Hrvatska suvremena politička i ina stvarnost upravljana stranačkim vojskama i poslušnicima, ne vidi, niti može prihvatiti intelektualnu, misaonu i svaku drugu različitost uz koju se, u pravilu, veže idealizam, bez kojeg se urušava svako društvo i vrijednosni sustav u njemu. Kada se to dogodi, a događa se u Hrvatskoj već duže vrijeme, malo se toga više može opravdati i objasniti mladima...
Svakim nas danom politički postupci i izbori iz vlastitog političkog okruženja uvjeravaju kako se hrvatski društveni i politički vrijednosni sustav urušava, zaobilazi i poništava do mjere neprepoznatljivosti, pri čemu se istodobno poništavaju i temelji na kojima svako, pa i hrvatsko društvo počiva.
Obrazovanje, znanost, spoznaja, istraživanja, signifikantnost, projiciranje, modeliranje, logičko i pravno utemeljenje, zakonitosti, uvjetovanosti, potencijali, vjerojatnosti… i sva ta za politiku usputna i nepotrebna opterećenja, samo uznemiravaju uspostavljeni politički sklad stranačkih/partijskih sustava unutar kojih su sljedbenici složeni poniznom retorikom i postupanjem spram vrha iznad oblaka i svakodnevnice.
Velike visine i oblaci između ne pružaju vizuru tla i površine po kojoj hodaju svakodnevni, obični i još uvijek ljudi, koji vjeruju kako će, konačno, u Hrvatskoj politička sebičnost na trenutak razmaknuti oblake i pokazati zemlju koju bi trebali voljeti i prema kojoj bi trebali usmjeriti i vlastita politička postupanja. Bez toga sve izgleda kao u – antici. Ulazak u hotel Grand u Neumu, ili u hotel Esplanada u Zagrebu, dva puta (dvije velike konferencije), podsjeća nas na ulazak u rimski Koloseum u kojem ti ispod oblaka kliču zadivljeno, dok pratnja ostavlja dojam posebne vlastite veličine. Ostali puk ne može niti blizu, ne može čak niti vidjeti, niti osjetiti atmosferu u kojoj politička usklađenost posloženih kadrova ostavlja običnog čovjeka tužnim u spoznaji kako se ovakvim načinom Hrvatska ne može vratiti idealizmu, ali ni zaustaviti njezino napuštanje onih koji bi hrvatsku budućnost trebali činiti boljom.
Pomireni s vlastitom sudbinom
Uvijek si postavljamo isto pitanje: Kako je moguće uvijek i stalno uspostavljati i slijediti isti obrazac političkog djelovanja i postupanja? Kad već i sve ptice u Hrvatskoj znaju da s jeseni odlaze i rode, a svakim novim danom i mladi, koji nam poručuju: ‘Mi ovdje više ne možemo gledati stranačke/partijske sljedbe koje upravljaju našim životima, niti nemoć naših roditelja pomirenih s vlastitom sudbinom i spoznajom kako ne mogu ponovno, kao početkom devedesetih, mijenjati nasljedni sustav kojim se Hrvatska pokorila’.
Puno se pitanja otvara na koja nemamo odgovore, a posebno na ono ključno kojeg si postavljamo svaki dan: Ma, je li sve to slučajno ili se događa s namjerom? Slama li se Hrvatska na najosjetljivijem pitanju kada već nije slomljena vojnom agresijom? Koliko je još snage ostalo u nama da zaustavimo vlastiti demografski nestanak?
Hrvatska suvremena politička i ina stvarnost upravljana stranačkim vojskama i poslušnicima, jednostavno ne vidi, niti može prihvatiti intelektualnu, misaonu i svaku drugu različitost uz koju se, u pravilu, veže idealizam, bez kojeg se isto tako u pravilu urušava svako društvo i vrijednosni sustav u njemu. Kada se to dogodi, a događa se u Hrvatskoj već duže vrijeme, malo se toga više može opravdati i objasniti mladima koji žele izazove, kriterije, nadu, sigurnu budućnost i vidjeti snagu koja će se brinuti o svima njima, a ne samo o svojima.
Isto tako nam već dugo poručuju: Ne trebate se previše brinuti, mučiti i misliti, jer mi mislimo za vas i u sve što promislimo i predložimo ne trebate uopće sumnjati, jer tada sumnjate u nas, a mi smo Izabrani. I ne trebaju nam istraživanja, znanstvena mudrovanja, zakonitosti, logika, znanstvenici, profesori, mudraci, remetitelji naših misli i odluka… Trebaju nam samo sljedbenici koji nas razumiju ili koji samo slijede bez promišljanja, propitkivanja i sličnih nepotrebnih i za političku misao nekorisnih postupanja.
Gdje je osobnost sa stavom?
Politička misao kao jedina pokretačka snaga, kao dogma u koju se ne sumnja ili kao tradicijska metoda ukroćivanja hrvatske populacije. Formirana uvijek, u pravilu, u uskom zatvorenom krugu istomišljenika u kojem nema disonancije, niti stava koji se razlikuje od stava, izrijeke ili postupanja čelnog čovjeka. Koliko to dugo već gledamo u Hrvatskoj? Hrvatskoj koja nestaje iz puno razloga, ali baš i zbog toga.
Kako bi takvim ljudima u istom okružju dobro došla osobnost sa stavom kojeg se ne boji izreći pred ikim, koja se ne boji vlastite smjene, obrazovana i širokih vidika, koja ne pokazuje političku personalnu usmjerenost političkog okruženja, koja pokazuje elementarnu lojalnost državi i političkom sustavu kojem pripada i koja uvijek slijedi lojalnost prema društvu kojim se upravlja, političkoj ideji koja se vodi, vrijednosnom sustavu kojim se društvo razvija…
Sve dok ne treba ukazati na političku sebičnost, zaštitu samo svog okruženja, razaranje svakodnevnice ispod oblaka, kretanje krivim putima i na nezadovoljstvo koje se vidi posvuda, osim u uskom krugu oko sebe. Tu nastaje razlika između političara i slobodne misli, između postupanja i logike, između političke hrvatske prakse i znanstvenih spoznaja, između svojih ljudi i potrebnih, između iskrivljene lojalnosti i elementarne, između iracionalnosti i razumijevanja, između poslušnika i savjetnika… i u konačnici – između suvišnih i potrebnih. Hrvatskoj današnjici i budućnosti.
Zato je ljudski potencijal i to stanovništvo, populacija, žiteljstvo, ili kako ga već zovemo, u različitim granskim pristupima posebno važan. Zapravo, najvažniji u svakom društvu, prostoru, djelatnosti, političkom djelovanju, razvojnoj koncepciji, planiranju itd. itd., pogotovo u suvremenom razdoblju u kojem postaje temelj sigurnosti svake zemlje i temelj procjenjivanja vrijednosti svake gospodarske jedinice, ma kako ju nazvali i koje razine bila.
Demografski potencijal, kao pretpostavka hrvatske izvjesne budućnosti, ili kao ključni sadržaj i faktor hrvatskog društva i prostora nestaje pred našim očima, pred našim političkim sustavom, pred upravljačima naših sudbina, pred svim institucijama i pojedincima Hrvatske i pred nama suvremenicima, brzinom koju niti vidimo, niti osjećamo. Nestaje nam vlastita budućnost i prelazi u neki novi svijet u kojem se prihvaća izazov, ostavljajući pritom zemlju koju su za njih čuvale u prošlim vremenima generacije i generacije kroz ratove, sukobe, stradanja… pišući povijest na kojoj se temelji i naš identitet. Ne vjerujete?
Nikad veća demografska destrukcija
Nikad veća smrtnost u jednom mjesecu (siječanj 2017., a vjerojatno će biti i godišnja), nikad veći prirodni pad u jednoj godini (2015.), nikad veće iseljavanje u jednoj godini (2016.), posvemašnji prirodni pad u zemlji, najveća starost ukupnog stanovništva, izumiranje, depopulacija… nikad veće ukazivanje na demografsku destrukciju i nikad veće ignoriranje znanstvenog vapaja. Ostala nam je samo retorika s političke scene i kako kažu s iste, osobna frustracija, jer smo nerazumljivi i neprihvaćeni u osrednjosti koja na njoj vlada.
Gospodo, mi smo samo obrazovani i možemo predvidjeti i izračunati što će se u budućnosti dogoditi sa svima nama, pa i Vama, ali priznajemo kako je to danas u Hrvatskoj velika mana. Zašto je demografska problematika aklamacijom u javnosti prihvaćena kao ključna za hrvatsku budućnost, a političkom provedbenom sustavu je usputna?
Puno smo puta razmatrali taj politički fenomenološki otklon od potreba i pokušali sustavno pojasniti sami sebi razloge retoričko-postupovnog raskoraka kojim se produžuje vrijeme odluka, gotovo dodatno usmjerava odlazak mladih i približava granici kada će demografska revitalizacija biti nemoguća samo s domicilnom populacijom.
Vjerojatno hrvatski problem broj jedan, usprkos svemu, ostaje izvan svih političkih dogovora i odluka, iako ga nije moguće na javnoj političkoj sceni izbjeći, posebno programski i u predizborno vrijeme. No, pođimo redom:
Demografija, migracija i nacionalna sigurnost
1. Demografska problematika nema svoj lobi niti u jednom segmentu hrvatskog političkog, gospodarskog, financijskog i srodnog djelovanja, nego je plod znanstvenog istraživanja i ukazivanja na granskoj ili gotovo čak samo personalnoj razini. Nema tu interesnih skupina, proračunskih kalkulacija, raspisivanja natječaja, usmjeravanja djelatnosti prema etabliranim gospodarskim sustavima, niti ičeg sličnog. Postoji samo funkcionalna potreba usklađivanja demografskih struktura i ukupnog hrvatskog razvoja.
2. Demografska problematika uvijek je bila, izvan političkih europskih sustava, gurnuta pod tepih, jer su sve rješavali politički i ekonomski dogovori bez ozbiljnijih projekcija radne snage, migracija i revitalizacijskih potreba. Europski birokratski sustav pokrenut je ozbiljnije u tom smjeru tek s pojavom velikih migracija prema Europi i ugrožavanjem njihovih društava. Hrvatska je samo slijedila politički europski zacrtani put, na kojem nije bilo mjesta brizi o vlastitoj populaciji.
3. Pojedine političke opcije koje nisu dominantno usmjerene nacionalnim koncepcijama nikad, ali nikad, nisu spominjale potrebu demografske revitalizacije Hrvatske, povezivanje Hrvatske sa svojim iseljeništvom i slično, niti su te teme bile u njihovom programskom i političkom djelovanju. Sve donedavno dok nisu uvidjeli kako demografska problematika, pogotovo njezini negativni aspekti, počinje utjecati na gospodarski i ukupni razvoj svih depopulacijskih zemalja, pa i Hrvatske.
4. Europski i hrvatski politički sustavi i stranke u mnoštvu odbora, savjetodavnih tijela, odsjeka i sličnih birokratskih razina, uopće nisu isto tako sve do nedavno imali niti organizacijski, niti savjetodavni oblik vezan za demografsku i migracijsku politiku, a Hrvatska nema niti danas, iako nitko nije formalno negirao potrebu.
5. Demografska i migracijska politika još uvijek nije u Hrvatskoj podignuta na sigurnosnu nacionalnu razinu sukladno već postavljenim okvirima u nekim zemljama EU-a, zato jer ju ne postavljaju stručnjaci za tu problematiku, nego politički pozicionirani pojedinci, ne izlazeći iz zadanih okvira programiranih škola koje nisu u svojim doktrinama demografske i migracijske faktore destabilizacije gotovo uopće uzimale u obzir.
6. Hrvatska ih mora uzeti u obzir jer je na takvoj geostrateškoj poziciji, jer su procesi toliko negativni da ugrožavaju razvojne temelje, jer je kao i uvijek u predziđu, jer nikad neće prestati pritisak na hrvatsku jadransku obalu, jer stvari u našem okruženju nisu još uvijek posložene, niti usmjerene prema mirnim vodama i još puno toga – jer… Demografska bi i migracijska politika trebale biti primarni zadatak strategije nacionalne sigurnosti, jer jednostavno nije isto imamo li mi 5 ili 6 aviona ili 3 milijuna ili 4 milijuna ljudi. Tko to ne razumije, ne može razumjeti niti osnove razvojne strategije, nacionalne i domovinske sigurnosti, ali ni elementarne hrvatske potrebe u budućnosti.
7. Zanemarivanje znanstvene spoznaje i odnos prema znanstvenicima kao prema pomoćnoj radnoj snazi, velika je zabluda hrvatskog političkog sustava, a posljedice toga su vidljive u svakom segmentu političkog djelovanja i hrvatskog društva općenito. Naročito u razumijevanju hijerarhijske razine i postavljanju, djelovanju, usmjeravanju i povezivanju demografske problematike u okvire hrvatskih nacionalnih interesa.
8. Danas se u Hrvatskoj osjeća gotovo suglasje oko potrebe demografske revitalizacije po oba osnovna modela u svim segmentima hrvatskog društva. Na redu je Vlada.