Kako Milan Bandić provodi Božju volju?!

screenshot

U javnosti prevladava mišljenje da političari ništa ne rade, osim što kradu, a to čine kad god im se ukaže prilika. Za razliku od ostalih političara, Bandić i bandićevci rade 365 dana, a odmaraju jedan dan svake prijestupne godine. Zato svi hrle u njegov klub saborskih zastupnika. Meni to ne leži, jer volim Božić i božićne blagdane koje sam pretvorio, da parafrazirama Andreja Plenkovića, u 'praznike'...

Vrijeme između katoličkog i pravoslavnog Božića ništa ne radim jer se u stara dobra vremena ovo godišnje doba uopće nije računalo u kalendarski tijek vremena. Djeca koja su se rađala i ljudi koji su umirali bili su registrirani poslije blagdana Sveta tri kralja. Ako postoji zaustavljeno vrijeme, onda su to blagdani. Budući da nisam ništa radio, odmarao sam dušu čitajući Wittgensteina. Piše jednostavno i ležerno, pokušavam mu biti što sličniji u pogledu jednostavnosti pisanja. Posebno mi je bilo simpatično kako je Wittgenstein vješto izluđivao pozitiviste Bečkoga kruga. Bila su to dobra vremena za filozofiju jer se smatralo da nema smisla ni govoriti ni pisati o etici, ali ipak je trebalo nekako živjeti u skladu s moralom koji je svako individualno određivao za sebe. Vođa Bečkoga kruga, Moritz Schlick, napisao je u svojim „Predavanjima o etici” da u teološkoj etici postoje dva shvaćanja o biti dobroga: „prema plitkom tumačenju dobro je dobro zato jer Bog tako hoće, a prema dubljemu tumačenju Bog hoće dobro zato jer je dobro”. Wittgenstein je kritizirao Schlicka tvrdeći da je prvo shvaćanje dublje: „Dobro je ono što Bog zapovijeda”. U drugoj verziji, koja je po Wittgensteinovu sudu slabija, imamo pokušaj racionalnog obrazloženja dobra što je zapravo neizvedivo.

Dok čitam Wittgensteina razmišljam o čuvenoj izjavi Milana Bandića. Djeluje mi nekako impresivnije od Wittgensteina jer je povezana sa životnom praksom. Na pitanje novinara, zašto saborski zastupnici masovno prelaze u njegov klub, Bandić odgovora: „Vjerojatno jer tako Bog hoće”. Kod Bandića je, kao i kod Wittgensteina, sve što je dobro, obrazloženo voljom Božjom. Dobro je da saborski zastupnici prelaze u klub „Milana Bandića 365″. U javnosti prevladava mišljenje, da on radi, a da su svi drugi neradnici. Ja bih također pristupio Bandiću, ali mi se ne sviđa naziv stranke zbog broja tristošezdesetpet. Da je Bandić kojim slučajem po uzoru na staru katoličku tradiciju brisao famoznih dvanaest dana između Božića i Sveta tri kralja, pridružio bih se barem u mislima njegovoj stranci rada i solidarnosti. U javnosti prevladava mišljenje da političari ništa ne rade, osim što kradu, a to čine kad god im se ukaže prilika. Za razliku od ostalih političara, Bandić i bandićevci rade 365 dana, a odmaraju jedan dan svake prijestupne godine. Zato svi hrle u njegov klub saborskih zastupnika. Meni to ne leži, jer volim Božić i božićne blagdane koje sam pretvorio, da parafrazirama Andreja Plenkovića, u „praznike”.

Prošli je tjedan Dalija Orešković, nova politička zvijezda u usponu, citirala Matejevo evanđelje s nakanom da upozori javnost kako Bog gradonačelnika Milana Bandnića, nije kršćanski Bog ljubavi i dobrote. Elem, nadobudna je političarka napisala na svom fejsu, a mediji uredno prenijeli, da od pojave Bandićeve bizarne i cinične izjave o djelovanju Božje volje, „uzaludno čekamo da se na nju kritički osvrnu svećenici i vjernici različitih vjeroispovijesti. S obzirom na to da nismo dočekali reagiranje tih aktera, to činimo – netko mora – mi iz nove političke platforme START. Poručujemo kako je gradonačelnikov Bog bjelodano stubokom drugačiji od Boga ljubavi i dobra (‘Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima’, Matej 7:12) kojega štuju istinski vjernici. Milana Bandića lijepo molimo da ne spominje Božje ime s koristoljubivom nakanom, kako bi opravdao bezočno otimanje zastupnika drugih stranaka i za to vezano potiranje izborne volje birača.”

Teško je u takvim slučajevima pozivati se na Sveto pismo kao kriterij moralnoga djelovanja. Bandićeve pristaše mogli su citirati iz istog Matejeva evanđelja (25,29) Isusovu izreku – „doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima”. Isusovu izreku ne mora se nužno primjenjivati na prijelaz saborskih zastupnika iz redova oporbe u klupe gdje sjede bandićevci. Možda su saborske klupe gdje sjede bandićevci udobnije od onih u kojima sjedi oporba. Isusovu popularnu izreku može se primijeniti i na esdepeovce koji, očito, nemaju ništa u glavi, a oduzet će se i ono malo pameti što imaju.

Navedena izjava gospođe Orešković samo potvrđuje koliko je ona nerazborita u svojim političkim prosudbama. Neshvatljivo je očekivati od predstavnika vjerskih zajednica uplitanje u politiku, tj. zahtijevati da osude Bandićevu izjavu kako nezadovoljni saborski zastupnici voljom Božjom nalaze utjehu u dinamičnom klubu „Milan Bandić 365″. Ono što Dalija Orešković implicitno predmnijeva, da navodno gospodin Gradonačelnik državnim novcem kupuje vijećnike u Gradskoj skupštini, te zastupnike u Hrvatskom saboru za svoju stranku, treba tek dokazati. Postoje različite državne institucije Državnog odvjetništva, zadužene za praćenje pojava korupcije i kriminala u državi, pa bi gospođa koja je bila uspješna predsjednica Povjerenstva za sukobe interesa, trebala uz dobro obrazloženje prijaviti Uskoku i nadležnim institucijama sve indicije na sumnju o involviranosti gospodina Bandića u nelegalne radnje glede „kupovine” vijećnika i saborskih zastupnika. U protivnom, Milan Bandić će ispasti dobričina koji samo želi „delati”, a osobe poput Dalije Orešković u tome ga sprječavaju.



U medijima smo mogli pročitati da je Milan Bandić odzijevao cijelu svečanu katoličku polnoćku u prvom redu, rezerviranom specijalno za njega, u zagrebačkoj Katedrali. Za razliku od uspavanke na katoličkom Božiću, Bandić je bio glavna fora na proslavi Božića koju je u Sheratonu priredilo Srpsko narodno vijeće. Popularni „Mačak sa štakama” moći će ponovno reći da je bio miljenik Božje volje. Osim Pupovčeva tradicionalnog govora o srpsko-hrvatskim odnosima, glavni događaj na božićnom domjenku SNV-a u pravilu je lomljenje pogače u kojoj je skriven novčić, tzv. „česnica”. Dobitnika novčića pri lomljenju kruha navodno će pratiti sreća i blagostanje tijekom cijele godine. Uopće nisam sumnjao da će ovogodišnji slavodobitnik srećonosnog novčića biti popularni „Mačak sa štakama”, jer je prošle godine dobitnik bio predsjednik hrvatske Vlade, a ove godine je logično da bude njegov najpouzdaniji politički partner.

Međutim, „putevi Božje volje” bili su ovaj put nešto kompliciraniji nego što je bio slučaj do sada. Uz tekst o slavodobitniku Bandiću, u medijima je priložena i video snimka iz koje je razvidno kako je zapravo novčić stigao do svima dragog Gradonačelnika. Na snimci se vidi kako pop pretražuje već prelomljene komade kruha na stolu, a nakon što je pronašao novčić, daje komad kruha s novčićem Miloradu Pupovcu, koji uz osmjeh to prosljeđuju Bandiću. U maniri lošega glumca Gradonačelnik je okončao cjelokupni cirkus uzviknuvši: „Evo gaaaa!” Znakovito je da je Milan Bandić isti novčić, a uz manje poteškoća, dobio prije dvije godine kada je na Pupovčevoj svečanosti bila nazočna gotovo cijela tadašnja Vlada. Iz medija smo mogli saznati da su se prije dvije godine, Bandićevom izvlačenju sretnog novčića divili tadašnji ministri: „Davor Ivo Stier, Vlaho Orepić, Tomislav Ćorić, Slaven Dobrović, Pavo Barišić, Gari Capelli, Nina Obuljen Koržinek“. Ove godine broj ministara je bio nešto skromniji, ali je pouzdano jasno da će oni pratiti premijera do kraja mandata. Uz Plenkovića na najvažnijem domjenku u državi, sudjelovali su potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova, Marija Pejčinović Burić, ministar unutarnjih poslova, Davor Božinović, ministar pravosuđa, Dražen Bošnjaković i ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek. Zanimljivo je da nitko od navedenih nije prisustvovao božićnoj liturgiji u pravoslavnoj crkvi Svetog Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Očito, postoje prioriteti kojih se političari strogo pridržavaju.

Politička poruka božićnog domjenka Srpskog narodnoga vijeća i ovaj put je bila jasna kao dan. U vremenu kada nema više faraona ni drugih diktatora, Milorad Pupovac će vladati ne samo srpskim narodom u Hrvatskoj, nego biti i ostati najstabilnija karika svake buduće vlasti u Hrvatskoj. Svoje marionete popularni Pupi imat će jednako među članovima vlasti i oporbe. U kojoj mjeri Pupovac kontrolira sadašnju oporbu, potvrđuje činjenica da je prestižno priznanje SNV-a, nagradu Svetozar Pribićević za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa, dobio siroti Krešo Beljak, predsjednik raštimanoga HSS-a.

Zahvaljujući se na nagradi, Beljak je naglasio kako „bratstvo i jedinstvo srpskoga i hrvatskog naroda još nije mrtvo!” Bivši predsjednik HSS-a, Stjepan Radić, autor čuvene izreke o hrvatskim guskama u magli bez maglenki, zasigurno se sada okreće u grobu nakon izjave svoga nasljednika na dužnosti predsjednika stranke. Kada smo već kod Stipice Radića, moram napomenuti da je na zadnjoj Skupštini kantona Sarajevo jedna zastupnica islamističke stranke SDA podnijela inicijativu da se sadašnja Ulica Stjepana Radića u Srajevu, preimenuje u Sokak lorda Paddyja Ashdowna, bivšega visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.

Kako stvari nakaradno funkcioniraju u našoj državi, mogli smo pročitati prošli tjedan u intervjuu s Brankom Jordanićem, čovjekom koji je 20 godina bio glavni državni inspektor koji je prenio vlastito iskustvo da se, naime, male tvrtke zatvaraju zbog nekoliko kuna, a za velike krađe nema kontrola. Možda je vrijeme da se zamislimo nad izjavom bivšeg glavnog državnog inspektora: „Pogledajte, imali smo pet afera u petnaest dana koje ruše temelje države, bolje da su raspisali natječaj za rasprodaju Hrvatske i ponudili je na upravljanje najboljem okupatoru. U četiri dana čuli smo četiri ozbiljne verzije kojima se pokušava opravdati kupnja aviona. Čiju mi to taštinu hranimo? Avioni koje kupujemo ne stignu se ni okrenuti iznad Hrvatske, to je kao da kupujete Ferrari od 600 konja za ceste na kojima je ograničenje 50 kilometara na sat!”. Pametnome dosta.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI