Prof. dr.sc. Zdravko Tomac, prije 7 godina na tv Z1 vodio je vrlo gledanu emisiju 'Oči u oči', koju je sada odlučio obnoviti, ali sada kao seriju javnih tribina u Društvenom domu Tribine grada Zagreba na Kaptolu. Prvi gost prof. Tomca i to ne slučajno, bio je hrvatski političar, znanstvenik i diplomat dr. Miro Kovač, predsjednik vanjskopolitičkog odbora u Hrvatskom saboru, bivši ministar vanjskih poslova u vrijeme Orešković-Karamarkove vlade, bivši veleposlanik Hrvatske u Njemačkoj i bivši međunarodni tajnik i član predsjedništva HDZ-a
Prof. dr.sc. Zdravko Tomac, prije 7 godina na tv Z1 imao je 40 gostiju u vrlo gledanoj emisiji „Oči u oči“. Danas, 7 godina kasnije, odlučio je obnoviti tu emisiju „Oči u oči“, ali sada kao seriju javnih tribina u društvenom domu Tribine grada Zagreba na Kaptolu. Prvi gost prof. Tomca i to ne slučajno, bio je hrvatski političar, znanstvenik i diplomat dr. Miro Kovač, predsjednik vanjskopolitičkog odbora u Hrvatskom saboru, bivši ministar vanjskih poslova u vrijeme Orešković-Karamarkove vlade, bivši veleposlanik Hrvatske u Njemačkoj i bivši međunarodni tajnik i član predsjedništva HDZ-a.
Dr. Tomac je u uvodu Tribine kazao da već nekoliko godina otvoreno razgovara s dr. Mirom Kovačem „oči u oči“ o svim bitnim društveno političkim događajima u Hrvatskoj i u Svijetu, pa je s toga bilo logično da prvi gost obnovljene Tribine „Oči u oči“ bude upravo dr. Miro Kovač. Ono što Miru Kovača čini ekskluzivnim u hrvatskoj politici jest činjenica da je doktorirao na čuvenoj Sorboni s temom o francuskoj politici prema ovim prostorima jugoistočne Europe. U tisku je publicirana njegova doktorska disertacija s opširnim predgovorom u kojem dr. Miro Kovač daje odgovor na pitanje – što se promijenilo u Francuskoj politici u odnosu na Hrvatsku. Dr. Miro Kovač je potaknut pitanjem na ovoj tribini po prvi put javno dao odgovore na neke dvojbe koje se na različite načine stalno postavljaju i ponavljaju u hrvatskoj javnosti.
Čuvar Tuđmanove doktrine i strategije
Mnogi zamjeraju dr. Miri Kovaču što je mirno primio svoju smjenu s mjesta ministra i što nije kontinuirano nastavio raditi na mjestu ministra vanjskih poslova, što više nije međunarodni tajnik HDZ-a, član predsjedništva HDZ-a i što ga vrh stranke gura u sasvim drugi plan. Neki ga čak optužuju da je kukavica, jer je nakon toga što je višekratno postao bivši, nastavio disciplinirano glasovati za politiku kojoj se suprotstavio i zbog koje je bio smijenjen. Čak su ga nazvali i izdajnikom.
No, uspio je uvjeriti posjetitelje tribine „Oči u oči“ da nije kukavica, nego da je odgovoran političar i domoljub. Kazao je da se do sada vodio i da će se do kraja života voditi s tri načela: prvo načelo je vjernost Tuđmanovoj strategiji koju je prvi predsjednik izrazio rečenicim „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što“. Drugo načelo je da ga nitko ne može toliko poniziti i uvrijediti da sam napusti HDZ, jer HDZ je bitan dio i bitni čimbenik hrvatske opstojnosti, a to HDZ i u buduće mora biti na tragu ostvarenja nacionalnih interesa u obrani i razvoju suverene Hrvatske domovine. Treće načelo je koje čini bit njegove politike je borba za demokratske odnose kako u HDZ-u tako i u Hrvatskoj. Zato će i nadalje otvoreno i javno kritizirati nedemokratske tendencije i pojave kojih ima sve više, a koje ugrožavaju Tuđmanovu doktrinu i strategiju.
Miro Kovač je već kao mladi čovjek počeo raditi u uredu predsjednika Tuđmana i jedan je od rijetkih hrvatskih političara u vrhu HDZ-a koji je od početka svoje karijere do sada bio čvrst u obrani Tuđmanove političke doktrine. Nije tajna da sadašnje vodstvo HDZ-a drži po strani Miru Kovača i da ne koristi njegove ogromne potencijale i domoljubnu energiju jednog izrazitog emocionalnog Hrvata. Miro Kovač to mirno podnosi i javno djeluje na istoj politici zbog koje je, zapravo, smijenjen.
Na ovoj tribini Miro Kovač je prvi put rekao da ako bude mogućnosti i potrebe da će prihvatiti odgovornost i da će se kandidirati na unutarstranačkim izborima u HDZ-a za predsjednika stranke. Zatim je ustvrdio da će se do kraja zalagati da bude više kandidata za sva čelna mjesta u HDZ-u, uključujući i predsjednika HDZ-an te da će se suprotstavljati pokušajima da se pritiscima i na nedemokratski način otežava ili onemogućava demokratsko sučeljavanja unutar HDZ-a i Hrvatske o bitnim nacionalnim i drugim važnim interesima.
U polemičkoj raspravi na Tribini „Oči u oči“ posebno je bilo zanimljivo njegovo priznanje voditelju prof. Zdravku Tomcu i svima nazočnima, da je Hrvatska izdala Hrvate u Bosni i Hercegovini. To je izazvalo burnu raspravu i o toj temi bi trebalo održati posebnu tribinu ili nekoliko emisija i okruglih stolova. U naknadnim razgovorima koje sam vodio sa sudionicima tribine, dr. Mirom Kovačem i dr. Zdravkom Tomcem, precizirali smo kako je došlo do te izdaje Hrvatske u BiH i tko je za izdaju najviše kriv. Ukratko, evo o čemu je riječ.
Eklatantna izdaja Mesića i Račana
Godine 2001., kada je predsjednik države bio Mesić, a na vlasti tzv. šestorka na čelu s Ivicom Račanom, dogodila se ta eklatantna izdaja. Tada je u BiH od strane međunarodne zajednice nametnut ovaj Izborni zakon po kojemu je sada Željko Komšić, po treći put mimo volje većine Hrvata, postao njihov navodni predstavnik u tročlanom predsjedništvu BiH. I na tribini Miro Kovač je jasno rekao da se radi o prijevari i izdaji, ali na samoj tribini nije bilo dovoljno vremena da se ta izdaja detaljno opiše i analizira.
Radi se o slijedećem: Stjepan Mesić je neposredno podržavao međunarodnu zajednicu da donese takav Izborni zakon koji poništava prava Hrvata iz „Dejtonskog sporazuma“, dok se Hrvatski sabor nije slagao s takvom izdajom i pokušao je intervenirati i braniti Dayton. Formirano je izaslanstvo na čelu s prof. dr. Zdravkom Tomcem koje je otišlo u BiH i razgovaralo sa svim strankama i institucijama uključujući i Izebegovića, kao i predstavnike međunarodne zajednice, tražeći da se poštuje Daytonski sporazum i temeljna prava Hrvata koja proizlaze iz tog sporazuma.
Izaslanstvo je na čelu s prof. Tomcem dočekano neprijateljski uz najveće uvrijede, a čak je i HNV u BiH organiziralo demonstracije koje su vodili Ivo Komšić, kasniji gradonačelnik Sarajeva, formalno Hrvat, a zapravo muslimanski slugan kao što je i Željko Komšić. Uz njih se postavio i fratar Luka Markešić, što je dokaz da se i jedan dio svećenika i fratara, „daiđa“, kako ih naziva ugledni kolumnist Nino Raspudić, stavio na stranu orkestriranih pobunjenika.
Stjepan Mesić je izvrijeđao hrvatsko izaslanstvo na čelu s prof. Tomcem rekavši da s članovima tog izaslanstva „ne bi išao ni u isti tramvaj“. Hrvati u BiH su se pokušali suprotstaviti takvoj politici koja ih pretvara u političko roblje muslimana, došlo je do pobune i formiranja hrvatske samouprave, a sve je završilo smjenom i kažnjavanjem vodstva hrvatskih političara i zabranom njihovog političkog djelovanja. Nastupila je neviđena represija prema Hrvatima koja traje i do današnjeg dana.
Na pitanje voditelja prof. Tomca, zapravo, na njegov vrlo argumentiran stav da i današnja hrvatska politika, osim verbalno i sadržajno nastavlja sa izdajom Hrvata u BiH, jer nema snage, a ni političke volje jasno kazati da ne priznaje rezultate zadnjih izbora i da kao potpisnica Daytonskog sporazuma traži da međunarodna zajednica koja je nametnula ovakav Izborni zakon i represiju, sada poništi taj Izborni zakon i uspostavi Daytonsko izvorno stanje ravnopravnosti i konstitutivnosti sva tri naroda, a Komšića proglasi „personom non grata“ i najobičnijim prevarantom, Miro Kovač se složio da se radi o prevarantskoj manipulaciji i izbornom inženjeringu, ali je pragmatično zatražio razumijevanje i vrijeme da se nova politika formulira na način postizanja što šireg strateškog koncensusa i da se onda odlučno politički djeluje. Sada hrvatska politika pokušava objašnjavati međunarodnoj zajednici, europskim i svjetskim političarima što se to događa u BiH, kao da oni to i sami ne znaju, a najvjerojatnije i potiču taj status quo.
Vrlo tolerantan sugovornik
Vrlo zanimljiva rasprava vodila se i o politici Angele Merkel i Njemačke prema BiH i Hrvatskoj, uključujući i sve aspekte migrantske krize. Nema nikakve dvojbe da je Angela Merkel vrlo pristrana u odnosima Srbije i Hrvatske i da je ona jedan od krivaca što Izborni zakon u BiH nije promijenjen, jer podržava tzv. građansku BiH. Veliku odgovornost snosi i američka politika koja traži da se što prije uspostavi vlast na temelju nelegalnih i nelegitimnih izbora.
Na tribini je rečeno da bi bilo dobro sugerirati hrvatskoj predsjednici, Kolindi Grabar Kitarović, da nađe načina kako informirati predsjednika Trumpa o tome što se to realno događa u BiH, kako tamo bez ikakve sumnje dominira rusko-turska politika u geostrateškom smislu, a Američko veleposlanstvo prešutno podržava tu dominaciju.
Ogroman broj ljudi na tribini htio je postavljati pitanja, bilo je vrlo polemično, bilo je i jakih kritika u čemu se Miro Kovač pokazao vrlo tolerantan, odgovorivši otvoreno na sve kritike pa čak i na neke provokativne uvrijede.
Od mnogih zanimljivih tema mislim da je korisno spomenuti neke detalje iz rasprave o tzv. „Samoborskom martinjskom puču“, Stiera i Kovača. Na tribini smo po prvi put čuli i neke nepoznate detalje, npr. da su Plenković i Stier bili zajedno u dogovoru pri smjenjivanju dr. Mire Kovača, ali i u smjenjivanju Tomislava Karamarka sa čelne funkcije HDZ-a, bez znanja Mire Kovača. U jednom razgovoru s voditeljem tribine prof. Tomcem koji je čvrsto branio Miru Kovača kao dobrog ministra, kao izvrsnog ministra, kada nije bilo argumenata zbog kojih b ga Plenković smijenio, na kraju je rečeno da je to mjesto obećano Stieru i da tako mora biti. Potpuno je nerazumljivo zašto je onda nedugo nakon toga smijenjen i Stier i imenovana ministrica Burić-Pejčinović?
Nakon toga su Kovač i Stier na nekim pitanjima zastupali istu ili sličnu strategiju posebno oko Istanbulske konvencije i oko nedovoljno demokratskih odnosa u HDZ-u. Složili su se i oko brutalnog klijentelizma koji guši stranku nakon čega su smijenjeni kao politički tajnici u HDZ-u, pa se stvorio dojam da su oni neka nova frakcija uperena protiv Andreja Plenkovića. Iz odgovora Mire Kovača i vrlo široke rasprave o tzv. „Martinjskom puču“ i sramotnom pismu predsjednika Županijskog odbora samoborskog HDZ-a, pokazalo se da su Stier i Kovač demokratski političari, ali da su dosta različiti i da ne pripadaju istoj grupaciji. Čak bi se moglo reći da će vjerojatno biti politički konkurenti u borbi za mjesto novog predsjednika HDZ-a.
Miro Kovač, kako sam ga ja doživio, nepopravljivi je optimist, pun energije i spreman na borbu u demokratskom dijalogu kako sa istomišljenicima tako i s protivnicima. Sugerirano mu je od mnogih posjetitelja Tribine „Oči u oči“ da treba ići među narod, razgovarati, a osobito otvarati teme koje teško pritišću hrvatsko društvo. Miro Kovač ima velike šanse za plodonosnu karijeru, nema ni jedne mrlje na svojoj ljudskoj i političkoj karijeri, nije bio ni blizu materijalnoj ni političkoj korupciji, nije mijenjao zastave, čvrsto je branio kontinuitet svoje politike i iz dana u dan dokazuje da je jedan od tvrdih nepokolebljivih i nepotkupljivih tuđmanista!
Obiteljski je čovjek, katolik i čvrsto brani kršćanski sustav vrijednosti koji se temelji na „10 zapovijedi Božjih“. Jer „10 zapovijedi Božjih“ kroz povijest i danas čine jedan od temelja identiteta hrvatskog naroda: obitelj, dom i domovina, to je bit i budućnost hrvatske politike, to je bit naše samosvijesti i našeg nacionalnog opstanka…