Hrvati – zarobljenici notornih povijesnih falsifikata…

Photo: Nikola Cutuk/PIXSELL

Partizansko-četnički derneci u Brezovici i Srbu nastali su kao eklatantna antihrvatska ideja! Svi oni koji tvrde da je današnja Hrvatska nastala zahvaljujući antifašistima i Titu, notorni su lažljivci i povijesni falsifikatori

Dan antifašističke borbe je državni blagdan koji se u Hrvatskoj slavi 22. lipnja. U bivšoj SFRJ i SRH, Dan antifašističke borbe slavio se 27. srpnja, što je također bio Dan ustanka naroda u Hrvatskoj, a sve je bilo povezano s nemilim događajima u Srbu.

Dan antifašističke borbe obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. godine, kada je u šumi Brezovica kod  Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred. Nacionalsocijalistička Njemačka, do tog jutra 22. lipnja, u čvrstom savezu sa Staljinom, napala je Sovjetski Savez u operaciji pod kodnim nazivom Operacija Barbarossa, te je time izigran pakt Ribentrop-Molotov, o nenapadanju i savezu između te dvije sile koje su zajednički pokorile Poljsku.

Zbog takvih novonastalih okolnosti, pripadnici Komunističke partije Hrvatske našli su se u opasnosti, te su se povukli u okolicu grada Siska, najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu. Ondje su osnovali Prvi sisački partizanski odred, koji je od prvih dana izvodio diverzije, osobito na željeznici.

Ovako, otprilike, sažeto zbore „hrvatski povjesničari“, „antifašisti“ i kojekakve udruge i antihrvatske sekte. Poseban osvrt trebalo bi dati u svezi s proslavom četničkog derneka u Srbu, kako bi kontekstualno mogli shvatiti o čemu se to zapravo radilo. Što je bilo prvo – kokoš ili jaje, Brezovica ili Srb? Zapravo je to jedno te isto!

Antihrvatski četnički dernek



U malom hrvatskom ličkom selu Srb svake godine, 27. srpnja obilježava se    obljetnica pokolja tamošnjih Hrvata i četničkog ustanka protiv bilo kakve hrvatske države. Proslava pokolja nad Hrvatima i proslava četničkog ustanka, organizira se u sprezi Srpskog narodnog vijeća (SNV), Saveza antifašističkih boraca hrvatske (SABA) i Antifašističke lige. Navedeni organizatori i dan danas kristalno jasno dokazuju kako su, zapravo, kao prst i nokat eklatantne antihrvatske, projugoslavenske, mentalno komunističke politike! Posebno treba naglasiti da je u vrijeme vladavine HDZ-a i Jadranke Kosor, u Srbu podignut veličanstveni spomenik povijesnim lažima!?

Ni lijevim ni desnim vlastodršcima u  RH nikako se ne može dokazati da se ovdje radi o protuzakonitom, antihrvatskom četničkom derneku na kojemu se slavi četnički ustanak protiv hrvatske države i pokolj tamošnjih Hrvata, a poklani su samo s jednim ciljem: „Zbog nepodnošljive činjenice postojanja bilo kakve Hrvatske i povijesne težnje za stvaranjem velike Srbije ili neke nove Jugoslavije, s potpunom velikosrpskom dominacijom“!

          No, dokaza za to je sve više. Osim neoborivih i višestruko dokazanih povijesnih činjenica, dokaz navedenim postavkama su i ljudi koji dolaze na četničke derneke u Srb. Jedna od takvih je npr. i Draga Soić, starica srpske nacionalnosti, koja je nedavno u izjavi za TV Loki otvorila dušu i vrlo iskreno govorila ono što velika većina prisutnih u Srbu zaista misli. Ona je   otvoreno podržavala tzv. Republiku Srpsku Krajinu, a kada je dobila malo više hrabrosti, otvoreno je u jednoj rečenici rekla ono ključno na temelju čega možemo točno znati o kakvom se okupljanju radi u Srbu: “Možemo li mi njima oprostiti što su oni (Hrvati) od nas radili ’41. i ’91? Ne možemo, niti ćemo im oprostiti nikada! S njima života nema!”

            Pravi je problem što organi vlasti Republike Hrvatske, koja se temelji na pobjedi nad tzv. Republikom Srpskom Krajinom, idejom o pobjedi protiv Velike Srbije i neke nove Jugoslavije, dopuštaju četničko orgijanje u Srbu i tako od sebe i svih nas prave budale.

Datumi i godine sve govore!

            A ovako je govorila Savka Dapčević Kučar:  “U Srbu miting četništva i velikosrpske mržnje”! Koliko vidimo, današnji HNS koji je osnovala Savka, koalicijski partner Plenkovića, nema ništa ni protiv apologetike Brezovice i  Srba!? Što oni slave u Brezovici i Srbu? Čak i Hrvoje Klasić priznaje da su ustanak u Srbu podigli četnici u suradnji s komunistima.

I kada nam se čini kako imamo formalne dokaze o klasičnim falsifikatima hrvatske povijesti, dokaze običnih građana kakva je Draga Soić, političara kakva je bila Savka Dapčević Kučar i povjesničara poput Hrvoja Klasića, stvari se i dalje na spomenute datume odvijaju u ozračju četničko-jugoslavenskog derneka, a tome ćemo svjedočiti i ove godine gospodnje. Osobito ove godine, godine novog čvrstog saveza Plenkovića s  Pupovčevim četnicima i HNS-ovim mentalnim komunistima. S obzirom da je povijest znanost temeljena na egzaktnim dokazima,  potrebna nam je analitička rasčlamba koja nije komplicirana za bilo koga tko posjeduje imalo pameti, a čak nije nužno ni visoko obrazovanje. Nije komplicirana, osobito za one koji streme povijesnim istinama! Datumi i godine sve govore!

Za hrvatske i jugoslavenske komuniste sve je bilo idilično do trenutka raskida Ribentrop-Molotovljevog pakta, do trenutka dok Njemačka nije izvršila ofenzivu na Sovjetski savez. Ta nam činjenica dokazuje, zapravo, da je i sam Tito čvrsto podržavao taj Njemačko-Sovjetski savez i ideološki i djelatno. Činjenica što se hrvatski komunisti i partizani nisu samoorganizirali u nekoj šumi 10. travnja 1941. godine, pokazujući time otpor proglašenju NDH-azije,  govori sama po sebi. Dokle god su Hitler, Staljin i Tito bili u čvrstom savezu, NDH im nije predstavljala nikakav problem. Problem je nastao  raskidom tog saveza, onog trenutka kada komunisti na čelu s Titom shvaćaju da bi NDH, pod blagoslovom Njemačke, mogla postati prava Država, nasuprot ideji stvaranja nove Jugoslavije ili Velike Srbije po četničkom ukusu.

Gdje su istinski hrvatski antifašisti?

Komunisti, Titovi partizani i četnici bili su, činjenično, u čvrstom savezu, a jedina točka prijepora bila je – hoće li se nova Jugoslavija ustrojiti kao diktatorska staljinistička tvorevina ili četnička Kraljevina Jugoslavija. I jednima i drugima je NDH  bila remetilački faktor u ostvarenju njihovih geostrateških ciljeva. Iz toga proizlazi jednostavan zaključak – i hrvatski komunistički partizani iz šume Brezovica i četnici u Srbu imali su isti cilj – uništiti svaku pomisao na samostalnu i slobodnu Hrvatsku državu i pod svaku cijenu realizirati plan oživotvorenja neke novo-stare Jugoslavije. Hrvatski komunistički partizani iz šume Brezovica nisu bili, niti će ikada biti hrvatski antifašisti, već klasični apologeti notorne jugoslavenštine kao sušte suprotnosti uspostavi bilo kakve Hrvatske. U sprezi s njima bili su Dražini četnici, protivnici svake primisli o slobodnoj Hrvatskoj, zbog istog projugoslavenskog motiva očuvanja Kraljevine Jugoslavije. Oni iskreni hrvatski antifašisti koji su željeli slobodnu Hrvatsku, bili su po zapovijedi Tita smaknuti po hitnom postupku i takvi danas ne postoje!?

Za ove tvrdnje postoje neoborivi povijesni dokazi. U lipnju i srpnju 1941. godine, logor Jasenovac nije postojao!  Nikakvi zločini, a osobito ne masovni, nisu se dogodili ni protiv komunista, ni protiv partizana, ni protiv srpskog življa. Ustaška vojnica je tih dana 1941. godine bila potpuno nenaoružana, neorganizirana i nespremna za bilo kakav strateški rat. Logor Jasenovac idejno je osnovan tek u kolovozu 1941. godine! Izgradnja baraka logorskog kompleksa počela je u kolovozu 1941., a završena je u veljači 1942. godine. Rasni, ni arijevski zakoni, kao nacistička obilježja, nisu se djelatno provodili u vrijeme „narodnog antifašističkog ustanka u Brezovici i Srbu“. Naprotiv, u Pavelićevom ustaškom režimu djelatno je radio velik broj Židova.

Židovi u sustavu  NDH

Iz povijesti saznajemo da su brojni Židovi doprinijeli pravaškoj ideologiji  (Frank), a u NDH su imali, očito, izvanrednih zasluga za stvaranje te države, te su od 132 generala NDH, čak njih 28 bili Židovi, kako saznajemo iz pisanih izvora (npr. kod Vjenceslava Topalovića), a jedan hrvatski general koji je pregledao dokumente NDH, kazao je da su se vojsci NDH do kraja rata borilo 2500 Židova. Dido Kvaternik, čija je majka bila Židovka, osnovao je Crnu legiju zajedno sa svojim ocem Eugenom, što pak saznajemo iz njegovih memoara. Dakle, dobiva se dojam da su Židovi u NDH zbog svega skupa imali neki poseban tretman: radi savezništva s Nijemcima vidi se da su vlasti NDH pravile određene ustupke antisemitskoj politici Njemačke, ali i da su istodobno štitile svoje ljude židovskog podrijetla. Dokaz tome je svakako i dokazani, samoubilački trud blaženog Alojzija Stepinca u spašavanju Židova , neproglašenog Pravednika među narodima! Za potpun pregled svih tih odnosa bilo bi potrebno napisati novu sintetičku studiju, kontekstualno pročišćenu, oslobođenu svih političkih predrasuda kojih još, nažalost, uvijek ima. Dakle, mi smo zarobljenici notornih povijesnih falsifikata…

Kada radikalno zaoštrimo i preispitamo ova povijesna gibanja u kontekstu onog vremena, ratnog vihora, logično je postaviti pitanje: Je li logor Jasenovac nastao zbog zločinačke ideje ugrađene u same temelje NDH ili kao ratna  posljedica navodnog antifašističkog i četničkog ustanka u Brezovici i Srbu, ustanaka koji su bili notorno deklarirani kao antihrvatski? Očito je i kristalno je jasno da se partizansko-četnički ustanak u Hrvatskoj nije dogodio ni zbog Jasenovca, niti zbog rasnih zakona, niti zbog progona Židova, niti zbog arijevskog zakona  koji je pod patronatom Hitlera konačno zaokružen 23. listopada 1941. godine. Nije li cijela Europa bila pod istim patronatom Hitlera, s istim nametnutim zakonima? Po kojoj logici je Hrvatska mogla ili morala biti iznimka, a Srbija ne!?

Partizansko-četnički derneci u Brezovici i Srbu nastali su kao eklatantna antihrvatska ideja! Svi oni koji tvrde da je današnja Hrvatska nastala zahvaljujući antifašistima i Titu, notorni su lažljivci i povijesni falsifikatori. Tito nije stvorio Hrvatsku, stvorio je diktatorsku Jugoslaviju kao tamnicu naroda, a propala Kraljevina Jugoslavija i njeni zločini protiv Hrvata, za usporedbu s Titovim morbidnim zločinačkim režimom, bila je prava nevina beba! I kada bih mogao birati „Hrvata“ Tita ili  Srbina Dražu, uvijek bih izabrao Dražu Mihailovića! Naravno, veleizdajnik Stjepan Mesić, kojeg je  HNES osudio  na javnoj sjednici za veleizdaju nacionalnih interesa, ustvrdio je nama „ognjištarima, zaplotnjacima i klerofašistima“ da je Tito svakako bolji od Draže i da trebamo biti sretni s Titom za „vijeke vjekova amen“!?

 Što oni slave u Brezovici i Srbu?

Pogledajte Vi, dragi i razumni Hrvatice i Hrvati, ovaj paradoks. Tko su hodočasnici u ta ustanička svetišta, Brezovicu i Srb!?  SNV Milorada Pupovca, Savez antifašističkih boraca SAB, Antifašistička liga, Radnička fronta, Rada Borić, Markovina, Jakovina, Klasić, Pusići, a s njima ruku pod ruku istaknuti predstavnici SDP-a, HNS-a, današnjeg koalicijskog saveznika Andreja Plenkovića. Bez ikakve sumnje, među njima će se ove godine naći izaslanici premijera i predsjednice!? Što oni slave u Brezovici i Srbu, ako ne spomen na povijesno stvaranje Titove diktatorske Jugoslavije? Ma koje sveze demokratska Hrvatska danas ima s tim? ZAVNOH?  Pa,  ZAVNOH je najveća krivotvorina i prijevara hrvatskog naroda!  Nisu li hrvatski branitelji u Domovinskom ratu porazili upravo tu politiku koju Titovi apologetičari slave kao državni blagdan? Porazili su iste one Titove partizane i Dražine četnike iz Brezovice i Srba! Nije li slaviti te monstrume i njihove zločine,  protuustavno i protuzakonito?

Čini mi se da politike Andreja Plenkovića povijesnog zamagljivanja, nemaju nikakve sveze s proklamiranim pragmatizmom trenutačnih političkih odnosa u Hrvatskoj, nikakve sveze sa stvarnom stabilnošću nestabilne Hrvatske. Sve više mi ovo liči na politike „gusaka u magli“, onih politika zbog kojih je poteklo more hrvatske krvi, zbog kojih je izgubljeno more hrvatskog novca i nacionalnih bogatstava. Ove politike stvaraju novo more političko-ekonomskog egzodusa, već viđenog u hrvatskoj povijesti. Ovakve politike u Hrvatskoj stvaraju mrtvu nerođenu djecu i brojčano Hrvatsku pretvaraju u indijansko pleme, u rezervatu na brdovitom balkanskom „regijonu“!

Kao što je kazao blaženi Alojzije Stepinac o bilu hrvatskog naroda i o ništarijama – svaki onaj tko bi želio biti državnik morao bi se upitati, osjeća li on bilo svog naroda ili će u hrvatskoj povijesti biti upisan kao prava ništarija. Ili je, možda, stvar u skrivenim svjetonazorskim temeljima i analogno tome takvoj svjetonazorskoj namjeri?

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI