni Mislav Kolakušić?

Diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1997. U razdoblju 1998-2011. radio je kao sudski savjetnik na više sudova. Nakon toga je odlukom Državnog sudbenog vijeća (pod predsjedanjem Ivana Turudića) imenovan sucem Trgovačkog suda u Zagrebu. Više se puta natjecao za poziciju predsjednika Trgovačkog suda, ali bez uspjeha. Mislim, dakle nisam. Postao je poznat u ljeto 2013. godine, kada je oštro napao korupcijski Zakon o predstečajnim nagodbama Slavka Linića. Zatražio je ocjenu ustavnosti tog zakona. Riječ je o ambicioznom, ali ipak skromnom sucu Trgovačkog suda, s plaćom od 11 tisuća kuna, kakva suce pridržava na rubu korupcije. Mislav Kolakušić odabrao je drugi put – čelnik je udruge Antikorupcija. Kolakušić se protivi eksperimentiranju s “zakonima samo za Hrvatsku i Hrvate”. Zagovara preuzimanje rješenja koja su se u drugim zemljama potvrdila kao kvalitetna. Tako već godinama apelira za preuzimanje ovršnog zakona Slovenije. Jer je jednostavan, jeftin i učinkovit, za razliku od ovog našeg posve fašističkog Ovršnog zakona, koji je podešen za ovršnu odvjetničku kastu, javnobilježničke urede, i za cijeli taj projekt pretvaranja srednjeg sloja u prekarijat, za potrebe pojeftinjenja radne snage i/ili iseljavanje svih onih ovršenih koji se s novom podjelom rada i nerada ne žele pomiriti. Kolakušić je 2017. Ovršni zakon Dražena Bošnjakovića, Jadranke Kosor i Martine Dalić, financijskog kartela i ovršne odvjetničke kaste, nazvao genocidnim, i taj se zakon u tome smislu potvrdio. Nakon što su stradale stotine tisuća nesretnika, mnogi od njih su počinili suicid, smrtno se razboljeli, ili su iselili iz reokupirane RH. “Pola milijuna umirovljenika ima mirovinu manju od 1.500 kuna! Jedan račun za ovrhu znači da vi ne možete dva mjeseca platiti ništa! Niti bilo koji slijedeći račun, niti možete kupiti išta. Ništa! Mi imamo 200 tisuća umirovljenika čija prosječna mirovina je oko 400 kuna. Zakonom određena najniža plaća je 2.600 kuna, no u Hrvatskoj postoji veliki broj ljudi koji rade na pola radnog vremena, i njihova zaštićena plaća je 1.300 kuna. To su realnosti, to su istine o Hrvatskoj. Dakle, ovaj Ovršni zakon je genocidni zakon i radi Hrvatskoj štetu istu kao i ovi stihijski požari!” – izjavio je tada Kolakušić. Vrijeme je pomaklo najnižu plaću na 3.750 kuna, ali su svi negativni odnosi ostali. “U Hrvatskoj još nije sve otišlo k vragu, ali se kraj nazire.” – izjavio je Kolakušić prije dva tjedna u Nu2 – “Želim ih maknuti na svim izborima, oni trebaju postati povijest.” Ne planira nikakve koalicije. Osobno sam mišljenja da se Kolakušić trebao kandidirati za Europski parlament kao kandidat Živog zida, a ako okuplja bivše živozidaše, opcija je Most. Sve alternativne ponude trebaju se prikloniti bilo Mostu, bilo Živom zidu, bilo HSP-u.

Tko će voditi kampanju za EU parlament?

Sudac Kolakušić je izjavio kako će svoju političku kampanju u većem dijelu financirati on sam iz svoje plaće, zatim njegova supruga kroz kućna odricanja, pa će i sin žrtvovati dio svog džeparca. Time je Kolakušić simbolički naglasio da neće imati skupu kampanju, uz obveze prema donatorima, i da će u izbore ući sa svojim već osvojenim političkim kapitalom i društvenim ugledom. Kolakušić ne može namaknuti značajne izborne donacije, pa neće ništa postići u takvom natjecanju. Stranka s većim donacijama koristi sustav oglašavanja za kontrolu medija, kupuju se lažne izborne ankete, i na sve druge načine kod birača gradi uvjerenje da je ta stranka jako popularna. Naš Zakon o sudovima zabranjuje sucima bavljenje politikom, ali Zakon o izborima zastupnika u Europski parlament dopušta kandidiranje sudaca – sudačku dužnost napuštaju samo ako osvoje mandat. Kolakušić ne mora formalno biti voditelj kampanje u kojoj je on kandidat. Hoće li “naši” samozvani zaštitnici slobode medija dopustiti Kolakušiću da svoje osobne političke stavove iznosi na Facebooku? U SAD-u vlada praksa da se suci mogu kandidirati na izborima, ali se osobno ne uključuju u kampanju – to za njih obavljaju drugi. Dovoljno je da se ime Mislava Kolakušića pojavi na izbornim listićima, i stranke koje su obnašale vlast ulaze u probleme.

