Postavimo si pitanje tko bi u Hrvatskoj s političkog vrha javno izgovorio ove dvije stvari, tko misli kako ona nije u pravu, tko misli kako ovo nisu veliki hrvatski problemi i u konačnici, znaju li uopće kritičari i nezadovoljnici uvažavanja ove problematike kako će hrvatska budućnost uz ovako negativne demografske trendove izgledati i posebno kako izgleda sadašnjost velikog dijela hrvatske populacije uz ovršenost i blokiranost? Ne znaju ,naravno. Njihova je svakodnevnica sigurna, jutra su im izgledna, poštar ime je novina, a pritisak fondova, osobna nesigurnost i potpuna neizvjesnost nepoznanica
Hrvatska se politička scena poprilično uznemirila zadnjih dana oko demografske problematike, koju eto po stoti put otkrivamo, prepoznajemo i svim silama nastojimo rješavati malim koracima i velikim najavama u nekoj doglednoj budućnosti, pokazujući spremnost sukladnu već ustaljenoj usporenoj i mlakoj tradiciji političkog djelovanja u novijoj hrvatskoj povijesti prema ključnim pitanjima hrvatske budućnosti. Razlika je jedino u tome što je ovaj put o objektivno velikim demografskim problemima naše zemlje vrlo rezolutno, jasno i točno progovorila njezina (naša) čelnica, slijedeći samo logiku brojeva i trendova koji nisu nimalo obećavajući. Konačno je i to trebao netko s vrha reći izvan predizbornih i izbornih vremena, slijedeći programska napisana obećanja i načela koja ionako već gotovo svi podupiru. Tražeći razloge predsjedničinog izričaja uglavnom se sva objašnjenja svode na politizaciju, dohvaćanje rejtinga, unutarstranačke borbe i zauzimanje sigurnih pozicija pred nove predsjedničke izbore koji niti su blizu niti u ovako ranoj fazi mogu usmjeriti, a kamo li odrediti kasnije izborne događaje i rezultate. Takvim je pristupom po ne znamo koji put demografski nestanak Hrvatske stavljen u drugi plan, potvrđujući time apsolutnu dominaciju političkog sustava nad svim temeljnim razvojnim zakonitostima i osnovni smisao političkog djelovanja u Hrvatskoj. Ostanak na vlasti i zaštita ne uvijek nužnih stranačkih interesa, nego vlastitog političkog okruženja, stvaranog po osobnim, a ne političkim, stranačkim, stručnim, znanstvenim ili pak nacionalnim zakonitostima, željama, potrebama, nadama i vjerovanjima hrvatske populacije. Progovarajući danas o dva vjerojatno i najveća problema suvremene Hrvatske, Predsjednica je hrvatskoj javnosti i posebno hrvatskoj vladi s potpunim pravom uputila javnu smjernicu djelovanja koja su ionako trebala biti temelj postupanja jasno programski ispisane stranačke politike.
- „Ovršni je zakon duboko nepravedan i neodrživ jer ovršenike najblaže rečeno stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na vjerovnike zbog čega su nužne njegove izmjene ili, bolje, priprema novog ovršnog zakona kako bi se omogućila ravnopravnost, zaštitilo najsiromašnije i vratilo povjerenje u pravosuđe”.
-
“Stoga još jednom naglašavam: demografsko pitanje je pitanje svih pitanja. Mi smo u izvanrednom stanju i traže se izvanredne mjere. Treba još jednom dobro razmisliti o prijedlogu proračuna za sljedeću godinu i sigurno će se naći dodatna sredstva za provedbu mjera demografske revitalizacije koje već godinama predlažu naši ugledni demografi. Parcijalne mjere nisu dovoljne”.
Postavimo si pitanje tko bi u Hrvatskoj s političkog vrha javno izgovorio ove dvije stvari, tko misli kako ona nije u pravu, tko misli kako ovo nisu veliki hrvatski problemi i u konačnici, znaju li uopće kritičari i nezadovoljnici uvažavanja ove problematike kako će hrvatska budućnost uz ovako negativne demografske trendove izgledati i posebno kako izgleda sadašnjost velikog dijela hrvatske populacije uz ovršenost i blokiranost? Ne znaju ,naravno. Njihova je svakodnevnica sigurna, jutra su im izgledna, poštar ime je novina, a pritisak fondova, osobna nesigurnost i potpuna neizvjesnost nepoznanica.
Opravdanja kako je demografija prepoznata samo su političke fraze, koje usput izgovaraju ministri u prvom licu kao da su vlasnici zemlje u kojoj su stanovnici usputna pojava pa njihovo nestajanje pred njihovim očima nije vlasnički problem. Zatvaranje očiju i ne shvaćanje kako je demografska problematika temelj svih planiranja, pa i gospodarskih, samo potvrđuje političku sebičnost, nerazumijevanje funkcionalnih odnosa, ali i potpuno poništavanje vlastitog političkog programa s kojim im je hrvatski narod izborima uručio vlast. Negiranje demografskog pražnjenja i prirodnog nestanka hrvatske populacije te ugrožavanje temeljnih sustava u zemlji ne može mirno prihvatiti nitko politički svjestan i odgovoran prema ukupnom hrvatskom domicilnom i iseljenom stanovništvu.
Koliko smo puta čuli zaposlimo Hrvatsku i sve ćemo riješiti, riješimo gospodarstvo procvat će stotine cvjetova, usmjerimo regionalni razvoj iz europskih fondova i vratiti ćemo stanovništvo u ruralna područja, demografija je posljedica razorenog gospodarstva, provedimo primarno poreznu reformu i uskladimo financijski sustav i puno još ekonomsko-političkih besmislenih fraza. Za Hrvatsku vrlo problematičnih kojima se ponovo negiraju osnovne zakonitosti demografskih procesa i u kojima, iako izravna, sama korelacija gospodarstvo-stanovništvo nije jedina. Svako upozorenje kuda idemo, a pogotovo Predsjedničino, uvijek treba shvatiti kao poticaj konačnom razumijevanju demografske problematike i njezinih implikacija u budućnosti na procese i strukture hrvatske populacije, društva, prostora i razvoja. Prisjetimo se opet na osnovne zakonitosti koje ne smijemo postavljati kao usputne u političkom djelovanju i postupanju. Zatvaranje očiju pred nevjerojatno negativnim demografskim trendovima i govoriti o samo pozitivnom djelovanju, koje se usput rečeno samo nazire, uvodi nas u ili bolje reći vraća nas u vremena kad hrvatski interesi nisu bili primarni ili kad im je svejedno bilo napuštanje Hrvatske.
-
Danas u Hrvatskoj nema niti jedne problematike u kojoj su svi, ali baš svi pokazatelji i trendovi negativni i još se ubrzavaju iz godine u godinu. Kao demografske.
-
Teorija i praksa u svim zemljama potvrđuje kako je demografska problematika temelj svih planiranja u razvojnom smislu.
-
Ljudski je potencijal najvrijedniji dio društva i prostora i temeljni pokretač svih djelatnosti u njima. Ljudskim se potencijalom i njegovim sastavom danas mjeri i ukupno bogatstvo država, korporacija, društava, prostora i slično.
-
Emigracijski valovi u prošlosti i ovaj recentni rezultirali su većom brojnošću hrvatske populacije izvan Hrvatske, nego u Hrvatskoj pa se Hrvatska time pridružila rijetkim zemljama u svijetu s velikim iseljeničkim bogatstvom.
-
Hrvata u iseljeništvu s nekim od relevantnih identifikacijskih obilježja prema kojima se procjenjuje i iseljeništvo u drugim zemljama iseljavanja oko 3 350 000,
-
Hrvata u Bosni i Hercegovini oko 400 000 i
-
Hrvata kao domicilne populacije u susjednim zemljama te Austriji i Rumunjskoj oko 250 000.
-
Intenziviranje prirodnog pada stanovništva apsolutno mora ozbiljno zabrinuti hrvatski politički i gospodarski sustav. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH u prvih je 8 mjeseci bilo 13 538 više umrlih nego rođenih! Zadrži li se prirodni pad na prošlogodišnjoj razini u zadnja 4 mjeseca ukupni bi nestanak Hrvatske samo prirodnim putem mogao iznositi 17 479 osoba ili nevjerojatnih 24,8 % u odnosu na prethodnu godinu! Treba li to zabrinuti ili ćemo samo okrenuti leđa zadovoljni što smo na vlasti?
-
Službeno je iseljavanje iz Hrvatske u 2016. godini iznosilo 36 436 osoba (Državni zavod za statistiku), što s prirodnim nestankom za 2016. godinu ukupno čini 50 441 osobu! Pedeset tisuća osoba samo u jednoj godini i trebamo ostati mirni i stabilni ili samo kazati prepoznali smo demografiju? Imamo Ministarstvo!
-
Službeni pak podaci njemačke državne statistike potvrđuju kako je 2015. godine samo u Njemačku uselilo 57 412 osoba iz Hrvatske, a iz Poljske 195 666 i Rumunjske čak 213 037! Samo u Njemačku bez Austrije, Irske, Kanade…Istovremeno je njemačka potreba za novom radnom snagom na razini milijun ljudi godišnje, a europska (misli se na razvijene zemlje) čak oko 5 milijuna (razlika između izlaska i ulaska u radnu dob). I mi mislimo kako smo prepoznali demografiju i razumijemo se u demografsku uvjetovanost?
-
Može li godišnje iz Hrvatske nestati 18 000 + 80 000 osoba? Može jer druge zemlje gube i više, ali je ipak ključna razlika što je naša hrvatska populacija apsolutno malobrojna i time znatno ugroženija, a onda i naši temeljni sustavi: mirovinski, zdravstveni, obrazovni, financijski i sustav radne snage.
-
Demografska problematika nije niti može biti samo obiteljska i socijalna politika, već treba biti temelj svih ostalih politika. Postojeća rješenja u ministarstvu i rješavanje ključne državne problematike samo s porodiljskim naknadama i dječjim dodacima nije strateški pristup sukladan važnosti za budućnost Hrvatske. Najava novog proračuna ne donosi ništa novog u pristupu i reakcije su logične i očekivane.
-
Demografski problem suvremene Hrvatske ne može biti niti stranački, svjetonazorski i na drugi način razlikovan. On je temelj svega.
-
Vrlo težak put razumijevanju objektivnih populacijskih problema uvijek je bio posut političkim preprekama, pojedinačnim interesima, ekonomskim zabludama političkim borbama i osrednjim izborima provoditelja.
-
Može li se krenuti? Može. Pročešljajte proračun i usporedite izdvajanja iz njega za puno manje važnu problematiku od demografske. Jednostavno je. I donesite odluku.
-
Zato postoje izbori, bira se i Vlada. Zato da se donose odluke u interesu ukupne hrvatske populacije. Koja nestaje.
-
Zato se ukazuje, piše i progovara.
