Godina za pamćenje

Da nije bilo sjajnih sportskih rezultata, moglo bi se konstatirati da je u Hrvatskoj u godini na izmaku vladalo opće sivilo, odnosno da smo proživljavali uobičajenih 365 varijanti sivoga. Možemo konstatirati da su u protekloj godini, po običaju, najviše razočarali političari, ali im istodobno treba odati priznanje da su se svesrdno trudili kapitalizirati briljantne uspjehe naših sportaša u svoje demagoške svrhe...

Po završetku kalendarske godine obično se provode analize i vrednovanja s obzirom na uspješnost u odnosu na prethodna razdoblja. Da nije bilo sjajnih sportskih rezultata, moglo bi se konstatirati da je u Hrvatskoj u godini na izmaku vladalo opće sivilo, odnosno da smo proživljavali uobičajenih 365 varijanti sivoga. Možemo konstatirati da su u protekloj godini, po običaju, najviše razočarali političari, ali im istodobno treba odati priznanje da su se svesrdno trudili kapitalizirati briljantne uspjehe naših sportaša u svoje demagoške svrhe.

Godina od koje se opraštamo bit će zabilježena po sjajnom uspjehu nogometne reprezentacije, srebrenoj medalji na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Pričat će o tome budući narašataji „bilo jednom, davno, godine Gospodnje 2018…”. Prije odlaska u Rusiju od naših najboljih nogometaša očekivalo se da bi prolaz skupine bio velik uspjeh, a to nije bilo jednostavno s obzirom da smo bili u grupi s Argentinom, Nigerijom i Islandom. Od Argentine i jačih latinsko-američkih reprezentacija obično smo gubili na međunarodnim natjecanjima, a Island je bio bolji od nas u kvalifikacijama, pa smo ulaznicu za svjetsku nogometnu smotru morali tražiti u dodatnom razigravanju s neugodnim Grcima. Neki ugledni treneri, kao primjerice José Mourinho, favoritima naše skupine smatrali su Argentince i Nigerijce. Neposredno prije samog početka Svjetskog prvenstva profesori statistike na austrijskom sveučilištu u Innsbrucku objavili su na temelju analize koeficijenata 26 vodećih kladioničarskih tvrtki u svijetu da bi u finalu trebali igrati Brazil i Njemačka, dok je Hrvatska bila na jedanaestom mjestu kao kandidat za finale.

Za naše nogometaše obično se govorilo da ne igraju dobro u reprezentaciji kao što to rade u svojim matičnim klubovima. Euforija se javila nakon blistave igre i pobjede nad Argentinom. Otrježnjenje je stiglo već protiv Danske u osmini finala, gdje smo nakon slabe igre osjetili moć Fortune. Kažu da je božica sreće jedina uspjela preživjeti monoteističku čistku starorimskih bogova, pa je i u kršćanskom srednjovjekovlju ostala skrivena vladarica svijeta (Fortuna Imperatrix Mundi), kao što je napisano u prekrasnoj zbirci pjesama „Carmina burana”. Fortuna je bila na našoj strani pri raspucavanju jedanaesteraca protiv Rusije. Protiv Engleza, Fortuna je bila uz nas u prvom poluvremenu, pa smo gubili samo s jednim golom razlike, dok smo u drugom poluvremenu i produžetcima bili bolji od izumitelja loptanja, ostvarivši epohalni ulazak u finale koji nitko, osim ludog Ćire Blaževića, nije očekivao.

Cijeli svijet je bio s nama prije početka tekme protiv Francuza, ali su protiv nas bili argentinski sudac, Nestor Pitana, i zagonetna božica sreće. Najuglednije njemačke novine, Frankfurter Allgemeine, objavile su nakon sramotnog suđenja da je finalnu tekmu trebao voditi najpoznatiji njemački sudac, Felix Brych, ali su čelnici FIFE na intervenciju Michela Platinija odlučili da njemački internacionalac ne smije suditi Francuzima u ovako značajnoj utakmici. Sva ugledna nogometna imena proglasila su suđenje u finalu skandaloznim, a Hrvati su osjetili kako je „Fortuna promjenjiva poput mjeseca”, (O Fortuna, velut luna statu variabilis) kao što se kaže u već navedenoj zbirci pjesama „Carmina burana”.

Kapetan naše repke svojim čarolijama osvojio je simpatije cijeloga svijeta, ali i ocjenjivačkog suda, pa je proglašen najboljim igračem Svjetskog nogometnoga prvenstva 2018. godine. Ubrzo nakon toga uslijedili su izbori za najboljeg igrača UEFE, pa FIFE, te priznanje najboljega nogometaša koji je provela Međunarodna Federacija za povijest nogometa i statistiku (The International Federation of Football History & Statistics). Kao kruna svih nagrada i priznanja stigla je „Zlatna lopta” (Ballon d’Or) uglednog sportskog lista, France Football. Dopisnici ovog nogometnog tjednika pokazali su visok stupanj autonomije pri odlučivanju, jer nisu podlegli pritisku francuske javnosti da „Zlatnu loptu” treba dobiti netko od igrača francuske reperezentacije koja je postala svjetski prvak.



Luka Modrić nigdje nije bio toliko osporavan kao u Hrvatskoj, tako da se na njega može primijeniti čuvana Isusova izreka – da nitko nije prorok u svom zavičaju. Hrvatski sportski „stručnjaci”, od Modrićeva odlaska iz Dinama u Tottenham, redovito su iscrpno pisali o njegovim slabostima i nedostatcima koji će ga uvijek onemogućavati da postane izvrstan igrač u međunarodnim okvirima. Tako je bilo i nakon njegova prelaska u madridski Real. Nakon što je Modrić uspješno prebrodio sve „Scile i Haribde” vlastitih manjkavosti, htjelo se u hrvatskoj javnosti omalovažiti njegove nastupe za hrvatsku reprezentaciju jednostavnom tvrdnjom, da u nacionalnom dresu ne pruža igre kao u madridskom Realu. Prije svakog kvalifikacijskog nastupa za hrvatsku reprezentaciju kapetan je obično završavao u prostorijama Uskoka, jer je morao davati izjave o vlastitoj involviranosti u proces protiv Gazde GNK Dinama. Neposredno prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva, „Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku” pokrenulo je kazneni postupak protiv Luke Modrića „zbog postojanja osnovane sumnje da bi prilikom davanja svjedočkog iskaza pred Županijskim sudom u Osijeku počinio kazneno djelo protiv pravosuđa davanjem lažnog iskaza”. Velik dio medija i hrvatske javnosti nekritički su se pridružili harangi protiv Modrića. Najradikalniji su pisali kako će „Luka nationale” po povratku iz Rusije završiti u – Remetincu. U međuvremenu je Optužno vijeće Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pravomoćno odbacilo optužnicu protiv Modrića s obrazloženjem da je riječ o – elementarnom nepoznavanju kaznenog prava. Očekujemo da će slično biti s famoznom presudom protiv braće Mamić i gospodina Vrbanovića.

Teško je nabrojiti sve svjetske uspjehe hrvatskih sportaša u prošloj godini. Veličanstvena braća Martin i Valent Sinković po peti put zaredom postali su svjetski prvaci u veslanju, u dvojcu bez kormilara. Fenomenalna Sandra Perković ponovno je pobijedila u finalu Dijamantne lige u Bruxellesu, osvojivši šesti dijamant zaredom u bacanju diska. Skromni Širokobriježanin, Ivan Kvesić, član KK “Hercegovina” iz Zagreba, postao je na Svjetskom prvenstvu u Madridu svjetski prvak u karateu u poluteškoj kategoriji. Hrvatska teniska reprezentacija, predvođena Marinom Čilićem, postala je svjetski prvak u tenisu nakon što je u grotlu Lillea u finalu pregazila Francuze i po drugi put u svojoj povijesti osvojila Davis cup. Njemački tabloid Bild izrazio je svoje divljenje maloj državi koja je postala sportska velesila, uz ilustrativnu napomenu da grad München ima više teniskih terena nego cijela država Hrvatska.

Za razliku od sportskih trijumfa u prošloj godini bili smo svjedoci nastavka gospodarske recesije, pada proizvodnje, te masovnog odlaska mladih ljudi iz Hrvatske. Političari, kao najodgovornije osobe, pokušali su uz pomoć ulizivačkih medija loptu prebaciti na sportsko polje. To je najvještije izveo premijer Plenković, nastupom na dodjeli godišnjih nagrada Hrvatskog olimpijskog odbora. Plenković je naglasio kako Vlada „prati sportske uspjehe”, te je najavio još veća ulaganja u hrvatski sport. Kad bi hrvatski sport ovisio o Plenkoviću, sudbina bi mu bila slična Agrokoru.

Bosanski titoist, Željko Komšić, koji je voljom bošnjačkog biračkog tijela ustoličen za hrvatskog člana predsjedništva, u suradnji sa srpskim kolegom Miloradom Dodikom i marionetom Bakira Izetbegovića, smijenio je sve veleposlanike hrvatske nacionalnosti s obrazloženjem da su HDZ-ov diplomatski kadar. Primjerice, veleposlanica BiH u Velikoj Britaniji, razriješena je mjesec dana nakon što je predala vjerodajnicu britanskoj kraljici i dobila agreman. Osobno poznajem bosansko-hercegovačkog veleposlanika u Poljskoj, Ivana Dunđera, koji je smijenjen nakon pet mjeseci rada. Dunđer je najbolja potvrda da dr. Dragan Čović nije nužno birao za diplomate Hercegovce, niti članove HDZ-a. Kao veleposlanik u Poljskoj planirao je uspostaviti redovitu zrakoplovnu liniju iz Varšave za Mostar, jer oko 250 tisuća Poljaka godišnje posjeti Međugorje. Koliko razumijevanja za takve i slične konstruktivne projekte ima siroti Komšić, pokazuje naprasna smjena veleposlanika.

Zanimljivo je da hrvatska oporba u Saboru ima razumijevanja za Komšićeve marifetluke. Tu posebno mislim na bivšu ministricu vanjskih poslova, gospođu Pusić, te bivšeg potpredsjednika Sabora, Nenada Stazića, koji se proslavio izjavom „da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika..” S takvom oporbom ni Plenkoviću nije problem ostati na vlasti, pogotovo kad mu leđa čuva hercegovački „Mačak sa štakama”. Poput one bajke „Mačak u čizmama”, hercegovački nastavnik općenarodne obrane i društvene samozaštite, moći će na kraju isteka mandata saborskim zastupnicima reći — „sve to pripada mome gospodaru Plenkoviću“. Mačak sa štakama je shvatio da novac ne treba investirati u predizbornu kampanju, nego tek nakon izbora.

Kada pročitamo Plenkovićevu ovogodišnju božićnu čestitku „građankama i građanima”, stječemo dojam kao da je riječ o prvomajskoj poruci. Za Predsjednika hrvatske Vlade „Božić je praznik obitelji i zajedništva” Praznik je također Dan antifašističke borbe kao i prvosvibanjski Praznik rada. Plenkovićevi pisci govora morali bi znati da prema Jezičnom savjetniku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u hrvatskome jeziku imenice blagdan i praznik imaju različito značenje. Pojam blagdan označuje spomen na vjerski događaj, a imenica praznik podrazumijeva spomen na sekularni događaj važan za društvenu zajednicu ili predstavlja međunarodni dan koji je posvećen važnom događaju. Dakle, za gospodina Plenkovića Božić je praznik koji nas „uvijek iznova podsjeća da se svojim svakodnevnim djelovanjem i ponašanjem još snažnije zalažemo za jačanje dijaloga i odgovornosti, solidarnosti i tolerancije u društvu i zajednici u kojoj živimo”. Ove riječi Premijer je mirne duše mogao izreći povodom govora na Petrovoj gori ili u memorijalnoj šumi Brezovica…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI