Koga će spasiti ova stabilna ‘Vlada nacionalnog spasa’?

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

'Vladar' Plenković, čini mi se, planirano i smišljeno popustio pod pritiskom i ucjenama velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj, planirano i smišljeno je popustio pred ucjenama mentalno komunističke bulumente, propagirajući neko novo zajedništvo i pomirenje s onima koji slobodnu, jaku i suverenu Hrvatsku nikada nisu željeli.

Niccolò Machiavelli (3. svibnja 1469. Firenzza – 22. lipnja 1527, Firenzza), je bio talijanski političar, teoretičar države i prava, povjesničar, književnik i filozof.

Njegovo najznačajnije djelo je „Vladar“ iz 1513. godine, a u njemu je oslikao osnovni psihološki profil potreban za uspješno vladanje. Po njemu, „vladar“ treba biti  vjeroloman, mudar, bezobziran, zao i hrabar; vladarev uspjeh  trebao bi biti iznad svih moralnih obaveza. Putem svoga djela, Machiavelli je u svojim filozofskim promišljanjima tražio osobu koja bi spasila i ujedinila Italiju. Njegovo djelo izučavali su svi vladari, a čine to i dan danas. Na njegovim postavkama stvoren je novi stav u politici nazvan „makijavelizam“ (učenje i usvajanje politike koja ne bira sredstva kako bi ostvarila svoj cilj). Machiavelli smatra da vladar smije  upotrijebiti sva sredstva u državnom interesu za koja on procjeni da su pravovaljana. Na kraju, Machiavelli predlaže da političko djelovanje ne treba  podlijegati ocjenjivanju sa moralnog i etičkog stajališta.

Da je kojim slučajem naš „vladar“, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković živio u vrijeme Machiavellia, zasigurno bi kao presedan bio prototip „vladara“ kako ga je zamišljao i psihološki oslikao Niccolo Machiavelli. Nema nikakve sumnje da je Plenković dobro proučio i usvojio „machiavellizam“, provodeći ga dosljedno, kako na putu prema Banskim dvorima, tako i nakon ustoličenja na tom svetom hrvatskom „brdu“.

U ovoj našoj otužnoj hrvatskoj priči sve zapravo počinje i završava eklatantnom prijevarom Hrvatica, Hrvata i svih državljana Republike Hrvatske, koji su onako revno, pošteno, ispunjavajući svoje moralne obveze, požurili na birališta povjeriti svoj glas HDZ-u na čelu sa Plenkovićem. Prevareni su osobito oni koji su svoje glasove s povjerenjem dali Bruni Esih, Zlatku Hasanbegoviću, Miri Kovaču, Stevi Culeju, Jošku Klimanu i nizu dokazanih domoljuba. Prevareni su zato što su svi spomenuti domoljubi poslužili Plenkoviću kao smokvin list za dobivanje parlamentarnih izbora, a nakon dobivenih izbora na „makijavelistički“ način potpuno su marginalizirani i onemogućeni u bilo kakvoj kreaciji suverenističkih politika za koje su se zalagali u Vladi Tihomira Oreškovića. Onemogućeni su provoditi one politike zbog kojih su dobili na tisuće preferencijalnih glasova, onemogućeni su biti glas onih koji su im svoj glas darovali. Onemogućeni su i prevareni, jer je „vladar“ Plenković, čini mi se, planirano i smišljeno popustio pod pritiskom i ucjenama velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj, planirano i smišljeno je popustio pred ucjenama mentalno komunističke bulumente, propagirajući neko novo zajedništvo i pomirenje s onima koji slobodnu, jaku i suverenu Hrvatsku nikada nisu željeli.

Rušenje Tomislava Karamarka



Svjedočili smo Plenkovićevoj srčanoj obrani svog ministra Barišića i činilo nam se to kao iskreni domoljubni čin s ciljem da se reforma kurikula uskladi sa opravdanim zahtjevima većinskog kršćansko demokratskog korpusa, uvažavajući sve prigovore akademske zajednice na Jokićeva svjetonazorska lijevo liberalna rješenja. Činilo nam se da je ministar Barišić Plenkovićeva domoljubna legitimacija nakon dekapitacije Hasanbegovića!? Ispljunuo je ministra Barišića kao žvakaću gumu, a njegovo mjesto poklonio je HNS-ovom kadru, osobi koja je bila na čelu kolone šarenih prosvjednika koji su tražili smjenu ministra Barišića. Svjedočili smo Plenkovićevoj vrhunskoj, neki su kazali genijalnoj obrani ministra Marića, zbog koga je u maniri klasične „erdoganštine“ izbacio iz vlade četiri Mostova ministra i 15 sigurnih koalicijskih ruku iz Hrvatskog sabora. Andrej Plenković nije potrošio ni pet sekundi svog diplomatskog umijeća uvjeriti Mostove ministre, prihvatiti njihovo izdvojeno mišljenje glede Agrokora i realizirati politički kompromis s Mostom radi stabilnosti Vlade i države. Dakle, Plenković je svjesno rušio svoju vlastitu Vladu i dugoročno destabilizirao politički sustav u državi!? Zdrav razum i logično razmišljanje nude nam samo jedan odgovor!? Most, kojega je Plenković lukavo, „makijavelistički“ odabrao za strateškog predizbornog partnera bio je odavno, planirano izbačen iz Vlade, a slučaj Marić bio je samo izgovor i okidač, jer postojao je siguran rezervni plan koji je sada realiziran pred našim očima. Most je doživio istu sudbinu i trenutno proživljava agoniju svih „trećih puteva“ koji su unaprijed osuđeni na propast kao remetilački faktori u idiličnoj podjeli bipolarne političke moći između ljevice i desnice u Hrvatskoj. Mnogi će se složiti da je Most takvu sudbinu i zaslužio, poglavito zbog rušenja Tomislava Karamarka na jednoj potpuno izmišljenoj aferi. U stvari, treba biti precizniji, jer u toj otužnoj priči Most zapravo nije srušio Tomislava Karamarka, već je srušio domoljubne politike Domoljubne koalicije koje su nezaustavljivo krenule prema istini, prema lustraciji, prema obračunu sa uvoznim lobijem i prema osudi pljačkaša Hrvatske. U te politike uložen je ogroman višegodišnji domoljubni trud izložen neviđenoj unakrsnoj  paljbi neokomunističkih mainstream medija, a Most je naivno uletio u zamku vladara Hrvatske. Odradili su prljav posao za podzemne vladare Hrvatske, za one Šeksove „gremije“ koje je on jednom prilikom  „prokazao“, očito u svom posebnom stanju u kakvom ga sve češće možemo vidjeti. Mostovci su odradili prljav posao, „gremiji“ su ih prividno nagradili ekstra političkom dobiti, a zatim  je Plenković, nakon što ih je vješto iskoristio za sastavljanje vladajuće većine prvom prilikom zgazio kao najobičnije mrave. Most je zapravo pao na onim politikama zbog kojih je Karamarko morao nestati! Kada su se dotakli arhiva, kada su počeli javno koketirati sa Zlatkom Hasanbegovićem i Romanom Leljakom, kada su predložili novi zakon o HNB-u, kada su tražili kaznenu odgovornost za velikog gazdu iz Agrokora i kada su počeli kliziti udesno, učinili su samoubojstvo iz zasjede.

U hrvatskim političkim prijevarama i notornoj političkoj prostituciji, nema mjesta za hlebinske ili mesijanske idealiste. Možeš postojati samo ako si dio eklatantnog političkog reketarenja, ako pristaješ biti dio predizbornih, izbornih i postizbornih prijevara!? Izborne prijevare svih oblika duboko su ukorijenjene u katastrofalnom izbornom zakonu koji je nadopunjen kaznenim zakonom, u kojemu ne postoji nikakva realna mogućnost i politička volja procesuirati izborne lopove. Tko je pisao izborni zakon, tko je pisao Ustav Republike Hrvatske, tko je autor stranačkih statuta? Najveća izborna krađa u povijesti moderne Hrvatske dogodila se u najvećoj stranci, u onoj stranci koja se diči i Ustavom i izbornim zakonodavnim okvirom. Krađa na unutarstranačkim izborima 2002. godine u HDZ-u, ustoličenje Ive Sanadera, ostavilo je trajne nesagledive posljedice na politički život u Hrvatskoj. I tada nije pokraden samo Ivić Pašalić, već eklatantno dr. pokraden i Andrija Hebrang. Potpuno je apsurdno da su kreatori te krađe, kreatori te antihrvatske instalacije „ćaće“ hladnokrvno priznali lopovsko djelo, da bi se kasnije  posipali pepelom s obrazloženjem da su krivo procijenili Sanadera. Akteri i kreatori te izborne pljačke Vladimir Šeks i Branimir Glavaš su osim dokazane krađe postali i notorni lažljivci, lažući kako su Sanadera krivo procijenili.

Naime, psihološki profil Ive Sanadera izradili su obavještajni specijalci Udbe još u vrijeme dok je Sanader prodavao pornografiju u Austriji. Šarmantan, visoko obrazovan, govori tečno više jezika, elokventan, sklon raznim oblicima hedonizma, sklon kleptomaniji, ambiciozan, sumnjivog seksualnog opredjeljenja, Sanader je za strukture postao idealna meta i osoba koju u danom trenutku treba aktivirati za svoje prljave ciljeve.

Bolje pošteno izgubiti nego nepošteno vladati

Kada je državnik dr. Franjo Tuđman dobio Sanaderov psihološki profil na stol iste sekunde izbacio ga je iz svog ureda. Tuđman ga izbacio, a Šeks i Glavaš lansirali su ga u političku  orbitu  sramotnom krađom glasova na unutarstranačkim izborima. Zanimljivo!?

Nakon ustoličenja Sanadera dogodila se još jedna, nikada dokazana notorna  izborna prijevara. Ivica Račan, nakon gubitka izbora od tog istog „ćaće“ Sanadera, lakonski je izjavio: „bolje pošteno izgubiti nego nepošteno vladati“! Tu Račanovu izjavu analizirao sam s jednim uglednim SDP-ovcem, politilogom i profesorom novinarstva, najboljim analitičarem i poznavateljem unutarnjih procesa u SDP-u i došli smo do jedinstvenog zaključka!?  Račan je 2003. godine zapravo poklonio izbore Ivi Sanaderu. Račan mu je poklonio izbore, a Ivo Sanader dobio je ulogu nepoštenog vladara, dobio je ulogu progonitelja branitelja, hrvatskih generala, ulogu najžešćeg detuđmanizatora, ulogu uključivanja pete kolone u političke procese Hrvatske i zadaću uključiti Pupovca i velikosrbe u Vladu Republike Hrvatske. Zapravo je dobio ulogu udarnog malja za rušenje svih domoljubnih i državotvornih politika predsjednika Tuđmana. Revno odrađujući prljavi posao, Tuđmanovu stranku doveo je do ruba samouništenja, što je rezultiralo katastrofalnim porazom HDZ-a Jadranke Kosor na izborima 2011. godine. Kao protuuslugu, za ulogu notornog detuđmanizatora dobio je nagradu konzumirati obilje hedonizma, nesmetano se baviti kleptomanijom, a na kraju je nagrađen Remetincem od onih istih koji su ga instalirali. Ivo Sanader nas je međunarodno teško osramotio, a na unutarnjem političkom planu sramotno je uništio desni politički korpus u Hrvatskoj, sintagmom „glas za HSP glas je za SDP“!?

Prijevara birača bila je i aklamativna instalacija Jadranke Kosor koja je dodatnim zabijanjem noža u leđa HDZ-a, uz pomoć Mladena Bajića, stavila točku na „i“ te ružne skojevske epizode.

Dolaskom na vlast nadobudnog, prepotentnog, bahatog i samoljubivog Zorana Milanovića i njegovom pobjedom nad moralno krahiranim HDZ-om, nastavljeno je morbidno cipelarenje svega što je hrvatsko, rušenje svih ostataka Tuđmanove Hrvatske, rušenje svih nosivih stupova i institucija naše Domovine. Trebamo li se podsjetiti „kundaka“ Željka Jovanovića, „pendreka“ Ostoje Rankovića, klerikalnih crnokošuljaša, biskupa ustaša, Špičkovine, Bukovine, „slučajne države“, „slučajnog naroda“, „smrdljivih branitelja“, podjela na „MI ili ONI“, proizvodnje ustaša i fašista. Ta odnarođena politika jugoslavenizacije Hrvatske, zapravo je u srcima hrvatskih domoljuba izazvala instiktivni kontraefekt, i došlo je do ujedinjenja kršćansko demokratskog korpusa. Trebamo li se prisjetiti referenduma o braku, šatora na Trgu Nevenke Topalušić, podijeljenih vukovarskih kolona sjećanja, nametnutih i razbijenih ćiriličnih ploča u svetom Vukovaru, napada na crkvu Svetog Marka, Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, zvižduke neokomunistima na obljetnicama Oluje? Trebamo li se prisjetiti krika biskupa Valentina Pozaića!?

„Hrvatskoj je potrebna nova Oluja, Hrvatskoj je potrebna lustracija“!

Taj domoljubni zanos iznjedrio je sjajne političke pobjede, a sjajnija od svih bila je pobjeda Kolinde Grabar Kitarović i oduzimanje Pantovčaka mentalno komunističkoj oligarhiji. Nepodnošljivi domoljubni niz pobjeda mobilizirao je Udbu, podzemne vladare Hrvatske, Šeksove „gremije“, briselske „uvlačiguze“ i stvoren je monstruozni urotnički plan srušiti domoljublje, srušiti suverenističku jezgru HDZ-a, srušiti sve korijene jake, nacionalne Hrvatske.

Za mene, autora koji se ne bavim žutim profanim spinovima, bez ikakve sumnje realizacija tog monstruoznog antihrvatskog plana počela je eklatantom krađom mandata HDZ-u u Karamarkovoj pobjedničkoj izbornoj noći, 08. studenog 2015 godine! „Domoljubnoj koaliciji“ je na sofisticirani način ukradeno najmanje 7 saborskih mandata! Za tu tvrdnju postoji i previše ozbiljnih indicija! „Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju“ i ova poslovica će se kad-tad pokazati točnom. Krađa osvojenih saborskih mandata HDZ-u odredila je sve daljnje političke događaje, odredila je ono mučno, sramotno slaganje većine uz nevjerojatan Mostov ucjenjvački dilentatizam, odredilo je pad Oreškovićeve Vlade i odredilo je instalaciju Andreja Plenkovića, odredilo je sramotno uništenje HDZ-ove desnice da bi novi HDZ mogao stvoriti savez sa ljevicom, savez sa velikosrpskom petom kolonom na čelu s Miloradom Pupavcem. Povijest se ponavlja, a sličnosti sa Sanaderovom vladavinom više su nego bjelodane.

I dok naivni i lakovjerni domoljubi misle da je Domoljubnu koaliciju u toj izbornoj noći pokrao APIS pod utjecajem Milanovića i neokomunističke ljevice, istina je gorka kao pelin. Kreatori krađe glasova Domoljubnoj koaliciji su oni na koje se ne bi nikada posumnjalo, oni koji i danas sjede u političkom vrhu HDZ-a, bilo da su povratnici ili starosjedioci! Jude i veleizdajnici. Desno krilo Udbe vratilo je HDZ na Sanaderove puteve detuđmanizacije, vratilo je HDZ u krilo majčice Partije. Vratilo je HDZ „bratstvu i jedinstvu“, kako bi u tom „bratstvu i jedinstvu“ mogli zajednički sakriti zvjerske tragove nemilosrdne pljačke Hrvatske, kako bi mogli spasiti pljačkaše koji su istovremeno i glavni kandidati za neprovedenu ideološku lustraciju.

Agrokor i propast sveukupnog hrvatskog dogovornog, mentalno komunističkog gospodarstva kuca na vrata, jednima i drugima prijeti ispostavom povijesnog računa, i jedino u novom „bratstvu i jedinstvu“ moguće je zadržati vlast, partitokratske interese i spasiti se od prijetećeg Remetinca. Radi spašavanja od svih mogućih oblika lustracije, kreatori novog „bratstva i jedinstva“ u stanju su od „male koalicije“, preko „velike koalicije“, ponovo stvoriti mega „veliku koaliciju“ u starim jugoslavenskim okvirima i u toj koaliciji vladati na potkama najrigidnije makjavelističke filozofije. A ona u konačnici znači vladati zakonom i silom.

Čovjek koji je odgovoran za smrt Đure Brodarca

Je li ovo spin ili istina? Jesu li potrebni dokazi? Ako jesu evo ih! Preuzimanje svih poluga vlasti u novoj „Vladi nacionalnog spasa“ (koje li ironije), a zna se koje su to poluge, govori dovoljno samo za sebe. Represivni aparat kontrolirat će Davor Božinović? Je li potrebno elaborirati tko je taj lik, tko je bio kreator i izvršitelj razoružanja Hrvatske u praskozorju Domovinskog rata? Kontrolor pravosudnog sustava čovjek je za čijeg je mandata u Osječkom kazamatu umoren hrvatski vitez Đuro Brodarac, i ne postoji pošten Hrvat koji se neće zgroziti nad samom činjenicom da je heroj Domovinskog rata uopće završio u kazamatu. Činjenica da je umoren u neizdrživim uvjetima za zdravog čovjeka, a kamoli za teškog srčanog bolesnika, toliko je morbidna da se bivši i sadašnji ministar pravosuđa Bošnjaković od te činjenice ne će moći nikada oprati.

„Kasapljenje“ obavještajnog sustava u punom je jeku, a ono što je dodana vrijednost i cijena novog  „bratstva i jedinstva“, svakako je dekapitacija ministra Pave Barišića i imenovanje nove kreatorice kurikula obrazovnog sustava, ministrice Blaženke Divjak. Mentalni komunisti misle dugoročno, žele vladati vječno, a da bi to postigli potrebno je odgajati nove anacionalne, liberalne, genderističke generacije. O čemu pričamo? Pa mentalno komunistička, projugoslavenska ljevica u Hrvatskoj nije se usprotivila ni jednom od tih imenovanja novih ministara!? Što to znači ako ne njihova puna veliko koalicijska suglasnost? Neokomunistička medijska bulumenta koja je nemjerljivom mržnjom i strašću rušila politike Domoljubne koalicije, danas istom panegiričkom strašću slave do neba svog novog „velikog vođu“, koji im je bez ikakve sumnje, radi ljepote vlastitog lika i djela, omogućio nesmetan dotok ogromne količine novca hrvatskih poreznih obveznika. A osim toga, „vladar“ je na njihovoj  svjetonazorskoj liniji, što dokazuje cijeli niz Plenkovićevih kadrovskih rješenja. Danas, kada se prodaje mantra da je ljevica u Hrvatskoj potpuno uništena, sklon sam izdvojenom mišljenju u odnosu na sve analitičare koji to tvrde. Sklon sam tvrditi da je ljevica potencijalno jača nego ikada, uzimajući u obzir činjenicu Plenkovićevog otklizavanja u svoju prirodnu svjetonazorsku lijevu obitelj.

O koaliciji s Plenkovićem tajno pregovarala upravo Vesna Pusić

Glede toga, danas možemo pročitati nevjerojatne spin konstrukcije o tome kako je Plenković razbio HNS i kako je neutralizirao lijevo krilo te odnarođene stranke. Kome uopće može pasti na pamet da je HNS pod vodstvima Vesne Pusić i ostalih mentalnih komunista uopće imalo neko desno krilo ili umjerenu lijevu frakciju? Nadnaravne sposobnosti pripisuju se Plenkoviću, a opće je poznato da je o koaliciji sa Plenkovićem tajno pregovarala upravo Vesna Pusić, nesuđena glavna tajnica UN-a, etički osuđena za veleizdaju na javnoj sjednici Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Stvar je prilično jasna i laka za shvatiti.

Kvota HNS-ovaca koja je do sada ušla u koaliciju s Plenkovićem, sasvim je dovoljna za održavanje ovakve vlasti, a mogući ulazak Vesne Pusić i HNS-ovih jastreba u koaliciju sa HDZ-om u ovom tajmingu zasigurno bi izazvalo more negativnih reakcija u cijeloj vertikali HDZ-a što je moglo eruptirati općim nezadovoljstvom i traženjem Plenkovićeve ostavke na sve funkcije. Ovako, HNS se podijelio na dva trojanska konja, jedan je pripao HDZ-u, a drugi će sistemski ojačati ljevicu i u datom trenutku najvjerojatnije završiti u velikoj koaliciji.

A da je to cilj cijele ove urotničke operacije dokazuje nam novi objektivan odnos snaga na političkom tržištu. Trenutno su u oporbi SDP, Živi zid, Most i potencijalno jaka opcija Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. Nije vjerojatno da ta oporba sa SDP-om može bilo kada biti jedno oporbeno tijelo, ali je moguće da istomisleći oporbenjaci mogu naći suglasje u okviru Mosta, Živog zida i Nezavisnih za Hrvatsku, uz mogući priključak Željke Markić i Projekta Domovina. U nekim optimističkim projekcijama Nezavisni za Hrvatsku Brune i Zlatka mogu osvojiti  oko 15 saborskih mandata, a isto toliko, ako ne i više, Most i Živi zid što bi činilo ukupno 30 do 35 saborskih mandata. I kada se čini da se bez tih mandata neće moći sastaviti ni jedna Vlada nakon parlamentarnih izbora, istina je sasvim drugačija. Plenković se neće, niti se više ikada misli vratiti svom desnom stranačkom krilu i stvarati će sve moguće pretpostavke za planiranu veliku koaliciju. Dovest’ će nas pred zid i ponuditi to rješenje radi pomirenja i stabilnosti Hrvatske, a s tim rješenjem vrlo brzo će se svi pomiriti u klasičnom medijskom ispiranju mozga koje je već počelo.

Vlada nacionalnog spasa može spasiti samo svoje fotelje

Kreatori ove „Vlade nacionalnog spasa“ isti su oni koji su 1992. godine u vrijeme „Vlade nacionalnog jedinstva“ do gole kože opljačkali Hrvatsku, a sada, kada se zbog Agrokora urušava ova cijela pljačkaška konstrukcija, kada prijeti ispadanje kostura iz svih ormara, ti isti likovi imaju zadaću gurnuti pod tepih sve devijacije hrvatskog društva od ideoloških do ekonomskih i ponovo interesno međusobno podijeliti sve preostale najvrednije hrvatske resurse. Kako će to učiniti? Makijavelistički, zakonom i silom!? Jedan mandat meni, dva tebi!? Pantovčak malo tebi, malo meni!?

Dakle, koga će spasiti ova „stabilna“ „Vlada nacionalnog spasa“ ako ne samu sebe, svoje mafijaške svjetonazorske istomišljenike, svoje fotelje, privilegije?

A hrvatski narod neka pase travu u Irskoj, neka se klanja tuđim gospodarima, neka trgovačko roblje iz Konzuma bačeno na ulicu traži pomoć u pučkim kuhinjama, neka u katakombama slušaju Thompsona, neka tiho mole „očenaš“ da ne bi uvrijedili ubojice nerođene djece, neka mole dragog Boga da nam se konačno smiluje i skine nam s pleća sudbonosnu Zvonimirovu kletvu.

Hoće li se u Hrvatskoj konačno naći snažna državotvorna osoba koja će od Plenkovića zatražiti da odstupi sa svih funkcija zbog makijavelističke prijevare hrvatskih birača, zbog prijevare naših domoljubnih ministara koje je trebao nagraditi dodjelom zasluženih pozicija, umjesto što ih je lustrirao. Hoće li netko tražiti Plenkovićevu političku odgovornost zbog niza ucjena iz redova hrvatskih veleizdajnika na koje je pristao ne trepnuvši okom, zbog toga što ne osjeća bilo svog naroda, zbog političke prostitucije, zbog neviđenog torbarenja? Hoće li ga netko hrabar upitati koliko stoji Sauchina cipelarina, što Saucha malo malo mora trčati u Hrvatski sabor kako bi spasio Plenkovićevu većinu?

Hrvatski narod je jobovski strpljiv, ali sve ima svoje granice, svoj početak i svoj kraj!?

 

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI