Koalicija brani Plenkoviću demantiranje tvrdnji o ‘ustaškoj’ Hrvatskoj a štiti bujanje velikosrpskog ekstremizma!

Photo: Nikola Cutuk/PIXSELL

Medijskim bildanjem desnog ekstremizma, a prešućivanjem lijevog i velikosrpskog ekstremizma, politika nam je putem svojih kontroliranih medija zapravo poručila tko je kriv! Izvješće SOA-a nudi nam znakovite, skrivene političke poruke i zahtjeva duboku političku analizu koja u sebi zrcali moguću tamnu političku budućnost Hrvatske. Ako je politički utjecaj na medije takav, da se bujanje velikosrpskog ekstremizma gromoglasno prešućuje radi partitokratskih interesa, onda nam je potpuno razvidno kakav je stav zauzela današnja vladajuća nomenklatura

Pažljivom oku odgovornog analitičara, osobito ako je analitičar iz hrvatskog suverenističkoga miljea, dakle  onaj kojemu su na prvom mjestu hrvatski nacionalni interesi, ne može promaknuti dio zadnjega SOA-inog izvješća o mogućim sigurnosnim prijetnjama za Hrvatsku, poglavito onaj dio kojeg su mainstream mediji u Hrvatskoj gromoglasno prešutjeli. Je li ta šutnja o jačanju velikosrpskog ekstremizma u Hrvatskoj zbog toga da se ne naruši sklad koalicije Plenkovića, Pupovca i HNS-a, ostaje nam nagađati?! Možda je  to zbog toga da se ne otupi oštrica akcijskog plana „dva koraka“ u svezi braniteljskog, a neki tvrde ustaškog pozdrava „Za dom spremni“…? Jačanje velikosrpskog ekstremizma vrlo jasno je naznačeno  i u SOA-inom izvješću za 2015. godinu, a kada je novinar Marko Jurić, kao pažljivi analitičar i hrvatski suverenist to, svojedobno,  na osebujan način komentirao u svojoj emisiji „Markov trg“, ostao je bez svoje TV emisije, a malo je mu je falilo da ostane i bez „glave“!

Zadnje izvješće SOA-e, poglavito u onom dijelu koji govori o desničarskom, ljevičarskom i velikosrpskom ekstremizmu, naoko je potpuno uravnoteženo i izgleda kao naručeno od politike centra radi stabilnosti Hrvatske, po onoj sintagmi – „ne ljuljaj“!? Reklo bi se, svi su krivi, a nitko nije kriv! Medijskim bildanjem desnog ekstremizma, a prešućivanjem lijevog i velikosrpskog ekstremizma, politika nam je putem svojih kontroliranih medija zapravo poručila tko je kriv!  Izvješće SOA-a nudi nam  znakovite, skrivene političke poruke i zahtjeva duboku političku analizu koja u sebi zrcali moguću tamnu političku budućnost Hrvatske.

SOA nije zadužena davati političke ocjene, već upravo radi što joj je osnovna zadaća –  prikupljajući zbir obavještajnih informacija. Politika je ta koja iz aktivnosti SOA-e mora izvesti zaključke poradi nacionalnog interesa. Ako je politički utjecaj na medije takav, da se bujanje velikosrpskog ekstremizma gromoglasno prešućuje radi partitokratskih interesa, onda nam je potpuno razvidno kakav je stav zauzela današnja vladajuća nomenklatura.

Četnički pokret jača među mlađom populacijom

               „Posljedice ratnih trauma i neriješenih međunacionalnih odnosa mogu biti plodno tlo za jačanje ekstremizma“, navodi se u izvješću i nastavlja: „I dalje su aktivne organizacije i pristaše četničkih pokreta u državama okruženja. Pri tome postoje i kontakti prema istomišljenicima u RH, te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskih ideoloških polazišta. Ono što zabrinjava, jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH sve više zamjećivano i među mlađom populacijom. Uz navedeno, pristaše četničkih pokreta zastupaju izrazito anti-NATO-ovske stavove.



Na području desnog ekstremizma u RH kontinuirano je djelovanje pripadnika hrvatskih ogranaka neonacističkih i drugih sličnih organizacija. Pojedinci ekstremne desne ideološke orijentacije se međusobno povezuju, a nastoje uspostaviti kontakte s istomišljenicima u državama EU-a. Zbog malobrojnosti neonacističke scene u RH, njihov potencijal ugrožavanja sigurnosne situacije je vrlo malen.

S područja lijevog ekstremizma, domaće radikalne anarhističke skupine u kontaktu su s inozemnim anarho-terorističkim pojedincima i skupinama. Aktivizam ovih osoba zasad je nenasilan i uglavnom se sastoji od okupljanja i komunikacije s istomišljenicima“. (soa)

Kada pažljivi i dobronamjeran analitičar analizira ovo SOA-ino uravnoteženo izvješće,  nameće se razumno pitanje –  ispunjava  li SOA, kao krovna obavještajna agencija, svoju osnovnu zadaću ili takvo izvješće može napisati svaki polupismeni ulični detektiv na temelju onoga što vidi vlastitim očima, pročita u novinama ili čuje u birtiji, bez upotrebe bilo kakvih sofisticiranih obavještajnih alata? Još radikalnije, nameće se pitanje, treba li Hrvatskoj uopće ovakva obavještajna agencija koja svojim relativiziranim  pamfletima ostavlja prostor ulici, politikama, medijima i manipulatorima, a ovi će opet svojim sebičnim, pitijskim tumačenjima ovog izvješća destabilizirati nacionalnu sigurnost, onu nacionalnu sigurnost  koju bi, zapravo, trebala štititi upravo SOA? Ulica, birtija, politikanti, mediji, manipulatori, potpuno su demantirali SOA-u i njeno izvješće! SOA-ini operativci i analitičari, hrvatsku su stvarnost proizvoljno, a možda i po zadatku, obojali potpuno neodrživim zaključcima. A to su mogli i mogu zbog toga, što SOA u svom izvješću nije analitički predvidjela konačan cilj, opasnosti i posljedice svakog od navedenih ekstremizama, bez obzira koliko se oni činili malenim, beznačajnim ili benignim.

Već  mjesecima svjedočimo jednom morbidnom paradoksu. SOA u dijelu svog izvješća o ultradesničarskom ekstremizmu tvrdi: „Zbog malobrojnosti neonacističke scene u RH, njihov potencijal ugrožavanja sigurnosne situacije je vrlo malen“. Nasuprot te egzaktne tvrdnje SOA-e, Hrvatska je u zadnje vrijeme pretvorena u ustašku državu, braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ pretvoren je u ustaški pozdrav, branitelji su postali ustaše, a analogno tome Domovinski rat je pretvoren u nacistički ustaški pokret… Biskupi su pretvoreni u ustaše, a to bi trebalo značiti da je  Crkva  pretvorena u filonacističku, klerofašističku organizaciju usred sekularne države!?

Nasuprot tvrdnje SOA-a da nema opasnosti za ugrozu nacionalne sigurnosti aktivizmom malobrojnih ultradesničara, ulice, sela i gradove preplavio je racionalni strah od rehabilitacije ustaškog režima NDH! Mnogobrojni lijevi i desni političari, oni koji su u neprincipijelnoj koaliciji i oni koji to nisu, birtijaši, ulica, medijski manipulatori, pametniji su od SOA-e i oni nepogrješivo znaju kuda vodi taj nabujali ultradesničarski ekstremizam i znaju koji je cilj takvog ekstremizma. Dakle po njima, nasuprot izvješću SOA-e o gotovo nikakvoj opasnosti, cilj desnog ekstremizma navodno je dokidanje demokracije, parlamentarizma i rehabilitacija NDH i valjda uspostava totalitarnog ustaškog režima s nekim novim imaginarnim Poglavnikom…

Ugrožena sigurnost Domovine

Tko onda laže? SOA ili SOVA; SOA ili ova dobro organizirana propagandistička, anacionalna gebelsovska bulumenta? Još je važnije pitanje – tko ugrožava nacionalnu sigurnost Hrvatske šireći  svoje tvrdnje o ustaškoj Hrvatskoj  na „ovim prostorima“, a osobito u međunarodnim krugovima? Tko je kriv, minorni, bezopasni neonacizam, kako tvrdi SOA, ili oni koji ga masovno proizvode? A najvažnije pitanje je, zapravo – koja je uloga predsjednika Vlade, Andreja Plenkovića, u zaštiti nacionalnih interesa na temelju izvješća krovne obavještajne agencije koja ne bi smjela pogriješiti u svojim obavještajnim procjenama?

Svakome tko osjeća bilo svog većinskog hrvatskoga naroda trebalo bi biti kristalno jasno što mu je zadaća, a to bi osobito trebalo biti jasno prvom među jednakima, Andreju Plenkoviću. Njegova zadaća je jednostavna. Potrebno je izaći javno pred cijelu naciju i na temelju zadnjeg izvješća SOA-e demantirati sve monstruozne optužbe uperene protiv hrvatskih nacionalnih interesa i na taj način umiriti objektivno ugroženi i preplašeni većinski hrvatski narod.

Nema  nikakve sumnje da je u Hrvatskoj danas u svim bitnim segmentima javnog života, međunarodnog ugleda, ugrožena sigurnost Domovine i većinskog hrvatskog naroda, hoćete li etički, moralno, ekonomski, sociološki ili politički. Plenkovićeva dužnost bila bi kazati cijeloj naciji, da rehabilitacija NDH i ustaškog režima danas u modernoj demokratskoj Europi i svijetu, u Hrvatskoj pod okriljem NATO saveza jednostavno nije moguća  kao fiktivni cilj minornih ultradesničarskih, subkulturnih navijačkih skupina. Njegova dužnost bila bi reći da ni sličan ustaški politički projekt u Hrvatskoj apsolutno ne postoji, čak ni u tragovima.

Izvješće SOA-e pada i na ispitu svojih uravnoteženih procjena glede analize pojavnosti četničkog-velikosrpskog ekstremizma. Doduše SOA konstatira slijedeće: „Ono što zabrinjava jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH sve više zamjećivano i među mlađom populacijom“. (SOA)

SOA ne analizira, ne primjećuje i ne daje odgovore tko to odgaja mlađe populacije u duhu četničkog i velikosrpskog ekstremizma? Jesu li to roditelji tih mladih ljudi, jesu li to mediji, skrivene ili javne četničke organizacije? Tko je u vrhu te piramide odgoja u ekstremističkom, antihrvatskom duhu, odakle im novac za takvu propagandističku djelatnost? Ima li, možda, Milorad Pupovac bilo kakvu odgovornost u tom segmentu i ako ima, koji su mu ciljevi? Ako su mu ciljevi destabilizacija Hrvatske, kakvu onda on državu i politićko uređenje želi?

Ono što je još važnije, a  vidljivo je prostim okom svakom zainteresiranom promatraču koji zna misliti svojom glavom, SOA ne konstatira i ne daje analitičke procjene i šuti o onome što je brutalno jasno. Šuti o tome da je velikosrpski, četnički ekstremizam transparentno umrežen s onim lijevim, anarholiberalnim ekstremizmom, jer je bjelodano  da su na svim dosadašnjim prosvjednim skupovima ljevičari, anarhisti, genderisti, velikosrbi, kulturnjaci, komunisti, titoisti i jugoslaveni bili zajedno na istoj liniji, a iz toga  se jedino može zaključiti kako imaju svoj zajednički cilj i platformu na kojoj su postali bliski. SOA analitički ne primjećuje i ne daje odgovor odakle novac toj umreženoj apologetici bivšeg raspadnutog totalitarnog jugoslavenskog režima, iza koje se razvidno krije velikosrpska ideja koja je uvijek bila upakirana u svim dosadašnjim Jugoslavijama.

Ekspanzija velikosrpskog ekstremizma

Ali, SOA, unatoč svim propustima, ne treba dobiti neprolaznu ocjenu, jer je Andreju Plenkoviću stavila na stol dokument kao podlogu za političke ocjene, a političke ocjene, po svom opisu zadaća, SOA ne smije donositi. Andrej Plenković ostao je nijem i glede dijela izvješća koje govori o ekspanziji velikosrpskog ekstremizma. On, za sada, gromoglasno šuti o činjeničnoj umreženosti antihrvatskih grupacija koje otvoreno zagovaraju „region“, „carinsku uniju“, novu europsku „poduniju na Balkanu“, mašući pritom titoističkim i jugoslavenskim simbolima, simbolima sovjetskog staljinizma, čime jasno aludiraju na promjenu političkog društvenog uređenja u Hrvatskoj.

Andrej Plenković, koji je sam sebe nepovratno zarobio u ovoj neprincipijelnoj koaliciji, ne smije braniti svoju Domovinu, svoj ugroženi većinski narod od krivotvorina i izmišljotina o ustaštvu i fašizaciji Hrvatske. On to ne smije niti na osnovu relevantnog izvješća SOA-e koje govori da su ultradesničarske ugroze minorne, dakle nisu vrijedne pažnje.  Andrej Plenković ne smije braniti svoj ugroženi većinski hrvatski  narod, jer kada bi to učinio, moguće je, izgubio bi podršku partnera što znači – izgubio bi vlast. Andrej Plenković iz istih razloga mogućeg gubitka partnera i vlasti gromoglasno šuti o nabujalom velikosrpskom ekstremizmu koji je umrežen sa svim organizacijama, na istim platformama opisanim u ovom tekstu. Na kojoj je platformi Andrej Plenković? Ova koalicija Andreju Plenkoviću stavila je flaster preko usta, a on je taj flaster proslijedio i stavio preko usta predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Jer, ako šuti premijer, zašto šuti Predsjednica? I ona je na stol dobila ovo famozno izvješće za koje se ne zna tko ga je pisao…

Naravno, gotovo sam zaboravio, jer u ovom izvješću to ni ne postoji. Zašto ne postoje procjene SOA-e o snazi  i možebitnom utjecaju Udbe na politička događanja u Hrvatskoj? Zašto ne postoje procjene o možebitnoj čvrstoj umreženosti hrvatske Udbe sa  svim čuvarima udbaških zlodjela, u svim republikama bivše Jugoslavije?

Ili, ako Udba ne postoji, ako nema nikakav utjecaj, ako su bivši djelatnici Udbe lustrirani, maknuti iz javnog života, neka nam to SOA kaže, pa makar i preko začepljnih usta naših vlastodržaca. Ne mogu nam to reći prvenstveno zbog toga, jer je to –  zabranjena tema. Ne mogu nam to reći, jer rekli bi nam – neistinu. A istina je da Udba iz udbaškog podzemlja vlada Hrvatskom, istina je da Udba, kao glava hobotnice upravlja velikosrpskim i ljevičarskim aktivizmom i utječe na sve političke procese u Hrvatskoj! Zato, jer to može, zato što udbaši nisu lustrirani. Ako to nije istina, recite nam jasno i glasno da to nije istina i argumentima to demantirajte!!!

Ako je pak istina, onda je sasvim logično pitanje –  tko je, zapravo, pisao ovo „uravnoteženo“ izvješće? SOA ili SOVA? Primarna zadaća Premijera i Predsjednice je pronaći SOVU unutar SOA-e i po mogućnosti obaviti lustraciju u tom malom, ali značajnom segmentu hrvatske zbilje. Izvješća bi tada, kao podloga za političke ocjene, bila puno čitljivija i narodu i vlasti. U protivnom, ako se ne dogodi lustracijska provjera sustava,  SOVA unutar SOA-e i nadalje će lustrirati domoljube bez ikakve milosti!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI