Plenković svoju privatizacijsku pljačku pakira pod naša obećanja prema Uniji

Anna Bocek - Obecanja 2

Kaže se: obećanje ludom radovanje. Osim ako nije riječ o obećanju Europskoj komisiji ili nekom drugom centru moći u ovome našem svijetu jačega. Sve najgore u ovih 30 godina "samostalne" RH provedeno je kao volja domaćeg podzemlja i/ili pod formom "našeg" obećanja međunarodnim institucijama.

Premijer Andrej Plenković i njegova vlada u stalnoj rekonstrukciji provode najgoru pljačku Lijepe naše kao njegovo obećanje tamo nekome. Pokušaj preprodaje Ine i privatizacije HEP-a, prebacivanje Agrokora u strano vlasništvo, rasprodaja naših šuma i voda, prevaljivanje mirovinskih obveza banaka na proračun i sve nas, odgoda otplate prispjelih rata kredita, promjene izračuna za ekonomske pokazatelje, najava nastavka bespoštedne privatizacijske pljačke, sve te krađe i druge nezakonitosti pojedinih ministara, prihvaćanje preskupe Istanbulske konvencije i nametnutog Marakeškog ugovora, opstrukcija izravne demokracije, demografski kolaps, fašistički Ovršni zakon, otvorena trgovina zastupničkim mandatima, podmetanje razotkrivanja krađe pod rekonstrukciju vlade – zbog svega toga bi premijer i njegovi ministri trebali završiti u pržunu.  

Plenković obećaje ono što ga EK ne traži

Već 30 godina najcrnja privatizacijska pljačka u RH pakira se pod zahtjeve i uvjete međunarodnih asocijacija. Aktualna vlada svoju potrebu za privatizacijom i pripadnom provizijom pakira pod “naše” obećanje Uniji da ćemo privatizaciju provesti. Nedavno je Vlada RH uputila pismo namjere za naš ulazak u ERM2 i Eurozonu, u kojemu obećava privatizaciju naših javnih poduzeća, kao i rasprodaju udjela države u onim poduzećima u kojima je još uvijek prisutna kao dioničar. Prilikom pristupanja Uniji obvezali smo se na uvođenje eura, ali rok nije postavljen. Skoro sve tranzicijske zemlje iskoristile su to da odgode svoj ulazak u Eurozonu, samo “naša” vlada žuri da nas do kraja ukopa. Vlada ignorira sve naše probleme i bavi se s lažnim pokazateljima oporavka naše ekonomije. “Nakon izlaska iz procedure prekomjernih makroekonomskih neravnoteža, vraćanja kreditnog rejtinga na investicijsku razinu, ostvarivanja rasta BDP-a od 3,9% u prvom kvartalu ove godine, prihvaćanje pisma namjere o ulasku u Europski tečajni mehanizam pokazuje da je Hrvatska na dobrom putu te da Europska komisija, Europska središnja banka, i druge međunarodne financijske institucije prepoznaju reformske napore Vlade RH” – izjavio je Plenković. Zanimljivo, njemačka država provodi nacionalizaciju, kad god se ukaže prilika. Preuzela je ogromne udjele u privatnim poduzećima, a neka od njih posve prebacuje u javni sektor. Vlada RH obećala je i tako obvezala sebe i nas da će do travnja 2020. raspisati javne natječaje za prodaju 90 poduzeća u kojima ima (imamo) do 25% vlasništva. Vlada priznaje da se u dogovoru s europskim institucijama obvezala na  provedbu reformi u raznim područjima. Najavila je jačanje supervizije našeg bankovnog sustava kroz uspostavu bliže suradnje HNB-a i ECB-a. A HNB i guverner Boris Vujčić ne koriste monetarne mehanizme za jačanje naše proizvodnje, izvoza, i demografske obnove. Umjesto da odbaci ovakav Ovršni zakon, vlada najavljuje jačanje pozicije vjerovnika i nove mjere za zajmoprimce. Izvršna vlast i dalje se skriva u normativnom području. Vlada koja je zaglibila u aferi Borg najavljuje nekakve normative glede pranja novca. Stiže nam i nova statistička metodologija u izračunu ekonomskih pokazatelja. Kako god da ih izračunate, uvijek su pozitivni. Vlada najavljuje poboljšanje upravljanja u javnom sektoru, što je nemoguće provesti, jer tamo dominiraju uhljebi politike. 

Zakletva iliti prisega

Kantov etički imperativ kaže: Slijedi maksimu koja može postati opći zakon. I zaista, svi političari lažu. Koliko su nam puta vladajuće stranke obećale proglašavanje gospodarskog pojasa na našem Jadranu? Koliko su puta najavili strukturne reforme? Lažna obećanja nisu nešto novo – povlače se stoljećima. Navela su neke filozofe da pokušaju za njih uspostaviti pravila. Kant je tražio da se obećanje uvijek mora održati, dok konzekvencijalisti drže da se treba odbaciti ako to donosi neku korist. U svojoj knjizi “Kako Bog donosi odluke”, Iain King kaže da se obećanje treba održati osim kada donosi manju korist za druge u odnosu na ono što oduzimaju onome tko je obećanje dao. Nasuprot Kantu, ruski pluralisti drže da se moraliziranje u svezi obećanja ne može normirati. U nekim okolnostima, kršenje obećanja može donijeti veće koristi od njegovog poštivanja. Kada je obećanje uvjetovano, ono dobija dvostruku interpretaciju. Prilikom ulaska u neku uniju dobijamo različita obećanja, a sva se potvrđuju kao besramne obmane. Zakletvu ili prisegu možemo gledati kao obećanje. U drevnom Babilonu zakletva se izgovarala uz dodirivanje spolnog organa, čime se obećanje zorno prenosilo na potomstvo. Kod nas je prevladalo “od šake do lakta”. Prisjetimo se kako je predsjednica Kolinda GK prilikom svog inauguracijskog govora obećala blagostanje. Za koga? Stiže nam i “spasonosni” akcijski plan za smanjivanje administrativnog opterećenja, koji treba implementirati do travnja 2020. Kao i kod metodologije ocjenjivanja zaposlenika, sve će se pretvoriti u odstranjivanje nepoćudnih i onih bez političkog zaleđa. Prilikom prezentacije pisma i “naših” obećanja Europskoj komisiji, Boris Vujčić i Zdravko Marić dodali su novo obećanje – da će do kraja godine vlada donijeti dva zakona koji će smanjiti postotak politički imenovanih državnih dužnosnika u javnoj upravi. Kako će to postići? Deinstalirati ovakav suvišni HNB, ili prebaciti politički imenovane dužnosnike u HNB? Postotak političara u javnoj upravi može se smanjiti i s dovođenjem rođaka i prijatelja na dobro plaćene pozicije u javnim poduzećima. Ministar Zdravko Marić najavljuje da će do kraja srpnja izraditi prijedlog porezne reforme koja bi trebala kreirati bolje demografske uvjete. Spas vidi u rasterećenju cijene rada. Veli da priprema stimulativne mjere za rast plaća, a ono vraća nam neoporezivu isplatu toplog obroka. Vujčić glede naših demografskih problema zastupa tri mjere: produljenje radnog vijeka, uvoz radne snage i robotizacija. Kao i ministar Marko Pavić, Vujčić ne može shvatiti da produljenje prosjeka života nema blage veze s produljenjem radnog vijeka. Gledano statistički, na način Zdravka Marića, u odnosu na prosjek života, radni vijek se u postotku smanjuje. Uvoz radne snage i robotizacija neće dovesti do toga da Hrvata bude više. Nakon što vlada sa svojim “reformama” posve uguši naciju, saznat ćemo kome je obećala Lijepu našu..  



Facebook Comments

Loading...
DIJELI