Srbe su na kraju i ’91. i 2017. u Istanbulu pobijedili isključivo Slovenci!

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Cerar je na finale letio svojim avionom (Falcon), što je porezne obveznike koštalo najmanje 20. 000 eura. Nije htio putovati s pukom, ali je zato vlada ponudila 17.000 eura za nagrade košarkašima.

Slovenski su košarkaši u nedjelju, 17. 9. postali europski prvaci. Bio je to malen korak (deveta pobjeda) za momčad izbornika Igora Kokoškova, ali velik za slovensku javnost. Dva su razloga. Svaka igra protiv srpske reprezentacije u Sloveniji automatski izaziva slične osjećaje kao u Hrvatskoj, misli se na to da nas je Milošević, tada legitimno izabran srpski predsjednik, napao u ratu za neovisnost 1991. godine. Činjenica je također da Srbi čine najjaču manjinu u Sloveniji: mnogi su od njih, po završetku balkanskih ratova, zatražili svoju domovinu u zemlji i dobili je. Žive u njoj, rade za nju, ostvaruju i riskiraju, u nedjelju u Istanbulu to je bilo osobito vidljivo. Luka Dončić i Goran Dragić su srpskog podrijetla.

Ali potrebno je znati da su srpski mediji stvorili dojam da je zapravo Srbija igrala protiv Srbije, kako trener Kokoškov i spomenuta dva igrača potiću iz Srbije. Pri tome nije nedostajalo savjeta (u komentarima) o „ropskoj“, „vazalnoj“ prirodi slovenskog naroda, u stilu Bore Đorđevića – „Hoće da se otcepe bečki kočijaši, pa neka se odcepe kada nisu naši“.

No, činjenica je da su Slovenci u ratu za neovisnost bili jači od Srba koje su pobijedili, u potpuno nejednakim odnosima moći (Slovenci su imali samo puške, JNA cijelu vojsku, zrakoplovstvo, tenkove, čak i mornaricu, koja im je nakon poraza pomogla u bijegu). Slovenci, dakle, nisu narod „bečkih kočijaša“ jer takvi ne pobjeđuju u ratovima. Đorđević nije previdio ni da su Slovenci bili i pametniji: slovenski je BDP danas četiri puta veći od srpskog, iako je Slovenaca dva milijuna, a Srba sedam (bez Kosova).

Međutim, to ne utječe na sport: sama utakmica bila je jedinstvena u suvremenoj košarci. Ulozi su bili ogromni. Slovenska košarkaška reprezentacija je od Eurobasketa 2013. godine napravila veliki korak naprijed, koji je bio sličan Armstrongovu, kada je kao prvi čovjek u srpnju 1969. godine stavio nogu na zemljin satelit. Slovenija na europskom prvenstvu nije bila niti jednom poražena, stoga je posljednju utakmicu čekala u nadi da će i to riješiti. I Srbija je imala istu nadu. Slovenija je pobijedila jer nije igrala samo protiv Srbije, nego jer su igrači unutar slovenskog tima igrali jedan protiv drugog. Šta to znači?

Izbornik Kokoškov je iskoristio prirodno rivalstvo između kapetana Dragića, koji ima 33 godine i Luke Dončića, koji ima 18 godina. Natjecali su se jedan protiv drugoga, a potom i protiv srpske reprezentacije. Razumljivo je da se takva dijalektika može dogoditi samo ako su igrači iznimno talentirani. U većini igre, slovenska je reprezentacija bila bolja od srpske, i to je činjenica. No, nije sve teklo prema planu. U trećoj četvrtini, nakon ozljede, Dončić je morao na klupu, a Dragić je izgubio koncentraciju. Igor Kokoškov je napravio briljantan potez kada je riskirao i sjajnog Dragića povukao iz igre. Tada su na igralištu ostali samo Slovenci. Došlo je do izjednačenja, Srbija je dobila pobudu i očekivao se preokret, na čijem se kraju mogla slutiti katastrofa.



No, slovenski su igrači tada na lijep način preuzeli inicijativu, uzimajući u obzir isti omjer rivalstva između Dončića i Dragića. Prepelić, Vidmar i ostali odigrali su igru koja je iznenadila. Slovenija je slavila s osam koševa razlike, za koje su zaslužni isključno slovenski igrači.

Dan nakon, u Ljubljani je organiziran doček na središnjem trgu. Skupilo se više od petnaest tisuća ljudi, što se nije dogodilo nikada prije. Nakon polufinala, slovenska je vlast (premijer Cerar) najavila da će prisustvovati utakmici u Istanbulu. Zato su doslovno pokrali najbolje, već prije kupljene karte ljudi. U njihovo ime, to je učinio organizator putovanja, agencija Kompas. Na najbolje tribine u Istanbulu su smjestili vladu i njihove pratnje. Taj je čin među ljudima izazvao ogroman revolt. U nedjelju su iz Ljubljane letjeli mnogi zrakoplovi, uključujući i najveće (Boeing 777). Ipak, Cerar je letio svojim avionom (Falcon), koji je stajao, prema gruboj procjeni, najmanje 20. 000 eura novca poreznih obveznika. Nije htio putovati s pukom.

Na skupu u Ljubljani vlada je ponudila 17.000 eura za pokroviteljstvo košarkaša. Među ljudima se atmosfera usijala, pa su spontano počeli zviždati i prosvjedovati. U medijskoj diktaturi su to prenijele samo društvene mreže.

Slovenija je u nedjelju i ponedjeljak dva puta pobijedila. Za jednu pobjedu znamo, a druga jeste: ljudi su se počeli buditi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI