Nije nerealno očekivati da će ova globalna migrantska kriza biti okidač za stvaranje nove balkanske podeuropske unije, što u prijevodu znači - restauracije bivše Jugoslavije... Vladari Hrvatske i trenutne političke elite ionako nisu nikada ni željeli jaku, samostalnu i neovisnu Hrvatsku, pa je stoga strah od ovakvog scenarija, sasvim izgledan. Ruku pod ruku s njima, svakako idu oni europski i svjetski moćnici koji i danas tvrde da je raspad Jugoslavije bila - pogreška...
Masovne migracije su česta pojava u povijesti, bilo ih je i bit će ih. Uzrokovane su najčešće prirodnim katastrofama, ratovima ili prenaseljenošću. Posljednja imigracijska kretanja su posljedica sva tri faktora. Na imigracije kojima svjedočimo presudno je utjecala ciljana politička destabilizacija koju je donijelo krvavo CIA-ino „Arapsko proljeće”, dugotrajni ratovi nakon toga, u kombinaciji s visokim stopama demografskog rasta u bliskoistočnim i afričkim zemljama posljednjih 30 godina. Tome možemo pridodati glad, siromaštvo, velike suše i sve veći nedostak vode na širokom području, koje se prostire od Istočnog Mediterana do Indijskog oceana. Logično, prioritet migranata je domoći se bogatih zapadnoeuropskih država, poglavito radi izdašne socijalne politike, a manje ih zanima rad u realnom sektoru ili bilo kakav drugi rad…
Treba se prisjetiti da su prihvatni centri u Turskoj samo privremeno i prividno rješenje. Usporili su prvi migrantski val, ali nisu spriječili početak drugog vala. Inače, procjene Europske komisije su da u Turskoj danas ima 3,9 milijuna izbjeglica, pretežno iz Sirije. Prihvatni centri na Balkanu mogu kupiti vrijeme, usporiti drugi val za godinu ili malo više, ali i ništa više od toga. Turski diktator, Erdogan, ima u rukama moćan alat ucjene i u svakom trenutku, ako ne budu ispunjavane njegove želje, spreman je u Europu i Svijet poslati novih milijun izbjeglica. Naravno, dominantno preko BiH, koju je od Alije dobio u “amanet”, a posljedično tome, preko Hrvatske, kojoj geostrateški treba oteti dio Jadranskog mora!?
Plan radikalne islamizacije BiH
Nastavak rata u Siriji, koji potiču SAD, Saudijska Arabija i Izrael, zaoštravanje odnosa SAD-a s Turskom, neadekvatan pristup dovršetku građanskog rata u Libiji i očigledno nepovjerenje, te latentne prijetnje Iranu, nisu povoljan politički okvir za rješavanje ove globalne imigrantske krize.
U prvom valu ove recentne migrantske krize 2014.-2016. godine, najveći broj imigranata je preko Srbije krenuo u Mađarsku, pa zatim prema Njemačkoj i Skandinaviji. To je trajalo sve dok im Viktor Orban nije odlučno poremetio plansku rutu podizanjem žice i zabranom ulaska imigrantima koji su prijetili kršćanskoj kulturi Mađarske. Poslije podizanja žičane ograde, migranti su krenuli prema Hrvatskoj, tj. Slavoniji i Baranji. Tamo su relativno uspješno zaustavljeni, jer je duljina kopnene granice u ravnici lako obranjiva, a “forsirati” moćni Dunav, ipak, je malo riskantno…
Novi migracijski val pokrenut je dolaskom proljeća 2018. i odlikuje ga korištenje novih ruta: od Skopja, preko Prištine i dalje kroz Sandžak, prema Sarajevu; od Tirane preko Crne Gore, prema Hercegovini ili Dubrovniku i iz Srbije preko Drine u BiH. Slike iz Podrinja zabrinjavaju. Duž obale Zvorničkog jezera, tamo gdje je voda mirna i na mjestima s kojih se čamcem može prijeći u BiH, čekaju velike grupe imigranata. Najviše ih je iz Pakistana i Afganistana. Ista, ako ne i puno složenija situacija je u Cazinskoj krajini. Na kraju se, uglavnom iz Cazinske krajine, imigranti pokušavaju prebaciti u EU. Paralelno s ponovnim otvaranjem „balkanske rute“, svjedoci smo istom takvom procesu na „mediteranskoj ruti“ koju drže i potiču “šoroševske” skupine aktivista različitih boja, s velikim iznosima novca, velikim brodovima i moćnom organizacijom, te svesrdnom pomoći ljevičarskih medija. Španjolska i Italija su prve na udaru…
Ako Srbija planski, zbog destabilizacije ovog prostora, bude propuštala tisuće imigranata u BiH, postoji realna opasnost da će oni, “prisilno zaustavljeni” u BiH, u dogledno vrijeme biti asimilirani i instrumentalizirani od bošnjačko-islamističkih političkih moćnika, kao sredstvo pritiska na hercegovačke Hrvate, s planom radikalne islamizacije i one umjerene građanske BiH.
Plan islamizacije BiH otpočeo je još za vrijeme rata u BiH, masovnom izgradnjom džamija financiranih ogromnim svotama novca islamskih država. Sada te džamije treba napuniti novim vjernicima i promijeniti duhovnu i kulturološku svijest BiH, na štetu hrvatskog katoličkoga življa. Neki analitičari smatraju da u tom paklenom planu pretvaranja Hrvata u BiH u nacionalnu manjinu, aktivno sudjeluju i vlasti iz Srbije. Oni još radikalniji, ali dobro upućeni, tvrde da u tom planu sudjeluje “kosovac i udbaš” (s počasnim doktoratom rektora Borasa), Dragan Čović, čelnik HDZ-a BiH, a konačan cilj je stvoriti od BiH novu jugoslavensku republiku, radi budućih regionskih podeuropskih integracija.
U tom planu, zbog geostrateškog značaja zaleđa Jadranskog mora, najviše im smetaju Hrvati u BiH koji su kakav-takav jamac očuvanja ove važne geostrateške točke. Naravno, geostrateški je cilj onemogućiti Hrvatsku i Hrvate u BiH da ponovno preuzmu povijesnu ulogu “predziđa kršćanstva” pred novom islamističkom najezdom! Cilj ovog destabilizirajućeg plana “regiona” je spriječiti EU da Hrvatsku odabere kao prirodnu braniteljicu i spasiteljicu kršćanske Europe. Ovaj morbidni plan, bez ikakve sumnje, podupiru globalističko-masonske “soroševske skupine” s velikim iznosima crnog novca.
I restauracija bivše Jugoslavije…
Konfuzija, nastala u EU-u zbog slabljena moći do sada nedodirljive “stazijevke”, a danas zadrte globalistice, Angele Merkel, doprinijela je tome da se ova kriza nastavlja i produbljava. Činjenica je da Merkel ne zna šta je to “ručna kočnica” Kolinde Grabar Kitarović, pa jedinstvenog odgovora EU-a – nema. Mađarska i Slovenija se brane žilet ogradama, AfD “drma” stolicu Merkelici, pa vlasti Bavarske samostalno reagiraju, vraćaju križeve u javne ustanove, zalažu se za čvršću kontrolu granice prema Austriji.
Austrija istu mjeru primjenjuje na granici s Italijom i taj scenarij priprema na granici sa Slovenijom. Članice Višegradske skupine – Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka – izjavile su da neće prisustvovati hitnom sastanku koji je, povodom imigrantske krize, zakazala Europska komisija, još uvijek pokušavajući oživjeti zaobilazni, selektivni plan doseljavanja milijuna muslimana u kršćansku Europu.
Poslije nedavnog sastanka u Budimpešti, premijer Mađarske, Victor Orban je rekao da je “…mini-summit zakazan mimo pravila EU-a. Shvaćamo da zbog migrantske politike u nekim državama postoje unutarnji politički problemi, ali zbog toga ne treba napraviti konfuziju u čitavoj Europskoj uniji”.
Premijer Poljske je objasnio da “nema svrhe putovati na sastanak, obzirom da njegova zemlja svakako ne prihvaća, niti će prihvatiti plan o redistribuciji azilanata”. Vrlo je znakovito da Hrvatska nije nazočila sastanku Višegradske skupine. Ministar Božinović, po ne znam koji put, tvrdi da Hrvatska neće biti novi selektivni “hotpot” za imigrante, a u isto vrijeme premijer Plenković tvrdi da Hrvatska pripada elitnim državama EU-a. Problem je što ni za jednu od ovih pustih želja i tvrdnji – nema objektivnih dokaza! Naprotiv, Hrvatska je po svim pokazateljima zadnja u EU-u, a uskoro će biti lošije pozicionirana i od Bugarske i kandidatkinje Srbije.
Dakle, egzaktni pokazatelji nam sugeriraju da ne pripadamo ni u elitu, ni u prvu ili drugu europsku brzinu, već pripadamo u klasičan – europski rikverc. Uspjesi naših nogometaša i tenisača, samo su gusta PR-ovska magla, puštena nad zlokobnom hrvatskom stvarnošću. Nije nerealno očekivati da će ova globalna migrantska kriza biti okidač za stvaranje nove balkanske podeuropske unije, što u prijevodu znači – restauracije bivše Jugoslavije… Vladari Hrvatske i trenutne političke elite ionako nisu nikada ni željeli jaku, samostalnu i neovisnu Hrvatsku, pa je stoga strah od ovakvog scenarija, sasvim izgledan. Ruku pod ruku s njima, svakako idu oni europski i svjetski moćnici koji i danas tvrde da je raspad Jugoslavije bila – pogreška.
Ukidanje unutarnjih graničnih kontrola je prije samo desetak godina slavljeno kao najveća blagodat eurointegracija. Sada se granični punktovi ponovo uspostavljaju i nedostaju samo mitraljeska gnijezda i nova arijevska promocija segregacije. Međutim, svima je jasno da to nije i ne može biti dugoročno rješenje. Mediteranske zemlje – Španjolska, Italija, Bugarska i Grčka, a sve više i Portugal i Francuska – tako su postale žrtve pohlepnih globalista. Mjere kojima se kratkoročno osigurava sigurnost Njemačke i Austrije, direktno doprinose nesigurnosti mediteranske Europe.
Klasično pranje vlastite savijesti
Austrijski kancelar, Sebastian Kurz, je zbog toga iznio novi, tipično kolonijalistički prijedlog – osnovati prihvatne centre za imigrante u Europi, ali i izvan EU-a, te iz tih centara uzimati samo radno sposobne i integracijski prihvatljive imigrante. Oni koji to nisu, bit će vraćeni u zemlju u kojoj su registrirani, odnosno u – Hrvatsku. Danski kolega ga je, naravno, podržao. Cilj je da se „migrantima pruži minimalna zaštita, ali ne i šansa za bolji život“. To se zove – klasično pranje vlastite savijesti!
U tom kontekstu, Albanija je označena kao prva država koja će imati „čast i zadovoljstvo“ da na njenom teritoriju bude otvoren jedan takav centar. Ostale „zapadnobalkanske” države su također samaritanski kandidati. Nije nerealno da to bude i novi uvjet tim državama za nastavak procesa pridruživanja EU-u. Umjesto Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH u EU-u, moglo bi doći do toga da te zemlje postanu selektivni prihvatni centri za stotine tisuća migranata s Bliskog i Srednjeg istoka, kao svojevrstan amortizer, pa ako ispune tu zadaću, možda, jednom i postanu “ravnopravne” članice EU-a s više brzina.
Iz perspektive moćnika zapadnoeuropskih zemalja, ovo djeluje prihvatljivo. Žrtvovat će Balkan da bi sebe zaštitili i iz njega crpili selektivnu radnu snagu. Zadatak te selekcije, odnosno preliminarne integracije migranata, časno će pripasti Hrvatskoj, te se na taj način stvara nova Europa “s više brzina”, oko čega su se neki dan usuglasili Merkel i Macron. Sve južno od Dunava i Save bi tako postalo svojevrstan tranzitni prostor, područje za prihvat imigranata i pokušaj njihove djelomične integracije. Pojedinci koji bi se uklopili u novi društveni sustav, prihvatili nove europske vrijednosti, obučili se za rad u deficitarnim sektorima i pokazali želju za integracijom, bili bi odabrani nastaviti put neizvjesnosti prema Zapadnoj Europi…
Za EU se rizici tako bitno smanjuju. Međutim, promatrano iz perspektive zemalja Zapadnog Balkana, osobito Hrvatske, to je višestruko opasno. Oni, koji se ne žele ili ne mogu integrirati, ostajali bi “zarobljeni” na Balkanu, frustrirani i nezadovoljni, jer svoj cilj nisu ispunili, a samim time postali bi trajna tempirana bomba destabilizacije ovog prostora, kada moćnicima to padne na pamet. U cijeloj ovoj priči ključno je pitanje – gdje je tu suverenistička Orbanovska politika Hrvatske? I da ne bi sve ispalo deprimirajuće evo jednog optimističnog vica:
Na Svjetskom prvenstvu u atletici, u utrci na 5000 metara, predstavnik Crne Gore bio je uvjerljivo zadnji s dva kilometra zaostatka. Naravno, Crnogorci su to pretvorili u pobjedu i svi u glas viknuli: “Viđ’ našeg sokola što ih goni!”
Da se povijest ove turobne političke stvarnosti u Hrvatskoj ponavlja, trebam se nakratko vratiti u 2002., kada je premijer Račan uvjeravao hrvatski puk da dobro živimo, samo toga još nismo svjesni… Ima li kakve razlike u toj Račanovoj izjavi, s izjavom premijera Plenkovića, da bi afričke zemlje bile sretne kada bi imale hrvatski standard…? To su ti apsurdi Macanovskog ispiranja mozgova, jer svjedočimo podjednako masovnom iseljavanju iz Afrike, kao što svjedočimo iseljavanju iz Hrvatske. Zbog toga, doista, u ovom vicu o crnogorskom atletičaru, možemo prepoznati i Račana i Plenkovića, jer se služe istim PR-ovskim obmanama i lažima.
Smrtonosni iseljenički val…
Šalje li nam premijer Plenković poruku ovom “afričkom” dosjetkom da će iseljene Hrvatice i Hrvate u dogledno vrijeme zamijeniti afričkim migrantima, koji će biti sretni živjeti i raditi u Hrvatskoj, zemlji blagostanja? Šalje li nam Plenković poruku da će ispražnjene hrvatske prostore napuniti suludom migracijskom politikom, umjesto da za domicilno stanovništvo doista stvori takve uvjete života koji će zaustaviti ovaj smrtonosni iseljenički val? Ciljana politika iseljavanja iz Hrvatske pretvorit će se na migrantskom valu u ciljanu politiku useljavanja jeftine radne snage, što će zauvijek promijeniti DNK Hrvatske.
Tada će na vidjelo izaći floskula koju možemo svakodnevno čuti iz usta neojugoslavena, da je Hrvatska eksperiment koji nije uspio. “Slučajna država, sa slučajnim narodom”, Milanovićeva je sintagma, koja sve više poprima oblik puke realnosti…