Kada je Dalić zaj…o cijeli Svijet, kako je rekao Ćiro Blažević, i lukavo, uz ogromno zalaganje i znanje svojih vitezova, pa i uz malo sreće, došao do finala nadomak zlata, domaći veleizdajnici i svjetski urotnici spustili su rampu i kazali: Sada je dosta! Brutalnom krađom na Svjetskom nogometnom prvenstvu započela je demontaža Zlatka Dalića, započela je demontaža znakovitog hrvatskoga domoljublja koje se ciklično ponavlja kroz povijest i to uvijek u trenutcima kada se hrvatski narod probudi, jer se osjeća ugroženim
Dogodilo se upravo ono što sam sa strahom duboko u sebi skrivao sve ove dane hrvatstva na svjetskoj sceni, ne želeći usred slavlja ni jednim slovom narušiti ili svojim perom deprimirajuće djelovati na snažno probuđenu domoljubnu svijest i pobjedničku atmosferu. Dogodila se brutalna i perfidna nogometna krađa Hrvatske pred očima cijelog Svijeta, o čemu svjedoče mnogobrojni nogometni velikani i stručnjaci. Još nakon pobjede protiv moćne i favorizirane Argentine, vidio sam dvije nevjerojatne slike. Sliku neizmjerne hrvatske sreće koja je sjala na svakom onom licu koje voli svoju Domovine i sliku beskrajne – argentinske tuge. Te dvije slike koje se prožimaju, na slikarsko platno neće moći i ne mogu prenijeti ni najveći umjetnici, makar se zvali Picasso, Rembrandt ili poznati autor „Krika“, Eduard Munch.
Upitao sam se tada – ne krije li se, možda, u veličanstvenoj slici hrvatske sreće, slika beskrajne argentinske tuge, kao čežnje za onakvom pobjedničkom i uspješnom Domovinom kakvu su nam kroz nogometnu rapsodiju prezentirali naši nogometni vitezovi? Ne krije li se u toj slici kristalno jasna poruka o tome što jesmo i što bismo trebali biti po svim duhovnim i ekonomskim potencijalima, s obiljem ljepote, talenta i inspiracije? Ta slika erupcije emocija i ljubavi prema Domovini, u svom ehu odjekivala je očajničkim krikom čežnje za boljim, pravednijim, istinoljubivijim sutra. Konačno, moramo se upitati – ne krije li se iza ove rapsodije domoljublja, brutalna medijska manipulacija silnim euforičnim osjećajima nacije? Hoćemo li mi, nakon vrhunaca ljubavi, slave i sreće biti ponovno brutalno bačeni na koljena u ovoj tužnoj balkanskoj dolini suza?
Nogomet – najvažnija politička stvar na svijetu
Kaže se da je nogomet najvažnija sporedna stvar na Svijetu, a zapravo je notorna činjenica da je nogomet najvažnija politička stvar na Svijetu. Nogometna publika je po vokaciji desno, a u Hrvatskoj su mediji učinili i korak više, stigmatizirajući nogomet i nogometnu publiku do te mjere da ih smještaju u ultranacionaliste, ustaše i fašiste… Nogometna publika izrazito je domoljubna, čini je nevjerojatan bazen birača srednjeg i nižeg sloja, nogometna publika ruši ili održava vlade i nevjerojatno utječe na politička događanja. Zbog toga se nije smjelo dogoditi da mala „ustaška i katolibanska“ Hrvatska, koja je kao takva proizašla iz prljave mašte domaćih veleizdajnika, osvoji svjetsko zlato, jer to bi značilo poraz velike Francuske socijalista Macrona, kojemu za vratom piri „poglavnica“ Marine Le Pen…
To bi značilo poraz jugoslavenskog medijskog mentalno komunističkog nasilja nad domoljubnom većinom sa zagrebačkih ulica, nad razdraganom domoljubnom većinom s trgova i sokaka diljem Hrvatske. Macronov poraz, bio bi i poraz nedodirljive Angele Merkel, a istodobna pobjeda AfD-a!!! To se u ovoj globalnoj i uzavreloj migrantskoj priči nije smjelo, niti moglo dopustiti, jer globalisti u svakom jačanju nacionalnog identiteta i mogućeg povratka na kršćanske korijene, vide najveću opasnost za svoje sebične masonske interese. Hrvatska je, tako, na putu prema zlatu, lopovski zaustavljena, jer nije svejedno srebro ili zlato, kao što nije svejedno je li Alojzije Stepinac svet ili „samo“ blaženi!?
I ponovo je legendarni Ćiro Blažević bio u pravu, ako se pažljivo analiziraju njegove poruke. Osobito ona kada je kazao: „Dalić je zaj…o cijeli Svijet“! Kako? Jednostavno! Na malu „ustašku katolibansku“ Hrvatsku nitko nije računao! Iz utakmice u utakmicu neprijatelji i domaći veleizdajnici su se nadali da ćemo izgubiti i ispasti, a Dalić je uporno i tvrdoglavo pobjeđivao na penale. Nije li i Kolinda Grabar Kitarović „na penale“, „na prijevaru“ osvojila Pantovčak? Nije li Tomislav Karamarko na krilima domoljubnog zajedništva, „na penale“, „na prijevaru“, pet puta pobijedio razarajuće politike Zorana Milanovića, koje je Zoki sluganski provodio pod patronatom znanih i neznanih veleizdajnika, gospodara Hrvatske i čistača „nogometne močvare“?
Na „mutave ustaše Karamarka i čoškoglavog Brkića“ nije nitko računao, kao što nisu računali na „ubogu sirotinju“ Dalića iz Livna i njegovog kapetana, čuvara velebitskih koza pred najezdom krvoločnih čopora vukova. I kada je Karamarko pošteno na izborima osvojio zlatni tron koji mu je trebao pripasti u Banskim dvorima, počela je njegova užurbana urotnička demontaža. Ponudili su mu „srebro“, drugu poziciju u Vladi, da bi mu vrlo brzo oteli i to „srebro“, a domoljubno su zlato zgazili u blato. Tu istu urotničku demontažu iz dana u dan trpi Kolinda Grabar Kitarović, koja samo zahvaljujući ženskom i majčinskom instinktu, još uvijek drži glavu iznad vode…
Kada je Dalić zaj…o cijeli Svijet i lukavo uz ogromno zalaganje i znanje svojih vitezova, pa i uz malo sreće, došao do finala nadomak zlata, domaći veleizdajnici i svjetski urotnici spustili su rampu i kazali: Sada je dosta!? Brutalnom krađom na Svjetskom nogometnom prvenstvu započela je demontaža Zlatka Dalića, započela je demontaža znakovitog hrvatskog domoljublja koje se ciklično ponavlja kroz povijest i to uvijek u trenutcima kada se hrvatski narod probudi, jer se osjeća ugroženim.
Na perfidan način ubijali i Tuđmana i branitelje…!
Veličanstveni plebiscit hrvatskog naroda 10. travnja 1941., u kojemu su Hrvati u neviđenom, euforičnom zajedništvu dočekali proglašenje svoje vlastite nezavisne Države, završio je početkom svibnja 1945., najvećim povijesnim genocidom. Hrvatsko domoljublje, euforiju, želju za slobodom, s najbrutalnijom zločinačkom strašću zgazili su Titovi zločinački partizani i razbacali živa i mrtva tijela nevinih, nikada presuđenih Hrvatica i Hrvata po bezbrojnim znanim i neznanim Hudim jamama. I s time nisu bili zadovoljni nego su nas perfidno ubijali sljedećih 25 godina sve do 1971., sve do novog buđenja i nove velike domoljubne euforije.
To domoljublje iz 1971., tu euforiju, kada smo sami u kućnoj radinosti masovno proizvodili hrvatske stjegove i nacionalna obilježja, osnivajući diljem Hrvatske podružnice Matice hrvatske, ti isti titoisti ubili su milicijskim pendrecima i kundacima, dosudivši za verbalni delikt na tisuće godina robije u Lepoglavama i na Golim otocima, gdje su trunuli hrvatski intelektualci, gdje je umirao cvijet hrvatske nacije. Neslomljivi hrvatski narod, s neslomljivim duhom i željom za konačnom slobodom, dočekao je domoljubnu euforiju 1991. godine. Mogli smo, konačno, kriknuti: „IMAMO HRVATSKU!“ Dok smo mi euforično slavili Domovinu, dok su branitelji gubili živote s pozdravom „Za dom spremni“ na usnama, titoisti su do gole kosti opljačkali Hrvatsku i uništili na stotine tisuća radnih mjesta. Na perfidan način ubijali su i Tuđmana i branitelje…!
Vatreni su 1998., brončanom medaljom na Svjetskom prvenstvu, izazvali pravi domoljubni delirij. Sve to zgazili su u blato Mesić, Sanader, Kosor i Milanović, uz pomoć Pupovca, pretvorivši nogometnu instituciju Hrvatske u – „močvaru“. Haaški sud im je bio otac, a Carla Del Ponte – majka! I te 1998. je cijeli Svijet pisao o nama: i onda je Šuker postao najsvjetliji brend Hrvatske u Svijetu, kao što je to danas Luka Modrić! Jesmo li mi ikada to domoljublje, tu euforiju kapitalizirali na opće dobro Hrvatske? Nismo! Zatukli su nas, zlato zgazili u blato i zbog toga se bojim da ćemo post festum, nakon ove veličanstvene domoljubne rapsodije – gorko zaplakati, kao nebrojeno puta do sada. Medijske manipulacije euforičnim osjećajima su kristalno jasno vidljive, progon domoljublja je započeo i taj medijski, plaćenički kotač bit će teško zaustaviti…
Ultra mentalno komunistički, neojugoslavenski vučji čopori izmilili su iz svojih jazbina, iz svoje matične vučje jame na N1 televiziji. Iz te soroševske centrale počele su u svjetske agencije odlaziti vijesti o ultra nacionalističkoj Hrvatskoj, o fašisti i notornom ustaši Thompsonu. Pa se onda Krešići, Ladišići, Stefanići sa N1 televizije, prave mutavi i kao čudom se čude, kako to svjetske agencije pišu o fašističkoj Hrvatskoj usred pobjedničkog slavlja, a te svjetske agenture su upravo oni veleizdajnički brifirali, kako bi proizveli mržnju koju su sami kreirali. Pobjednička Hrvatska postaje opasnost za veličanstvenu Francusku i EU!? Ustaška Hrvatska postaje opasnost za projugoslavenske konfederaliste!
Thompson pobjedničkim autobusom u Zagreb!
Pa onda ti isti konfederalisti postavljaju pitanja – tko se to usudio pjevača Thompsona pozvati da pjeva domoljubne pjesme na proslavi srebra zlatnog sjaja naših nogometnih vitezova? Zlatko Dalić je u velikoj zabludi ako misli da Antonijo Zavada sa N1 televizije ima radnu zadaću i mora postavljati provokativna pitanja. Zavada je dio pomno odabranih etičkih veleizdajnika koji imaju jasan cilj i strategiju, a kada ne bi bilo tako, Zavada nikada ne bi radio u tom vučjem čoporu. Ivan Hrstić, okaljao je nepotrebno svoj domoljubni obraz i etičkim veleizdajnicima koristi kao običan fikus i smokvin list. Zlatko Dalić ima danas moć, istog trena proglasiti „silentio stampa“ za N1 televiziju i uskratiti im zlurado zadovoljstvo gaženja hrvatskog zajedništva.
Zna se tko je pozvao Thompsona u pobjednički autobus kako bi, konačno, mogao nastupiti u srcu Zagreba! Dalić i Modrić su pozvali Thompsona, ne samo pozvali, nego i uvjetovali njegov nastup i to s punim pravom i legitimitetom! Jer, Thompsonova pjesma „Lijepa li si“ je voljom naroda u anketi s ogromnim plebiscitarnim uzorkom, izabrana kao himna Hrvatske nogometne reprezentacije. Ali čak i da nije tako, tko danas ima pravo ne ispuniti želju Luke Modrića, ne ispuniti želju najboljem igraču nogometa na Svijetu, da njemu i prijateljima zapjeva koga god on odabere na tom istom Svijetu?
Branitelj i pjevač Thompson, ultra četnicima i hrvatskim veleizdajnicima, služi kao poligon, kao sredstvo da sruše nedodirljivost poniznog Zlatka Dalića i genijalnost Modrića, pastira iz velebitskih vrleti koji čuva svoje stado pred najezdom vučjeg čopora. Thompson im služi da još jednom, po istoj povijesnoj matrici, razbiju euforiju i domoljubno zajedništvo koje im prijeti i pokazuje da Hrvatska može puno bolje, ako nije pod njihovom mentalno komunističkom dirigentskom palicom. Thompson im služi kao poligon da preko njega, Thompsona, koji je bio i ostao „Za dom spreman“, ustašama proglase Dalića i Modrića kao simbole jedne velike pobjede i da preko njih instituciju nacionalne momčadi još jednom pretvore u močvarnu kaljužu. A preko institucije nogometa, kada srebro i domoljubno zlato zgaze u blato, zgazit će i cijelu hrvatsku naciju koja je pokazala da može bolje, da može najbolje, kao što su nas ciklično gazili kad god se pojavilo hrvatsko domoljubno zajedništvo!
Usred najvećeg športskog slavlja u povijesti Hrvatske, notorni soroševi plaćenici sa N1 televizije, blate Modrića i Lovrena nepotvrđenim optužbama, skrivajući se kroz emisiju iza fascinantnih slika svehrvatskog zajedništva. Kada bi u tim CNN-ovim vukovima od kojih nas danas čuva Luka Modrić, bilo barem zrno poštenja, hrvatstva i domoljublja, ostavili bismo tu novinarsku floskulu koju nam spinerski prodaju, da su njihova pitanja u interesu javnosti, ostavili bismo to za neko vrijeme post festum ili ne bi nikada spominjali. S tim gore, jer je medijska tema o navodnim „lopovima i lažljivcima“, Modriću, Lovrenu i Mamiću, odavno eksploatirana u zločinačkom i veleizdajničkom tajmingu, netom prije samog početka Svjetskog nogometnog prvenstva.
Mamić kao jedini krivac i žrtveno janje…
Glume da žele neku pravosudnu nebesku pravdu, a zapravo im je jedini cilj bio i ostao – uzdrmati stabilnost hrvatske nogometne reprezentacije i opstojnost cijele Hrvatske! Zar netko doista zabluđeno misli da se Zdravko Mamić u ovoj lopovskoj državi, s klasičnim mafijaškim modusom operandi u svim strukturama politike i društva, mogao ponašati potpuno transparentno i pošteno? I umjesto da Mamić, kao kreator najvećeg povijesnog uspjeha hrvatskog nogometa, tuži one koji su instalirali lopovluk u Hrvatskoj i do kosti opljačkali našu Domovinu, on je protjeran iz svoje Domovine kao jedini krivac i žrtveno janje. I to ne bilo kada, već 7 dana prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva!?
To više nisu obične medijske manipulacije, to su klasične mentalno komunističke „vaginalne manipulacije“ osjećajima hrvatske nacije. To je klasična veleizdaja i kada bi u Hrvatskoj postojala etička policija, veleizdajnici bi već danas bili doživotno lustrirani i okovani veleizdajničkim lancima. Mrzitelji svega hrvatskoga, ne daju nam ni jedan dan čiste ljubavi i veselja, iz straha da se to veselje ne oživotvori u djelima jedne nove i uspješne Domovine, koju oni ne žele, koja nije njihov plan, ni vizija, ni inspiracija. I danas se vidi sva veličina ove sjajne pobjede naših Vatrenih – jer, oni nisu igrali samo nogomet, oni su se borili protiv aveti mentalno komunističkih monstruma!!!
Na zagrebačkim ulicama, na trgovima gradova diljem Hrvatske, od Miholjca do Imotskog, od Karlovca do Rabca i Omiša, od Splita do Zadra, Sesvetskih sela i Varaždina, licem u lice, oči u oči gledali su se razdragani hrvatski puk i veliki pobjednici, a taj osobni susret i dodir doživjelo je ukupno više od 1,200.000 Hrvatica i Hrvata. Još najmanje 4,000.000 Hrvatica i Hrvata diljem Domovine i Svijeta putem malih ekrana ili elektroničkih mreža dali su svoj domoljubni doprinos, šaljući poruke da žele pobjedničku i poštenu Hrvatsku, bez veleizdajnika i neprincipijelnih koalicija.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković imaju jedinstvenu povijesnu šansu, već danas potpisati istinski savez i koaliciju s tim pobjedničkim domoljubnim hrvatskim pukom, imaju životnu priliku stati u obranu malog velebitskog pastira i zajedno s njim čuvati svoje stado, imaju priliku stati u obranu onog skromnog čovjeka iz Livna pred najezdom vučjih čopora.
Ako to ne učine, onda su i sami dio tih čopora, pa će doživjeti sudbinu svojih prethodnika, jer će ih ti isti vučji čopori, post festum, stajati njihove vlastite glave! A post festum, nakon slavlja, ostat će nam ponižena, umjesto pobjednička Hrvatska, kao mnogo puta do sada u povijesti…