Glas za HDZ je glas za SDSS!

7dnevno

Hrvatski narod je izmanipuliran na najbezočniji način, jer o strateškom partnerstvu SDSS-a i HDZ-a u predizbornoj kampanji na zadnjim izborima nije bilo ni jednog jedinog slova...! A da je Andrej Plenković u svom programu obznanio što mu je namjera, da je hrvatskoj naciji otvoreno kazao da će nakon dobivenih izbora dekapitirati i lustrirati sve ministre iz Karamarkove Domoljubne koalicije koji su mu, zapravo, i donijeli brdo preferencijskih glasova na parlamentarnim izborima, nikada ne bi bio prvi ministar u Republici Hrvatskoj!

Prije nekoliko dana, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH), pokrenulo je kazneni postupak protiv našeg kolege i prijatelja, novinara Marka Juriča, a u navodima kaznene prijave, Marko Jurič je optužen za širenje mržnje i poticanje na nasilje. Pune tri godine, nakon što je Marku Juriču na Z1 televiziji ukinuta emisija „Markov trg“, bilo je potrebno DORH-u za prikupljanje „neoborivih“ dokaza protiv okorjelog „ustaše“ Marka Juriča koji se usudio dići glas prokazujući porast četništva i velikosrpstva u Republici Hrvatskoj.

S obzirom da se u Hrvatskoj – „maloj zemlji za veliko torbarenje“ – ništa ne događa slučajno, kristalno je jasno da ni tajming isljeđivanja i podizanja kaznene prijave protiv Marka Juriča nije bio slučajno izabran. Naime, nije prošlo ni tjedan dana od kako je Andrej Plenković „urbi et orbi“ obznanio svekolikoj javnosti da je suradnja HDZ-a i SDSS-a Milorada Pupavca i ratnog huškača, a možebitno i ratnog zločinca velikosrbina Vojislava Stanimirovića, od strateškog značaja za njegovu stranku i Republiku Hrvatsku, da je suradnja sa Srbijom od strateškog nacionalnog interesa i već su se u fokusu javnosti našla čak dvojica hrvatskih zločinaca, poticatelja na mržnju, na rasnu diskriminaciju i nasilje, u liku vukovarskog gradonačelnika, Ivana Penave i novinara, Marka Juriča.

Andrej Plenković je u Banskim dvorima promptno „postrojio“ gradonačelnika, Ivana Penavu, očitao mu „jezikovu juhu“ pojašnjavajući mu što je to lokalna, a što nacionalna politika… Nakon što je Penava blago reterirao, bojeći se za svoju političku sudbinu, na Plenkovićevim packama neposlušnom stranačkom „marginalcu“ za sada je stalo, iako je i protiv njega podignuto nekoliko kaznenih prijava koje sada čuče u ladicama DORH-a kao otvorena prijetnja Penavi i negovoj budućoj političkoj karijeri.

Hrvatski izmanipulirani narod…

Za razliku od Marka Juriča, novog državnog neprijatelja br. 1, koji je optužen za širenje mržnje i poticanje na nasilje, gradonačelniku Vukovara, Ivanu Penavi, prišivena je etiketa da udara na „srpsku nejač“ za koju je cijela Hrvatska, vjerojatno, ustaški koncentracijski logor, pa su zbog toga u tom logoru toliko onemoćali da nemaju snage podići se ni na intoniranje hrvatske himne. Čak im ni vukovarski „poglavnik ustaškog logora“, Penava, to ne može zapovijediti, pa se kod uvrijeđenih i iznenađenih Srba u Hrvatskoj rađa opravdani strah da bi Penava mogao posegnuti za puno radikalnijim mjerama.

Ako se ovo ovako nastavi, ne bi me iznenadilo da za nekoliko desetljeća i Penava bude prokazan kao morbidni „koljač srpske nejači“ o čemu nam govore povijesna iskustva u maglovito guskarskoj matrici hrvatsko-srpskog strateškoga partnerstva…



Andreju Plenkoviću bilo je potrebno dokazati lojalnost Miloradu Pupovcu i majčici Srbiji, bilo mu je potrebno dokazati dodvorništvo Angeli Merkel i bilo mu je potrebno dokazati da striktno provodi bruxelleske ideje o bezuvjetnoj potpori Srbiji na putu prema ulasku u EU, bez obzira što će o tome misliti hrvatski izmanipulirani narod. A izmanipulirani smo na najbezočniji način, jer o strateškom partnerstvu SDSS-a i HDZ-a u predizbornoj kampanji na zadnjim izborima nije bilo ni jednog jedinog slova…!

Jer da je bilo, Andrej Plenković ne bi nikada vidio prvu fotelju u Banskim dvorima. Da je Andrej Plenković u svom programu obznanio što mu je namjera, da je hrvatskoj naciji otvoreno kazao da će nakon dobivenih izbora dekapitirati i lustrirati sve ministre iz Karamarkove Domoljubne koalicije koji su mu, zapravo, i donijeli brdo preferencijskih glasova na parlamentarnim izborima, nikada ne bi bio prvi ministar u Republici Hrvatskoj!
U ovom Plenkovićevom modusu operandi kojim je Hrvatsku istresao iz gaća i okrenuo je naopako u političkom i svjetonazorskom pogledu, krije se samo jedna riječ, a to je eklatantna prijevara hlebinskog hrvatskog puka! A da bi se ta prijevara mogla učinkovito ostvariti i provesti u djelo potrebno je uvesti jedan vid represije, potrebno je pokrenuti proizvodnju straha, potrebno je posegnuti za nekim alatima političkog totalitarizma, autokratizma i za još ponečim iz repertoara mračnih komunističkih vremena.

Pred našim vlastitim očima neformalno je ustrojeno novo „Ministarstvo istine“ pod palicom ministra Lovre Kuščevića, koje nas po uzoru na Orwela, uči da više od 800.000 potpisa referendumskih inicijativa nije 800.000, već znatno manje, koje nas uči da su refrendumi štetni za politički sustav u Hrvatskoj, koje u tom kontekstu donosi novi zakon o referendumu kako bi se zabranilo referendumsko izjašnjavanje o uvođenju eura i ukidanju hrvatske kune, kako bi se zabranila izmjena Izbornog zakona i drugih mogućih zakona od nacionalnih interesa za Republiku Hrvatsku.

‘Istina’ Kuščevićevog ‘Ministarstva istine’…

Pa tako ministar Kuščević, kao „pačići mali“, ponavlja za Plenkovićem da gradonačelnik Penava ima dužnost baviti se lokalnom, a ne nacionalnom politikom. Kuščević nas uči, kao Plenkovićev trbuhozborac, da Vukovar, grad heroj i mučenik više nije nacionalni interes Hrvatske što, vjerojatno, implicira da Vukovar to nije nikada ni bio i da su se u Vukovaru 1991. godine gađali praćkama, tamo neki ulični huligani…!?

Da bi Kuščevićevo „Ministarstvo istine“ u ovom novom totalitarnom komplotu bilo učinkovito, potrebno je pronaći sve „ustaše“ u Hrvatskoj, pomoći strateškom partneru Pupavcu koji to nikako ne uspjeva i zaštititi „srpsku nejač“ kako bi se strateško partnerstvo HDZ-a i SDSS-a moglo nesmetano razvijati do orgazmičkih razmjera.

U tom kontekstu, na mig DORH-u, vadi se s dna kace kaznena prijava protiv Marka Juriča i šalje se znakovita prijetnja brzorastućem „Projektu Velebit“ i svim drugim mogućim konzervativnim pokretima, „ustaškim“ novinarima Marku Juriču, Marku Ljubiću, Kazi Mikašeku, Tihomiru Dujmoviću, Vladi Šoli i mnogim, naoko slobodnim novinarima, koji bi još upornije mogli ukazivati na porast četništva i povratak velikosrpskih ideja u mainstream prostor, koji bi mogli razotkrivati laži i pisati istinu o ovom bijednom stanju u našoj Domovini. Sije se strah, rađaju se neki novi oblici cenzure, uvodi se represija među komentatorima na društvenim mrežama, a svaka malo oštrija kritika upućena vladarima Hrvatske, proglašava se – govorom mržnje.

„Ministarstvo istine“ ima svoju istinu o Agrokoru i „grupi Borg“, ima svoju istinu o hrvatskoj brodogradnji, sisačkoj rafineriji, LNG terminalu, o INI i MOL-u, o nabavci borbenih zrakoplova, o sukobu interesa u kojemu je gotovo cijeli državni vrh postao predmetom tog „povjerenstva“, o demografiji, o referendumima, o Izbornom zakonu i o svemu što je životno važno u ovoj „suznoj dolini.“

Živimo sjajno, samo toga još nismo svjesni, jer smo nepismeni, marginalni, sve kritike su politikantske izmišljotine, a onima koji se ne slažu s „Ministarstvom istine“ namijenjene su kaznene prijave, izbacivanje s posla, novinari postaju zaposleni jedino na crnim cenzuristčkim listama, a slučaj našeg kolege i prijatelja Marka Juriča upozorava nas da bi mogli završiti i iza rešetaka ukoliko se ne povinujemo Kuščevićevim istinama…

Zbog toga je izjava Marka Juriča pred organima DORH-a hrabra i antologijska izjava, pa je baš zbog toga ta izjava Marka Juriča u kontekstu svoje obrane pred represivnim aparatom, gromoglasno prešućena u cjelokupnom hrvatskom mainstream prostoru. Novine 7DNEVNO još su uvijek glas istine, a postoje ozbiljni znakovi da će Kuščevićevo „Ministarstvo istine“ i nama staviti flaster preko „lažljivih“ usta!

Donosimo Vam, drage čitateljice i čitatelji, drage Hrvatice i Hrvati, autentičan iskaz Marka Juriča pred organima gonjenja u Republici Hrvatskoj, kako biste shvatili da se od Kuščevićevog recepta za istinu može teško i smrtno oboljeti… Jer glas za HDZ je glas za SDSS!

 

Marko Jurič u Dorhu: ‘Mi smo u Domovinskom ratu ratovali sa četničkom ideologijom koju prvi čovjek SPC-a veliča, pjevajući. Dakle, mitropolit Porfirije u tom pjevanju veliča i četničkog ideologa iz Drugog svjetskoga rata, popa Momčila Đujića koji je počinio cijeli niz zločina i njegove žrtve se broje u desetinama tisuća ubijenih Hrvata. On je izvršio genocid u ratu od 1941. do 1945., a onda se ponavlja ta četnička ideologija od 1991. do 1995. godine…’

Ako se sjećate snimke Vukovara, kada je pao Vukovar – četnici ulaze u Vukovar i pjevaju one četničke pjesme: ‘Slobo, Slobo, donesi salate bit će mesa klat ćemo Hrvate…!’ Dakle, imamo situaciju da se ta četnička ideologija ponovno afirmira u Hrvatskoj, afirmira se kroz lik i djelo prvog čovjeka SPC-a u Hrvatskoj

U velikosrpskoj agresiji stradalo je oko 25.000 ljudi u Hrvatskoj, pod tim pjesmama koje je taj svećenik pjevao, a koje i dan danas pjeva… Ako je vama to nešto što je potpuno irelevantno u ovom postupku, ja onda zaista imam dojam da ne znam u kojem Državnom odvjetništvu se ja nalazim, u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ili u Državnom odvjetništvu Republike Srbije!?

Mitropolit Porfirije je već čuo da se u pjesmi spominje pop Momčilo Đujić, da se veliča četnička ideologija i onda je on pjesmu zaželio još jedanput čuti, pa su ju onda još jednom i pjevali…

ANTOLOGIJSKA IZJAVA MARKA JURIČA U DORH-u

‘Mene optužujete da potičem na mržnju i nasilje, a vi sami ovim postupkom otvarate Pandorinu kutiju…!’

‘Ovo je prije svega politički proces, ja ga tako doživljavam i on je debelo izašao izvan okvira onoga što bi pravna struka kao mehanizam očuvanja sustava trebala raditi. Dakle, ovdje se ulazi u jednu duboku politiku i to prije svega, jer se radi o mom pozivu. Dakle, vi mene teretite da ja pozivam na nasilje, a ja zapravo upozoravam na nasilje, dakle upozoravam na to da prvi čovjek SPC-a u Hrvatskoj veliča četničku ideologiju’, rekao je Marko Jurič u Dorhu

„…Ovo je prije svega politički proces, ja ga tako doživljavam i on je debelo izašao izvan okvira onoga što bi pravna struka kao mehanizam očuvanja sustava trebala raditi. Dakle, ovdje se ulazi u jednu duboku politiku i to prije svega, jer se radi o mom pozivu. Dakle, vi mene teretite da ja pozivam na nasilje, a ja zapravo upozoravam na nasilje, dakle upozoravam na to da prvi čovjek SPC-a u Hrvatskoj veliča četničku ideologiju.

Ako se sjećate, prije 27 godina mi smo bili u ratu s tom četničkom ideologijom koja je tada u državi Srbiji bila dominantna, koja je tada iz pravca Republike Srbije pokrenula agresiju na Hrvatsku. To se zove Domovinski rat, znači mi smo u Domovinskom ratu ratovali sa četničkom ideologijom koju prvi čovjek SPC-a veliča, pjevajući. Dakle, on u tom pjevanju veliča i četničkog ideologa iz Drugog svjetskoga rata, popa Momčila Đujića koji je počinio cijeli niz zločina i njegove žrtve se broje u desetinama tisuća ubijenih Hrvata. On je izvršio genocid u ratu od 1941. do 1945., a onda se ponavlja ta četnička ideologija od 1991. do 1995. godine.

Ako se sjećate snimke Vukovara, kada je pao Vukovar – četnici ulaze u Vukovar i pjevaju one četničke pjesme: ‘Slobo, Slobo, donesi salate bit će mesa klat ćemo Hrvate…!’ Dakle, imamo situaciju da se ta četnička ideologija ponovno afirmira u Hrvatskoj, afirmira se kroz lik i djelo prvog čovjeka SPC-a u Hrvatskoj. SPC-a je, npr. u liku i djelu tog popa Momčila Đujića od 1941. do 1945. bila aktivni sudionik agresije na hrvatski narod. Ista ta SPC je u razdoblju od 1991. do 1995. godine podupirala tu agresiju.

Prvi čovjek SPC-a je veličao četništvo…

Dakle, mi imamo jasno očitovanje neprijateljskih stavova kroz artikulaciju te četničke ideologije koja zagovara velikosrpske interese i ti velikosrpski interesi su od 1991. do 1995. godine napali Republiku Hrvatsku. U tom napadu je stradalo oko 25.000 ljudi u Hrvatskoj, pod tim pjesmama koje je taj svećenik pjevao, a koje i dan danas pjeva… Ako je vama to nešto što je potpuno irelevantno u ovom postupku, ja onda zaista imam dojam da ne znam u kojem Državnom odvjetništvu se ja nalazim, u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ili u Državnom odvjetništvu Republike Srbije!?

Onda, mene se tereti da sam pozivao na nasilje, znači ja sam opasan čovjek, koji po kvalifikacijama koje se tu meni stavljaju na teret, potičem na mržnju prema nekim ljudima, pozivam na nasilje prema svim tim ljudima. Prošle su više od tri godine, a ja nisam nigdje čuo da se negdje dogodilo bilo kakvo nasilje, temeljem tog mog navodnog poziva na nasilje. Dakle, ja nisam nigdje čuo ili pročitao negdje u crnoj kronici, da je netko nekoga napao fizički ili na bilo koji drugi način i da je rekao: ‘Evo, to ti je zato što sam gledao odjavu Marka Juriča u kojoj je on pozvao ili upozoravao na svećenike SPC-a…,’ ili što god već da je bilo, ili u bilo kojem kontekstu da je spomenuto moje ime kao poticaj za bilo kakvo nasilje ili u kontekstu neke mržnje. Ja sam tada upozoravao na te četničke pojave u SPC-u. Dakle, ta četnička pojava, veličanja četništva ne dolazi od nekog svećenika ili nekog portira u SPC-u, nego dolazi od šefa, prve osobe…

Prošle su tri godine! U to vrijeme, te 2016. godine, u vrijeme kada sam na to upozoravao, izašlo je službeno izvješće SOA-e. U tom izvješću, SOA je, između ostalog, naglasila da je u Hrvatskoj zamijećen rast četničkih pojava, veličanje četničke ideologije. Dakle, ja čitam to izvješće, ja to uočavam, dakle ja to pjevanje, jer radi se o pjevanju prvog čovjeka SPC-a u Hrvatskoj gdje on pjevajući veliča popa Momčila Đujića i ja to nekoliko puta puštam u svojoj emisiji, logično očekujući da će se dogoditi neka reakcija.

Meni je bilo logično, ako smo imali dva sukoba od 1941. do 1945., pa od 1991. do 1995., da ako se ta ideologija i dalje manifestira među svećenicima SPC-a, i to vrha SPC-a koja djeluje u Hrvatskoj, da bi se netko, recimo vi, DORH, trebali zainteresirati i umjesto mene ovdje pozvati mitropolita Porfirija, posjesti ga na ovu stolicu, uključiti kamere, podučiti ga o pravima i njega pitati: ‘Pa dobro, gospodine Porfirije, što vi to pjevate? Kakvu vi to ideologiju i politiku zastupate u Hrvatskoj?’ Pa bi onda, možda, trebalo istražiti, spremaju li oni, možda, opet neku novu pobunu kao što su to učinili 1991. godine sudjelujući u organiziranju pobune. To naprosto s nekih sigurnosnih aspekata i sa pozicija vas kao čuvara državnog sustava, možda, treba zanimati.

Trebali ste pozvati mitropolita Porfirija…

A državni sustav se temelji na nekakvim odredbama, preambulama, kako se to kaže, dakle jedna od preambula je da je ova država utemeljena na vrijednostima Domovinskog rata, a Domovinski rat se temelji na pobjedi koju je Hrvatska vojska ostvarila u borbi s tom četničkom ideologijom. Drugi dio preambula Ustava Republike Hrvatske kaže, da se poziva i na vrijednosti ZAVNOH-a. ZAVNOH je bio, ako ne znate, dragi kolega, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, koje se isto tako borilo protiv četničkih pojava. Bilo je cijeli niz sukoba za vrijeme Drugog svjetskoga rata kada su protagonisti ZAVNOH-a ratovali s četnicima. Dakle, i s te pozicije imate barem dva ustavna utemeljenja, temeljem kojih biste trebali ovdje pozvati mitropolita Porfirija Perića, a ne mene.

Dalje, u ove tri godine se događa cijeli niz pojava koje upućuju na emancipaciju te velikosrpske politike kroz razne medijske i političke aktivnosti. Recimo, imate srpske Novosti koje izdaje SNV, koje protiv mene diže optužnicu, a koje se iz tjedna u tjedan rugaju vrijednostima države Hrvatske, rugaju se ustavnim vrijednostima države Hrvatske, rugaju se Domovinskom ratu, rugaju se hrvatskim vojnicima, rugaju se hrvatskoj himni, rugaju se hrvatskoj Vladi, rugaju se Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, pa rugaju se i vama, dragi kolega državni odvjetniče, jer vi u ovom slučaju predstavljate tu državu Hrvatsku!

Gradonačelnik Vukovara, Penava, ovih je dana upozorio, da se u Vukovaru zamjećuje rast velikosrpskih, odnosno četničkih pojava, pa tako, recimo, navodi, da za vrijeme intoniranja hrvatske himne djeca srpske nacionalnosti ne ustaju, ne poštuju taj sveti trenutak kao što je intoniranje himne, a to je jedan simbolički čin kojim se manifestira lojalnost prema ovoj državi, što znači lojalnost građana bez obzira na nacionalnu pripadnost, lojalnost prema ovoj državi koja u konačnici financira i tu njihovu školu i školski program na srpskom jeziku. Umjesto toga ta djeca podučena od svojih nastavnika, od svojih političkih predstavnika, pa i od svojih svećenika pripadnika SPC-a, podučena su da na taj način ne poštuju hrvatsku himnu, a to onda znači da ne poštuju hrvatsku državu, a to onda znači da se kod tih mladih ljudi ponovno ugrađuje mogućnost ta se ponovi ono što se događalo 1991. godine, da se ponovo oružjem i agresijom krene na hrvatsku državu i hrvatski narod.

Ako vi u tome ne vidite ništa sporno, ako vi ne vidite potrebu da na to reagirate kao zaštitnik, kao državni odvjetnik koji brani državu i državni sustav i ne krećete i ne otvarate postupak protiv onoga koji zaista poziva na nasilje, a u ovom slučaju to je SPC sa svojim mitropolitom koja veliča četničku ideologiju, nego umjesto toga pozivate nekoga tko je ukazao na tu pojavu, onda je ovo jedna potpuna zamjena teza za 180 posto. Došli smo u obrnutu situaciju, došli smo u situaciju da vi danas ovdje vodite jedan politički proces…

Ovih dana se puni 110 godina od onog veleizdajničkog procesa, pretpostavljam da ste učili na fakultetu što se to dogodilo 1908.-1909. godine kada je u tadašnjoj Austrougarskoj počeo sudski proces protiv jedne skupine srpskih političara koji su bili optuženi za tadašnje podrivanje državnog sustava. Dakle, danas, 110 godina kasnije, vi protiv mene vodite jedan bezobrazan politički proces. To je sramota, to je sramota za vas kao predstavnika države, to je sramota za vas kao predstavnika institucije koja bi trebala čuvati i štititi zakone ove države, ustavni poredak i sve ono što iz tog ustavnog poretka proizlazi, dakle cijeli sustav vrijednosti, pravila, odnosno zakone.

Mitropolit Porfirije se ispričao u intervjuu VL-u

Dalje, mitropolit Porfirije Perić je nakon što sam ja izašao s tom spornom odjavom, u kojoj je evidentno da u njoj ima elemenata ironije – jer ja više nisam znao što činiti, jer ja puštam pet puta to njihovo pjevanje u svojim emisijama, a ništa se ne događa… Dakle, ja više ne znam jer ništa se ne događa i onda idem namjerno s ovako ironičnom objavom da nekako skrenem pozornost na te pojave. Nakon toga događa se zabrana emisije na Z1 TV, događa se onaj protestni skup, nadam se da se sjećate, i nakon toga mitropolit Porfirije daje intervju Večernjem listu, Darku Pavičiću, mislim. U tom intervjuu, mitropolit Porfirije se ispričava.

A kad se netko ispričava, to znači da je nešto pogriješio, isprika znači i priznanje nečega. Uz ostalo, on tamo kaže da nije znao što se događa, kakvu je pjesmu pjevao, itd., da se slučajno zatekao na tom mjestu, međutim snimka koja se kasnije pojavljuje, koja je nešto dulja od one koju sam ja objavio u emisiji, dulja u onom smislu da počinje jednu minutu prije nego što oni počinju pjevati, u tom dijelu se vidi da Porfirije kaže: ‘Hajdmo pjevati još jednom onu našu pjesmu!’ Znači, mitropolit Porfirije naručuje da se pjeva ta pjesma…

Razgovarao sam s nekim pravoslavnim svećenicima o nečemu što se, pretpostavljam, zove neko njihovo crkveno pravo. Prema tom, eto, ja ću ga zvati njihovim crkvenim pravom, na takvim skupovima se ne može pjevati ništa ukoliko to prisutni episkop ne dozvoli. A u tom trenutku na tom mjestu gdje se događa to pjevanje, mitropolit Porfirije je episkop! Dakle, pjevanje po pravilima njihovog crkvenog prava, ne može se dogoditi, ukoliko im to ne odobri njihov episkop. Znači, to pjevanje se moglo dogoditi isključivo uz dozvolu episkopa, tadašnjeg mitropolita Porfirija. Dakle, to što kaže crkveno pravo, to se vidi i na toj snimci…
Na toj snimci, mitropolit Porfirije kaže: ‘Idemo još jedanput’, a još jedanput znači da su to prije toga već pjevali, a to opet znači da je Porfirije Perić čuo da se u pjesmi spominje pop Momčilo Đujić, da se veliča četnička ideologija i onda znači da on to želi još jedanput čuti, pa su onda još jednom pjevali. Po meni, ne znam kako drukčije ilustrirati nekoga tko zagovara, afirmira i veliča četništvo i zapravo na taj način i sam postaje dio te četničke ideologije, postaje četnički ideolog – nego na taj način.

Mi smo vidjeli samo jednu kratku sekvencu gdje oni pjevaju. Ima još nekih snimaka na ‘youtubu’ pa sam ja i to puštao, gdje neki drugi svećenici SPC-a podučavaju djecu na vjeronauku pjevati četničke pjesme. Dakle, kroz te male sekvence, jer vidimo da veličaju četničku ideologiju, imamo povijesno iskustvo da je SPC podupirala agresiju na Republiku Hrvatsku, imamo situaciju da svećenici SPC-a ne žele održati sprovod za pripadnike srpske nacionalnosti, sprovod koji bi se trebao održati uz počasti kako to protokolom predviđa MORH, dakle uz počasni vod, uz hrvatsku zastavu. Svećenici SPC-a odbijaju to Srbima koji su bili u Hrvatskoj vojsci, koji su se borili na strani države Hrvatske, iste te države koju vi kao državni odvjetnik zastupate.

Imamo ovu situaciju u Vukovaru na koju upozorava gradonačelnik Penava, imamo cijeli niz slučajeva koji upućuju da je ta velikosrpska ideologija itekako prisutna u Hrvatskoj, da je vrlo aktivna i da mi, u stvari, ne znamo koji su njeni stvarni ciljevi, što oni namjeravaju i tko može jamčiti da ovo što sam ja rekao nije istina?

Ovo što vi radite, to je vrlo opasna stvar…!

Imate situaciju u SPC-u, ja znam barem tri slučaja gdje su četnički koljači iz Drugog svjetskoga rata proglašeni – svecima!? Kanonizirani! Nedavno je kanoniziran jedan četnik iz Pljevljana u Crnoj Gori, a kada se to dogodilo, mještani sela Pljevljani su se pobunili protiv te kanonizacije. Zašto? Zato što je u sjećanju tih ljudi ostalo pamćenje na stravičan zločin koji je taj čovjek počinio…

E sad, ako ćemo malo parafrazirati, kao što sam ja parafrazirao srpskog ministra Vulina, koji dolazi u Hrvatsku, pa kardinala Stepinca naziva ustaškim vikarom, pa ja onda kažem – jesu li to četnički vikari, hoće li možda neki srpski svećenik, a tamo u parohiji na Cvjetnom trgu ih ima 40-50, hoće li možda u jednom trenutku taj svećenik SPC-a reći: ‘Čekaj, ako je taj Maca postao svet nakon što je počinio zločini, možda je to put do svetosti? Možda ja, eto, mogu postati svet ukoliko počinim zločine…?’

Dakle, to su ti elementi ironije koje sam ja ovdje stavio, a vi niste cijeli kontekst te priče prenijeli u ovoj optužnici, nego je segment izvučen iz konteksta, pa onda on izgleda ovako naopako, ali u konačnici tko može jamčiti da se to neće dogoditi? Tko može jamčiti da se u toj parohiji zaista ne događa nešta upitno, ako se to manifestira kroz ovakve neke sekvence pjevanja, ne znam, kroz neke manifestacije koje oni podučavaju da na takav način reagiraju, da više ne ustaju na hrvatsku himnu, ako se to manifestira kroz njihovu izdavačku djelatnost gdje se u potpunosti rugaju svim hrvatskim, državnim i ustavnim vrijednostima, tko jamči da se tamo nešto ne priprema? Možemo li mi vjerovati na riječ Miloradu Pupovcu ili Porfiriju Periću kada kažu – evo, naše namjere su dobre? Je li to način kako se država štiti, da se vjeruje na riječ?

Teška su iskustva koja imamo, teška su iskustva s ratom. Ja sam bio u tom ratu kao novinar i vidio sam mnoge ružne stvari! Vidio sam ubijanja, zločine, nepravdu, ali vidio sam i hrabrost, vidio sam požrtvovnost hrvatskih vojnika. Ovim činom, ovim procesom koji vi otvarate protiv mene, vi zapravo pljujete na Domovinski rat, vi pljujete na žrtve hrvatskog naroda koje su pale u Domovinskom ratu. Vidim da me gledate ružno, ali ne vi osobno, nego ova institucija, pljujete na hrvatske branitelje, jer su se oni 1991. pobunili protiv četničke ideologije koja je doživjela svoju kulminaciju kroz tadašnju politiku Slobodana Miloševića i agresiju koja krenula preko te pobune, četničke pobune, koja je bila prisutna na svim tim dijelovima gdje su Srbi imali većinu u RH. Strašno je to što radite, strašno je to što radite…!

Vi meni tu sudite da ja širim govor mržnje, a mržnja je emocija koja postoji u svakom normalnom čovjeku! Osumnjičen sam da pozivam na nasilje, pa što vi očekujete od mene, da ću se ponašati kao da smo se sreli negdje na kavi? Prijatelju dragi, ovo su tvrde i opasne emocije s kojima se vi igrate, ne samo protiv mene, nego i protiv hrvatskog naroda! Ovo što vi radite, to je vrlo opasna stvar, jer igrate se sa ljudskim emocijama! Ako vas to vrijeđa, a nije mi namjera da vas vrijeđam, nego vam želim pokazati što radite. Mene ste sada doveli u stanje uzrujanosti, zato jer je ovo jedno beskrajno ludilo, jedna sramota što se događa, zato jer sam prošao taj rat, jer sam vidio, jer sam doživio, jer sam osjetio! I danas, 27 godina nakon toga, stvari se okreću za 180 stupnjeva i mene se tereti što sam upozorio na opasnost da se ono što se dogodilo prije 27 godina ne bi možda moglo ponoviti u Hrvatskoj…!?

Mene se optužuje da potičem na mržnju i nasilje, a vi sami ovim postupkom otvarate Pandorinu kutiju i, možda, započinjete upravo ono zbog čega teretite mene…!“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI