U ovoj otužnoj hrvatskoj političkoj kaljuži, kao melem na ranu došao je glas razuma predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović. Hrvatska umire, nestaje, hrvatski prostor se prazni. Na snazi su užasni demografski trendovi koji će poništiti sve vrijednosti Domovinskog rata i borbe za suverenu i samostalnu Hrvatsku. Proaktivne reforme su potrebne u svim segmentima društva i to je jedini preduvjet da se u dužem roku spriječi nestanak Domovine. Ovdje nije dovoljna jedna populistička mjera, već je potrebno baš sve ono što je Predsjednica RH predložila
Kao što je u vrijeme „referenduma o braku“, biskup Valentin Pozaić kriknuo: „Hrvatskoj je potrebna lustracija, Hrvatskoj je potrebna nova ‘Oluja’“, tako i danas biskup Košić rezolutno traži … „da se na kraju i skinu s vlasti oni koji ne žive za svoj narod, nego za sebe. Da, ja pozivam da ih skinemo s vlasti!“. Upravo ta dvojica hrvatskih biskupa probudili su u meni domoljubnu inspiraciju i potrebu da se analitički uključim u borbu za bolju Hrvatsku, u borbu protiv mentalno komunističkog nasljeđa kojim je Hrvatska i danas okovana.
Na koliko toliko slobodnim hrvatskim portalima i društvenim mrežama vladalo je u to vrijeme do tada neviđeno domoljubno zajedništvo. Ljudi su emotivno osjetili da je došlo vrijeme za završetak Domovinskog rata na temeljima povijesnih istina, na temeljima kršćanskih korijena i onog kršćansko-demokratskog svjetonazora koji je u Hrvatskoj, barem, nominalno statistički u dominantnoj većini. Probudila se hrvatska šutljiva većina! Članak 1. Ustava RH: … „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“.
Na krilima tog iskrenog domoljublja i suverenizma, Tomislav Karamarko, čelnik HDZ-a i Domoljubne koalicije, ostvario je niz izbornih pobjeda u okolnostima kada su ga kao životinju brutalno razapinjali svi utjecajni mediji. Po prvi put nakon olovnih mentalno komunističkih vremena, od 2000. godine hrvatski narod je dobio svoju vlast na oba politička brda. Bila je to borba Davida i Golijata. S jedne strane stajao je drčni i prepotentni, Zoran Milanović, koji je svoj prvi mandat posvetio gaženju svih hrvatskih institucija, od nogometa do akademske zajednice, od Katoličke crkve do hrvatskih branitelja, od predsjednika Tuđmana do blaženog Alojzija Stepinca.
‘Slučajna država, sa slučajnim narodom…’
Milanović i mentalni komunisti imali su za cilj pretvoriti Hrvatsku u „slučajnu državu sa slučajnim narodom“, po mogućnosti „ustaškim“ narodom, jer bez „ustaša“ nema smisla ni njihov ideološki temelj, koji stoji na floskuli jugoslavenskog i Titovog antifašizma. Trebamo li se prisjetiti udarnih mentalno komunističkih maljeva, poput Ranka Ostojića i Željka Jovanovića? Jedan „pendrek“, drugi „kundak“!!! Trebamo li se sjetiti podmetnute svastike, napada Ostojićeve „milicije“ na crkvu sv. Marka, ćiriličnih ploča u Vukovaru, podijeljene vukovarske kolone, zvižduka na proslavi Oluje? Trebamo li se podsjetiti „crnomantijaša“, „štakoraša“, „šatoraša“, Špičkovine, Bukovine, Finskog građanskog rata i silne Milanovićeve mržnje prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Sintagma – „mi ili oni!“ – proizvod je Mesić-Stazić udbaške kuhinje i ta sintagma stvorila je silan razdor u hrvatskom društvu!
Za one koji imaju slabo pamćenje, treba se prisjetiti Jovanovićeve brutalne kampanje protiv institucije hrvatskog nogometa. Preko Zdravka Mamića, osebujnog kakav već je, trebalo je uništiti tu instituciju kao simbol ljubavi prema Hrvatskoj! Trebalo je maknuti hrvatsku šahovnicu s dresova naših reprezentativaca kao simbol suverenosti, trebalo je osuditi „ustašu“ Joa Šimunića!
Ta mentalno komunistička brutalnost ima takav epilog, da je Zdravko Mamić danas (pre)visokom zatvorskom kaznom, protjeran iz Hrvatske dok se licemjerni spinovi protiv hrvatske reprezentacije nastavljaju baš sada, kada bi na Svjetskom nogometnom prvenstvu trebali dostojno afirmirati našu Domovinu.
Ne ulazeći u pravni supstrat sudskog postupka protiv Mamića, ne ulazeći u to je li on kriv ili ne, svakom normalnom čovjeku kristalno je jasno da cilj nije bio Mamić, nego je cilj – uništiti hrvatski nogomet – jedan od najpoznatijih domoljubnih simbola i uporišta hrvatskog puka. Sada antihrvat Jovanović javno izjavljuje, „da je presudom Mamiću uništen bankomat predsjednici i HDZ-u“.
Koliko daleko ide to antihrvatsko, ludilo dokaz je tajming presude – Mamić je osuđen nekoliko dana uoči Svjetskog prvenstva u nogometu, a sve ljevičarske novine i portali svakodnevno traže(!) da tužilaštvo odmah objavi nove istrage i progon naših najboljih igrača – Modrića i Lovrena – valjda su htjeli da ovi iz protesta ne odu u Rusiju, ali sigurno ih ljevičarski mediji ni tamo neće ostaviti na miru i prestati ih uznemiravati.
Trebamo li se prisjetiti Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, prof. Zvonimira Šeparovića, prof. Zdravka Tomca i svih osuda za etičku veleizdaju nacionalnih interesa? Misli li doista netko da je ta grupa od preko vrhunskih 70 intelektualaca, iskrenih domoljuba i društveno-političkih djelatnika – „grupa luđaka“, kako ih je etiketirao predsjednik Josipović?
Vrijeme lustracije domoljuba i demokršćana…
Svi ti domoljubni procesi, jačanje demokršćanstva i suvereniteta, sve pobjede probuđene Hrvatske, danas su izbrisane kao mokrom krpom nakon ustoličenja ove nenarodne koalicije s Plenkovićem na čelu.
No, kakva je razlika između Plenkovića i Milanovića?
Razlika je samo u metodama! Dok je Milanović pun sebe, nakon kraha Sanaderovog HDZ-a, mislio da će u pravom „blitzkriegu“ razoriti demokršćansku Hrvatsku na dugi rok, Plenković se služi puno opasnijim perfidnim metodama koje se otkrivaju u sramotnim zaključcima Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, u ratifikaciji Istanbulske konvencije i predaji hrvatskog školskoga obrazovanja u ruke neoliberalnih HNS-ovih snaga… Plenković, zapravo, nastavlja tamo gdje je Milanović stao, samo puno lukavijim metodama. I umjesto da nastupi vrijeme lustracije mentalnih komunista na ideološkom planu i lustracija pljačkaša Hrvatske, nastupilo je vrijeme lustracije domoljuba i demokršćana…
Demokršćani u Hrvatskoj su „stjerani u katakombe“, hrvatski brod se opasno nagnuo u lijevo, dok Plenković perfidno i populistički daje desni žmigavac imenovanjem ministra Darka Horvata, imenovanjem ministra Tomislava Tolušića, a osobito imenovanjem ministra Lovre Kuščevića, „mjeritelja duljine aplauza“, na mjesto političkog tajnika HDZ-a!?
Istodobno, svog najodanijeg suradnika, ministra i suradnika, „prvog pendreka“, Davora Božinovića imenuje međunarodnim tajnikom i od njega bi mi trebali očekivati da će braniti Schengensku granicu Europe? Valjda isto onako kako je branio oružje Teritorijalne obrane Republike Hrvatske!?
Kakvi su to „vjerodostojni“ i vratolomni paradoksi, kao da se nekome pomutio um? U Europi sve više dolazi do izražaja potreba povratka na demokršćanske korijene, poglavito zbog eklatantne imigracijske i islamističke prijetnje, čuje se sve više glasova o ispravnosti Orbanove suverenističke politike, Angela Merkel pritisnuta od Trumpa i domaće javnosti „povlači ručnu“, vraćaju se križevi u njemačke institucije, u Sloveniji na izborima pobjeđuje Janez Janša… istodobno je Andrej Plenković porušio sve mostove prema demokršćanskoj većini u Hrvatskoj i da bi očajnički zadržao vlast, kao u seriji „Kuda idu divlje svinje“, srlja u zagrljaj jedinom mogućem koalicijskom partneru(!) – a to je mentalno komunistička ljevica, nelustrirana, neosuđena za pljačku Hrvatske i ideološki nepopravljiva Titova desna ruka. Zločinac Tito otišao je s najljepšeg zagrebačkog trga, ali su se na mala vrata za 750.000 naših kuna u Zagreb vratile Bandićeve „Titove tratinčice“ i ljubičice bijele…
Zamislite koji je to idiotizam pomračenih umova koji vladaju današnjom Hrvatskom i Zagrebom, u čijim dušama vlada prava moralna pustoš?
Potrebno nam je ono što je predsjednica predložila
U ovoj otužnoj hrvatskoj političkoj kaljuži, kao melem na ranu došao je glas razuma predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović. Hrvatska umire, nestaje, hrvatski prostor se prazni. Na snazi su užasni demografski trendovi koji će do kraja poništiti sve vrijednosti Domovinskog rata i borbe za suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku. Ne ulazeći u detaljnu analizu stanja koje je hrvatskoj svekolikoj javnosti predočila Predsjednica RH, ne ulazeći u analizu mjera i troška koji te mjere donose, mogu globalno zaključiti da predsjednica traži i zahtjeva detaljnu promjenu i restrukturiranje na svim područjima društveno političkog života u Hrvatskoj.
Proaktivne reforme su potrebne u svim segmentima hrvatskog društva i to je jedini preduvjet da se u dužem roku spriječi nestanak Domovine. Svakom slijepcu je kristalno jasno da ova vladajuća garnitura, ova nakaradna koalicija, nema ni minimum kapaciteta potaknuti i realizirati sve promjene i reforme koje bi blagotvorno zaustavile ovaj tragični demografski slom. Jer, ovdje nije dovoljna jedna populistička mjera, već je potrebno baš sve ono što je Predsjednica RH predložila. Ovdje nije dovoljno samo načelno htijenje i znanje! Ovdje je potrebna i luda domoljubna hrabrost, jer bez emocija i domoljublja, a te kategorije su u Hrvatskoj potpuno zgažene u blato, neće biti ni optimizma, ni vjere, ni promjena.
Plenkovićevi koalicijski partneri trgaju Hrvatsku i dijele je međusobno, kao što su farizeji djelili Kristovu rastrganu haljinu. Hrvatska je na križu Golgote, a licemjeri nam daju gorku spužvu osvježenja! Pupovac nas vuče u velikosrpski zagrljaj, Vrdoljak će još više zagospodariti energetskim resursima Hrvatske, dok Blaženka Divjak u ovoj tragičnoj situaciji ohrabruje mlade naraštaje da – napuste Hrvatsku. U tom ozračju vrši se brutalan politički mobing nad Predsjednicom Republike Hrvatske, mrziteljski se napada Željku Markić, još jače Kristinu Pavlović i sve aktiviste koji su uspjeli prikupiti dovoljno potpisa za provedbu demokratskih referenduma.
Gdje je sada slavno donesena Istanbulska konvencija, da stane u zaštitu ovih žena, majki i uglednih Hrvatica? Gdje je premijer da stane protiv nasilja nad ženama? Umjesto toga, on prednjači u tom obliku političkog nasilja, ne birajući jesu li to žene ili oni koji ne slijede misli i djela velikog vođe!
Umjesto ‘glave skupa’, sve glasniji glavosječe…
Andrej Plenković kormilari „Borgovim“ brodom nakon što je krizu u Agrokoru proglasio svojom najvećom reformom! Nevjerojatno! Od silnih reformi koje je trebao provoditi, dogodi mu se upravo Agrokor, „reforma svih reformi“, koje nema ni u tragovima u njegovom izbornom programu. Je li to slučajno ili namjerno? To izgleda kao bezglavo lutanje i njegova nezainteresiranost i lijenost, ali što ako je Plenković vrh Borgove hobotnice? Plenkovićevo neminovno potonuće mora biti zajedno s „Borgovim brodom“. Jer, što vrijedi Plenkoviću što, barem za sada, ima čiste ruke, kada se okružio dokazanim lopovima i pljačkašima, a ti lopovi i pljačkaši drže mu saborsku većinu. Ako Plenković misli da on borgovce može kontrolirati, a ne oni njega, grdno se prevario. Mislio je to i premijer Ivo Sanader…!?
Glas razuma predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nije se još ni stišao, a već je postao nova točka razdora između dva hrvatska brda. Umjesto „glave skupa“, sve glasniji su glavosječe, isti oni koji su dekapitirali Tomislava Karamarka…
U tom svjetlu, potpuna je iluzija da predsjednica može dobiti istinsku potporu Andreja Plenkovića i njegovih podrepaša za svoj novi mandat. Ne samo da je iluzija, već bi predsjednica napravila katastrofalnu pogrešku kada bi, uopće, tražila potporu Plenkovića i ovakvog HDZ-a. Predsjednica ima potporu hrvatskog naroda i hrvatski narod će joj biti jedina uzdanica! Hrabroj predsjednici za pobjedu ne treba podrška plenkovićevaca – ona će pobijediti bez njih. Načelna potpora današnjeg vodstva HDZ-a, neminovno bi Predsjednicu RH miljama daleko udaljila od Pantovčaka. Pantovčak su plenkovićevci rezervirali za mentalno komunističku ljevicu, jer to je uvjet za veliku koaliciju – nama jedno, a vama drugo brdo!
Zbog toga, krik biskupa Pozaića i Košića treba shvatiti ozbiljno. Ova vlast mora biti onemogućena da donese još veći niz štetočinskih zakona za Republiku Hrvatsku. Nakon pljačkaškog Zakona o koncesijama, namjerno nedonošenje poštenog novog Ovršnoga zakona najgoreg ministra ove vlade, Bošnjakovića, nakon zakona o zatvaranju arhiva, nakon zakona o Istanbulskoj konvenciji, potrebno je spriječiti donošenje zakona o nedemokratskoj promjeni referendumskih pravila, potrebno je spriječiti donošenje izbornog zakona u Saboru s povećanjem praga na 7 posto i zabranom prije izbornih koalicija. Baš takav izborni zakon promovirao je, preko svog posinka, Vladimir Šeks, HDZ-ov ideolog, kreator ovog hrvatskoga kaosa, rušitelj Karamarka i instalater Plenkovića. Takav zakon dao bi snažan vjetar u leđa sadašnjim velikim partijama, kao temelj i pretpostavka za uspostavu štetočinske Velike koalicije.
Jedino snažnim referendumskim pokretom može se mijenjati Hrvatska i toga su drugovi itekako svjesni! Potrebno je spriječiti sramotnu reviziju Vatikanskih ugovora što bi trebao biti dodatni ustupak Plenkovića, kao miraz velikoj koaliciji.
Potrebno je spriječiti promjenu Ustava Republike Hrvatske, po neoliberalnom ukusu.
Potrebno je spriječiti veliku koaliciju koja ima za cilj potpuno sakriti pljačku Hrvatske i promovirati svoja neojugoslavenska politička polazišta.
Potrebno je spasiti Hrvatsku po modelu kako ga je predložila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Tom modelu potrebno je dodati začine emocija i domoljublja, jačanje demokršćanske misli, jačanje suvereniteta na svim područjima…
To bi trebao biti zadatak Predsjednice RH, koja mora uzeti u obzir činjenicu da je na domoljubnim krilima doletjela na Pantovčak. Zbog toga ne smije putovati u Beograd, dok ne budu do kraja riješena sva teška pitanja između Hrvatske i Srbije. Poglavito, dok Hrvatskoj ne bude vraćen i zadnji posmrtni ostatak naših heroja i mučenika pogubljenih u srpskim logorima smrti. Ne smije putovati u Beograd, dok Beograd suludo razapinje blaženog Alojzija Stepinca, dok širi monstruozne laži o logoru Jasenovac i dok širom svijeta troši desetke milijune eura na protuhrvatsku propagandu. Ne smije putovati u Beograd, dok Pupovac, po nalogu Beograda uz odobravanje Plenkovića, razapinje Hrvatsku na naslovnicama četničkih Novosti.
Njen mogući posjet Beogradu režiran je u europskoj kuhinji samo u Vučićevu korist, na taj način da joj silno našteti u mogućem nastojanju da osvoji drugi mandat. Njen mogući posjet Beogradu je potpuno nepotreban i neproduktivan, jer otvorena operativna pitanja po svojim ustavnim ovlastima, mora i može riješiti jedino premijer, Andrej Plenković, jer jedini ima za to ovlasti. Naravno, ako hoće…!?