Antikorupcijska liga

Kolakušić je u veljači prošle godine osnovao udrugu Antikorupcija, koja danas broji 20 tisuća članova. Slavica Lukić ponovno poteže anoniman izvor, kojega uvodi kao neimenovanog splitskog člana udruge Antikorupcija (žena očigledno puno putuje): “U toj udruzi vam je puno bivših živozidaša. Računajte da je oko 80 posto nekadašnjih članova Živog zida, koji su iz te stranke otišli nakon sukoba s trojcem Sinčić – Pernar – Palfi, danas u Udruzi Antikorupcija”. Prema istom dubokom grlu, živozidaši su konzultirali Kolakušića oko nekih pravnih pitanja još uoči parlamentarnih izbora 2015. Saznajemo da je izvršni direktor udruge Antikorupcija Dražan Dizdar, koji je bio istaknuti član Živog zida. Dizdar je u svibnju 2016. s nekolicinom disidenata Živog zida osnovao stranku Slobodna Hrvatska. Na izbore je izašao u koaliciji primoštenskog gradonačelnika Stipe Petrine. Kolakušić ne izbjegava temu preuzimanja loših rješenja iz bivšeg sustava i rušenja onoga što je bilo dobro, prihvatljivo. “Mi smo bili mala zemlja s ogromnim količinama društvenog vlasništva. Stotine tisuća stanova i poslovnih prostora, desecima tisuća tvornica, 6.500 kilometara obale, stotinama milijuna kvadrata poljoprivrednog i šumskog zemljišta, sve je to bilo vlasništvo 4,4 milijuna ljudi. Sve je to bilo naše, to su tisuće milijardi.” – izjavio je Kolakušić u Nu2. Voditelj je napomenuo da su Hrvati 1990. rekli da ne žele društveno vlasništvo, nego kapitalizam, a Kolakušić je uzvratio: “Tko je to rekao? Kad smo mi to rekli?” Najveća vrijednost Kolakušićeva ulaska u politiku je njegova spremnost da korigira formacijske promašaje.

Što smeta Slavicu Lukić?

Prije godinu dana Zvonimir Hodak ukazao je na apsurd poznat kao Andrej Plenković: “Kada su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke, onda je to tema za ozbiljnu analizu.” Pomalo je nekorektno da Slavica Lukić kao životna družica Milorada Pupovca, zastupnika srpske manjine i predsjednika manjinskog SDSS-a, piše tekstove protiv Plenkovićevog političkog protivnika Kolakušića – Pupovac je u “neprincipijelnoj koaliciji” s Plenkovićem. Možemo li se ponadati da će supruga suca Kolakušića pisati tekstove protiv saborskog zastupnika Milorada Pupovca? Uz obrnutu diskriminaciju imamo i diskriminaciju svih onih koji ovoj zemlji žele dobro, što se pretvara u protuhrvatski obojenu represiju. Slavica Lukić prenosi nam mišljenja nekih sudaca, koje nije imenovala, da Kolakušić želi zadržati sudačku plaću i radno mjesto za slučaj da ne uspije ući u Europski parlament. Zašto je to moralno nedopustivo? Trebaju li Kolakušići ostati i bez tih 11 tisuća kuna, a onda moljakati nekog kriminalca da im posudi za kruh i mlijeko? Što je u Kolakušićevoj odluci da ostane sudac neobično? Tko se to odrekao svoje pozicije prije pobjede na izborima? Jeli se Milorad Pupovac odrekao svoje pozicije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu? Možete zamisliti koliko uz svoj politički angažman može kvalitetno obavljati posao na fakultetu. Mnoge smeta što se Kolakušić svojevremeno kandidirao za predsjednika Trgovačkog suda. Po toj logici, predsjednici svih sudova su nemoralne osobe. To može biti istina, ako znamo da korupcija duboko prožima RH, sav naš život.

Srbi u Hrvatskoj vladaju

Koliko su napadi na Mislava dio prikrivene pobune Srba u Hrvatskoj? Srbi se otvoreno bune u Srbiji, na Kosovu, i u Crnoj Gori, dok su u Hrvatskoj i Bosni trenutno relativno tiho. Ovdje i tamo iza Une oni vladaju. U Beogradu se na ulicama izvodi naručena predstava “Prosvjed srpskih ekstremista” protiv pobočnika četničkog vojvode Šešelja, ratnog huškača iz agresije Srbije na RH i BiH. Prosvjed ima zadaću prikazati dovojvodu Aleksandra Vučića kao mirotvorca i prihvatljivu opciju za reokupaciju Kosova. Vučić hladno igra šah, šaljući svojima poruku da su prosvjedi njegova manipulacija. Putin mu daje svu podršku. Koje li maskarade! U Hrvatskoj su Milorad Pupovac i SDSS dio vladajuće koalicije. Ulaze u dogovor sa svakom vladajućom opcijom i tako postižu nove ustupke za srpsku manjinu. Na principima srpske i nehrvatske supremacije, uz otvaranje stranom i nehrvatskom interesu, provedena je sveobuhvatna reokupacija Lijepe naše. U Hrvatskoj Srbi uživaju obrnutu diskriminaciju, kakva nigdje drugdje u svijetu nije ostvarena. Hrvatska je već 100 godina prosrpski apartheid, u kojemu srpska manjina, priklonjene sluge, i priklonjene asocijacije, prisiljavaju većinu da crnči ili da napusti zemlju. Prije 30 godina Srbi su se otvoreno pobunili protiv bilo kakve samostalne hrvatske države, a danas je “hrvatska” država njihova krava muzara. Protiv ovakve “hrvatske” države bune se Hrvati. Koliko su članovi udruge Antikorupcija oni nacionalno osviješteni živozidaši?

Tko voli svoj posao?

“Mito se ne nudi kucanjem sucu na vrata. Bitna vam je dodjela predmeta.” Prema Kolakušiću, moramo državu graditi od početka. Kako nas informira Slavica Lukić, “nedavno je zagrebački Trgovački sud objavio podatke prema kojima Kolakušić u 286 parničnih predmeta prošle godine nije obavio nijednu pravnu radnju”. Zašto je Trgovački sud objavio takav podatak, iza kojeg naziremo svakakve odnose? Jer, Kolakušić je ispunio postavljenu normu. Kakvi su to odurni predmeti dodijeljeni Kolakušiću da ih on hladi u ladicama? Što učiniti s predmetom u kojemu se spore dvije pravne osobe, a obje su prešle crtu dopuštenog? Koliko neki stečajni postupci mogu biti osjetljivi i praktično nerješivi, pokazali su nam slučajevi Agrokora i Uljanika. Kolakušić je zagovarao stečaj Agrokora i vrijeme je potvrdilo da je bio u pravu. Vlada RH ne zna što učiniti s novim domaćim Agrokorom. Kako refinancirati roll up kredit? Kolakušić reče da su mu oduzeti neki predmeti koje je praktično riješio, a za njihovo zatvaranje bilo je dovoljno odvojiti još uru-dvije posla. Zašto Trgovački sud ne objavi podatak koliko je parničnih predmeta riješio predsjednik Trgovačkog suda? Kolakušić reče da predsjednik njegova suda nije riješio niti jedan predmet, i da mu spise rješava savjetnica. Ponovno se vraćamo na dodjelu i preraspodjelu predmeta.

Slučaj Franak

Nekorektno je da Slavica Lukić baca kost između legendarnog suca Radoslava Dobronića i nešto manje povijesnog Mislava Kolakušića, jer je Kolakušić glede slučaja Franak branio Dobronićevu presudu kao odmjerenu, pravičnu i pravno održivu. Kolakušić je sudac i nije mogao sebi dopustiti da aktivistički nastupa na prosvjedima udruge Franak, ali suprotno posijanoj sumnji, Kolakušić je bio na raspolaganju frankerima za sve pravne probleme. Takvim sam situacijama osobno nazočio. Mislava Kolakušića ubrajam u krug osoba koje su pridonijele da se provede konverzija kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Svoj veliki doprinos dali su i profesori Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević. Nikako ne smijemo zaboraviti da bi sve palo u vodu da Zoran Milanović nije na svoj način autonoman, zapravo zaguljen, ali ponekad u pozitivnom smislu. Velik doprinos dao je i Boris Lalovac, sa svojim presudnim intervencijama protiv socijalnog rješenja za slučaj Franak. Lalovca nema na SDP-ovoj listi kandidata za Europski parlament. Financijski kartel preselio je Lalovca u SDP-ovu magareću klupu. Zoranu Milanoviću frankeri nisu na izborima zahvalili za njegov zaista herojski čin, pa je Milanović morao napustiti čelnu poziciju komunjarske stranke, a vidimo da je tamo još uvijek onaj lik koji je izjavio kako je posao iz svibnja 1945. obavljen šlampavo. Za Kolakušića dolaze problemi tek ako osvoji vlast.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI