Istraga i istina između yu-mafije i slovenske sigurnosno-obavještajne agencije – Sove!

7dnevno

U Puli je 21. kolovoza 2002. izvršena obdukcija triju tijela: Georga Rakića, njegove supruge Vesne Perić-Rakić i njihova dvanaestogodišnjeg sina Bojana. Naime, policija je 19. kolovoza ušla u prizemlje luksuznih apartmana u predgrađu Rovinja, jer su susjedi upozorili da se iz stana širi nepodnošljivi smrad...

Trostruko mafijaško ubojstvo u Rovinju 2002. godine, ponovno je u Sloveniji počelo plijeniti pažnju. Što, zapravo, znamo o tom trostrukom ubojstvu u Rovinju?

U Puli je 21. kolovoza 2002. izvršena obdukcija triju tijela: Georga Rakića, njegove supruge Vesne Perić-Rakić i njihova dvanaestogodišnjeg sina Bojana. Policija je 19. kolovoza ušla u prizemlje luksuznih apartmana u predgrađu Rovinja, jer su susjedi upozorili da se iz stana širi nepodnošljivi smrad. Prvi je policajac ušao u zgradu preko balkona, kroz poluotvoren prozor (svjedočenje Hajrudina Merdanovića, tadašnjeg voditelja kriminalističkog odjela PU Istra, izvor: planet Siol, si.). Merdanović je izričito naveo da se jedan od policajaca popeo preko balkona kroz poluotvoreni prozor.

Nekoliko dana kasnije, započela je istraga. Njezino polazište bila je veza između Georga Rakića i Veselina Jovovića – Vese, poznatog crnogorskog mafijaša, koji je 3. lipnja ubijen u jednom kafiću u Ljubljani čija je vlasnica bila Vesna Perić-Rakić, majka Ivana Perića, koji je bio zbog trostrukog rovinjskog ubojstva osuđen na 30 godina zatvora.
Osveta za ubojstvo Veselina Jovovića?

Ali Vesino ubojstvo ni do dana današnjega nije razjašnjeno. Vlado Nuić, tadašnji državni odvjetnik Republike Hrvatske, rekao je da je istraga bila usmjerena i šire, te da se nije surađivalo samo sa slovenskom policijom, nego i s policijom nekadašnje SFRJ, ukratko s matičnim policijama država u kojima se kriminal odvijao.

Veselin Jovović se bavio trgovinom čokolade, a Georg Rakić je poslovao duhanom, a bio je i zaposlenik JNA, a kasnije i vojske Republike Srpske. To je bilo prije nego je počeo raditi u tvrtki koja se bavila proizvodnjom kuhinjskog posuđa, sa sjedištem u Grosuplju.

Mediji s područja bivše Jugoslavije su ovaj događaj pratili s velikim zanimanjem. Navodimo naslove s nekih naslovnica: „Ubojstvo u Rovinju: osveta za ubojstvo Veselina Jovovića”; „Likvidirani Skoletov i Veselinov partner”. Potom je, iznenada, istraga usmjerena na drugi put. Razlog tomu je bio taj, što je netko počeo poticati istragu u smjeru da je ubojica morao biti netko tko je znao žrtve, ili imao ključ od stana. I to je jedan od najsumnjivijih obrata u toj istrazi…

No, na temelju toga Ivan Perić je pušten na slobodu, ali je ubrzo opet vraćen među osumnjičene. Razlog tomu je bio taj, što je ubojica morao biti netko tko je u stan mogao ući bez ključa. Isto je govorio i Hajrudin Merdanović na snimci koju možete poslušati na: https://siol.net/novice/kartoteka/kartoteka-poglejte-si-celotno-zgodbo-o-trojnem-umoru-v-rovinju-video-470661. Ali, tada se istraga beskrajno zaplela jer je Merdanovič izjavio (treća minuta, dvadeset i prva sekunda) da se prvi policajac koji je došao na mjesto zločina, popeo na balkon i kroz poluotvoren prozor na istome balkonu, – ušao u stan.

U istoj se izjavi, koja je bila ključni dokaz da se osumnjiči Ivan Perić, kaže da stan nije bio opljačkan… U devetoj minuti i petnaestoj sekundi iste snimke, Hajrudin Merdanović je izjavio da su kriminalisti pratili trag neprovaljenih vrata. Naime, armirana vrata apartmana u prizemnom stanu u Rovinju nisu bila provaljena i na njima nije bilo nikavih znakova provale. Kao da ista osoba nije govorila o istom događaju! Proturječnost je očigledna: jer, ako policajac, kao prva služeban osoba, uđe u stan kroz poluotvorena vrata preko balkona, na isti je način, vjerojatno, ušao i ubojica… Ako je prozor bio otvoren, zašto bi se netko mučio s provaljivanjem armiranih vratiju u prizemlju?

Međutim, najproblematičnije je bilo određivanje datuma ubojstva. Naime, hrvatski forenzičari procijenili su da se ono dogodilo između 16. i 17. kolovoza. U Ljubljani su trupla, potpuno degradirana, stigla 4. listopada 2002. godine. Analiza datuma ubojstva je određena na temelju ličinki phormiae reginae, ali način na koji je provedena, krajnje je kontradiktoran. Iz samog spisa je vidljivo da postoji prostor za interpretaciju, jer se, prema njihovoj procjeni, radilo o nekoliko dana ili sati. To su priznali i slovenski kriminalisti. Što je phormia regina?

Ivan Perić nije imao motiv za ubojstva

Riječ je o muhi zelene boje, koja prva polaže ličinke u tijelo. Slovenski forenzičari kasnije su izračunali datum smrti, ali se prethodno nisu slagali s metodom izačunavanja: naime, što je dulje vrijeme prošlo od pronalaska tijela, to je bio i širi vremenski raspon u kojem se trenutak smrti mogao odrediti. Sama slovenska forenzika priznala je da u slučaju Rakić-Perić, vrijeme ubojstva može varirati od nekoliko sati do nekoliko dana.

Ali tek tada se došlo do onoga bitnog — naime, Ivan Perić nije imao motiv za ubojstva i upravo odsutnost motiva u cijeloj priči najviše bode u oči. On je uvijek bio omiljeno dijete svoje majke i uvijek je dobio (i imao) sve što je htio, a prije svega – njezinu ljubav. Je li uistinu htio ubiti svojeg dvanaestogodišnjeg polubrata i očuha s kojim se dobro razumio? Zašto ga je zvao za blagdane? Kakve gluposti – zamislite mladića koji živi u majčinoj naklonosti i novcu – koji ima sve (a s time) i beskrajnu ljubav – da ju ide ubiti, a onda i svojega polubrata (koji je još dijete) i svojeg očuha? I to – zbog čega?

Međutim, sud je pronašao razlog: Ivan Perić je htio nasljedstvo… No, on o tome nikad nije razmišljao, a niti jedna polica osiguranja nije bila ni na koji način povezana s njegovim imenom. I koliko dvadesetogodišnjaka razmišlja o ostavštini, kada im je sve dostupno u svako vrijeme? I onda je tu i poziv njegovom očuhu, kao posljednji poziv na inkriminirajućem telefonu… Pa, sigurno ga nije zvao zato da bi mu rekao da će ga ubiti. Da ga je planirao ubiti, bi li ga prethodno nazvao? I tu se istraga zapliće do neprepoznatljivosti. Jer – „In dubio pro reo” – ako je pitanje dvosmisleno, okrivljeniku je oprošteno. Ali, sada se to načelo krivičnog procesnog prava ne primjenjuje. Pitanje je – zašto?

Prema našoj procjeni, Vladimir Pavlin (brat Vesne Rakić) zna tko je ubojica, ako to nije on sam. Obitelj Rakić ubio je netko tko je bio mafijaški povezan s Georgom (Rakićem) i Veselinom Jovovićem. To je bio profesionalno izvedeno ubojstvo koje je prethodno dobilo suglasnost „kriminalističke” policije. Zašto?

Danilo Slivnik, jedan od najboljih slovenskih novinara, umro je pod dosad neobjašnjenim okolnostima, a u svojoj je knjizi „Putnikovo izvješće”, ubojstvo Veselina Jovovića pripisao mafiji s kojom je surađivala Slovenska obavještajna agencija (Sova). Do danas nitko nije porekao njegove rečenice, ali se netko ipak to usudio uraditi – s metkom u Slivnikovoj glavu. Novinar je tako u sječnju 2012. otjeran u vječnu tišinu…

Časopisi bivše Jugoslavije navodili su mafijaške krugove u vezi s trostrukim ubojstvom u Rovinju (uglavnom za srpske izvore), koji su bili bliski onima koji su u siječnju 2000. godine Željka Ražnatovića – Arkana otpravili s ovoga svijeta (https://www.kurir.rs/crna-hronika/2917279/poslednja-skoletova-ispovest-arkan-je-hteo-da-me-ubije-pa-sam-ubio-ja-njega).

Ubojica povezan sa crnogorskom mafijom

Čak i danas arhivi čuvaju vijesti iz tog vremena, koje se uglavnom odnose na jednoga od najboljih klasičnih likvidatora srpske mafije – Zorana Uskokovića — Skoleta. „Dogovor o likvidaciji Arkana pao je 1999. kada me je Skole pozvao na hitan sastanak u restoranu ‘Dvor’ u Rakovici. Znao sam da je nešto hitno. Na sudu nisam rekao cijelu istinu, ali sada ću reći sve…”, otkrio je Dragan Nikolić Gagi za „Kurir”. Danas je Zoran Uskoković mrtav, a Dragan Nikolić još uvijek živ – jer je zatvoren u najčuvanijem zatvoru u Srbiji…

Je li rovinjski ubojica 2002. godine bio Alexander Pavlin ili Zoran Uskoković – Skole ili, pak, netko treći, pitanje je koje bi trebalo postaviti u novoj istrazi slučaja. Očito je da je na temelju svih činjenica potrebna revizija procesa.

Kada bih morao donijeti brzi zaključak, rekao bih da bi ubojicu trebalo tražiti unutar krugova nekadašnje JNA (koja je tada služila pod Miloševićem). Ubojica je povezan sa crnogorskom mafijom, s kojom je – kako su izvijestili mediji – Georg Rakić imao neke dogovore, konkretno s Veselinom Jovovićem. U tom smislu bilo bi potrebno ponovno razmotriti tada aktivnog vojnika koji nije prošao poligrafsko testiranje, Aleksandra Pavlina.
Ali to je težak izazov, jer na putu objektivne istrage i istine, naime, stoje i slovenska Sova i — mafija…

Autor je profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda

Facebook Comments

Loading...
DIJELI