Prikrivenost djelovanja, za sada je još uvijek prisutna kroz stranačku/partijsku formu na skupovima, pozivanjem na Tuđmana, držanjem ruke na srcu pri sviranju himne, stajanjem u prvim misnim redovima u crkvi, hodanjem u procesijama, prihvaćanjem poniznih branitelja u svojim redovima i u sličnim i sa sličnim formalnim pokazivanjima, dok su sva ostala postupanja, upravljanja, postavljanja, usmjeravanja, selektiranja, objašnjavanja, diktiranja i slično, preneseni obrazac vladanja nad Hrvatskom iz njima nikad prežaljenih vremena koja su trebala biti otpuhana oslobađanjem zemlje i pobjedničkim hodom Hrvatske vojske nakon Oluje. Ali nisu...
Političko-diplomatski i trgovinski obrazac vladanja Hrvatskom s prodavačima i predavačima stabilnosti, stručnosti, znanstvenosti, odgovornosti, europske darežljivosti, nepogrešivosti i unutrašnje (stranačke i državne) totalitarnosti, poprima sve više, s odmakom vremena vladanja ili približavanjem vremena europskih izbora – isključivost na kakvu smo pomalo i zaboravili. Mi, suvremenici jugoslavenskog i komunističkog totalitarizma kojeg revidiraju i supstituiraju s europskim dogmatskim, zatvorenim i isključivim unitarizmom sklopljeni saveznici istih partijskih nasljeđa. Mijenjajući formu za ista postupanja i politički okvir kao formalnu promjenu i koristeći hrvatsku simboliku po potrebi i bez emocija, diplomatski hladno i promišljeno usmjeravaju Hrvatsku i hrvatsku populaciju prema potrebama drugih. Nije to slučajno, niti može biti kod dugog trajanja, već planski, svjesno i programirano kao rezultat specijalnog djelovanja koje zamijenjuje ratno i vojno pokoravanje i kontroliranje hrvatskog prostora i njegovih prirodnih i ljudskih potencijala.
Prikrivenost djelovanja, za sada je još uvijek prisutna kroz stranačku/partijsku formu na skupovima, pozivanjem na Tuđmana, držanjem ruke na srcu pri sviranju himne, stajanjem u prvim misnim redovima u crkvi, hodanjem u procesijama, prihvaćanjem poniznih branitelja u svojim redovima i u sličnim i sa sličnim formalnim pokazivanjima, dok su sva ostala postupanja, upravljanja, postavljanja, usmjeravanja, selektiranja, objašnjavanja, diktiranja i slično, preneseni obrazac vladanja nad Hrvatskom iz njima nikad prežaljenih vremena koja su trebala biti otpuhana oslobađanjem zemlje i pobjedničkim hodom Hrvatske vojske nakon Oluje. Ali nisu…
Jednostrani modernizam
Odmakom vremena, sva će ta prikrivenost i za vladanje Hrvatskom potrebni formalizam pokazivanja pripadnosti, nestajati i polako se i sigurno pretvarati u izravnu europsku anacionalnu dominaciju stabilizirane političko-diplomatske elite dovoljne same sebi i miljama udaljene od društvene, prostorne i nacionalne hrvatske stvarnosti. Uzdizanje na krilima vlastitih kriterija i vlastitog izbora okruženja i osiguravanje opstanka s marginalnim anacionalnim skupinama i stranačkim/partijskim poslušnicima mediokritetskih intelektualnih dosega i obilježja, na jednoj strani i silno podcjenjivanje svih i svakog, izvan takvog zatvorenog osiromašenog kruga na drugoj strani, neminovno stvara antagonizme na kojima ne može počivati niti jedna vlast, društvo, niti bilo koji razvojni koncept.
Model jednostrane političko-diplomatske usmjerenosti u koncepciji formiranja unitarističke Europe bez nacionalnih vrijednosnih kategorija izravno dijeli stanovništvo na pripadajući i povlašteni sloj i ostali puk kojem se ostavlja samo javni prividni doživljaj uspjeha, promjena, reformi i opće brige vladajućih. Zapravo, svima ostalima ispod njihovog uzvišenog oblaka ne preostaje ništa drugo, nego samo nova borba za nivelaciju društva.
Naizgled se ta borba čini uzaludnom u koncentraciji silne moći svih oblika i vrsta u apsolutnoj kontroli stranaka/partija i putem njih države, no uvijek se podcjenjuje taj korišteni i poniženi puk po puno osnova do razine kad je moguće i samo glumom na izborima doslovno pomesti pod s velikim, umišljenim i nedodirljivim vođama, kao u slučaju Ukrajine ovih dana. Isključivost se i ekskluzivnost u slučaju, pak, vladanja Hrvatskom, u nevjerojatnom političkom miksu različitosti, prosječnosti, sebičnosti, nedodirljivosti i odvojenosti, svim mogućim načinima nastoji prikazati rješenjem za Hrvatsku, podcjenjujući pritom hrvatsku ukupnu i biračku populaciju do razine mediokritetske zaostalosti…
Naučeni na salonska prebiranja, diplomatska rastezanja, prazna postupanja, silna razgovaranja i pregovaranja, neobavezna obećavanja i stalnu društvenu razdvojenost, niti ne primjećuju ostale u okruženju, a ponajmanje racionalna ukazivanja na hrvatski put u europsku stagnaciju pri dnu po svim relevantnim pokazateljima. Zato im je svako ublažavanje silaznih trendova – uspjeh, svaki manje negativan pokazatelj – rezultat njihovog djelovanja, svako i malo usporavanje jasno vidljivog pada – posebno zadovoljstvo i svako neprimjećivanje ovakvih svemirskih uspjeha – neprijateljsko djelovanje, pa čak i kad dolazi iz znanstvenih zakonitosti i elementarne logike povezanosti i uvjetovanosti.
Priznaje se kao i uvijek ili kao što je već naviknuto i postavljeno, samo prosudba stranačkog/partijskog političko-diplomatskog selektiranog okruženja, nezavisno od razine obrazovanosti i znanstvene spoznaje. Dosezi Hrvatske u takvim su uvjetima nužno prikovani za europsko dno ili odmah iznad njega i postavljeni u funkciju rasadnika obrazovane radne snage bez ikakve naknade i bez smislene razvojne koncepcije.
Povezivanje, pak, Hrvatske s vlastitim iseljeništvom i komplementarno djelovanje u funkciji razvoja Hrvatske, formalizirana je i amortizirana utopija s nekoliko hrvatskih institucija, čija je razina poimanja, projiciranja i modeliranja ovakvog temeljnog razvojnog koncepta otprilike kao – „pošalji malog neka se s nečim bavi” – kad već nije bila škola za njega.
Relevantnost pokazatelja
Postoje ozbiljne institucije koje razvijaju modele vrednovanja mimo svih političkih kriterija i koje svojom ozbiljnošću i stručnošću pokazuju pravo stanje stvari, nasuprot svim pokušajima političkog friziranja hrvatske uspješnosti. Primjer statistike Svjetske banke i vrednovanja kvalitete upravljanja zemljom kroz 6 indikatora (The Worldwide Governance Indicators, Sept. 21. 2018. Updates) na temelju WGI modela iz rada Kaufmann, D., Kraay, A., Mastruzzi, M., (2010), „The Worldwide Governance Indicators: A Summary of Methodology, Data and Analytical Issues”, World Bank Policy Research Working Paper No 5430.
Nije potrebno puno mudrosti kako bi se uvidjela i shvatila pozicija Hrvatske u odnosu na druge europske zemlje; potrebno je samo puno odgovornosti i pomaka iz uhodanih stranačkih/partijskih obrazaca ponašanja kako bi se prihvatila realnost i sukladno njoj postupalo i biralo suradnike. Svjesno ostajući u arhaičkim modelima upravljanja strankom i državom u kojima nema pogrešaka niti krivih koraka i procjena, već samo podaničko-uslužnih postupanja i bespogovornih obrana vlastitih pozicija i stavova, postojanje na vlasti postaje i ostaje jedina smislena politička djelatnost, koja u kombinaciji s diplomatskom usporenošću i savitljivošću, postaje hrvatska realnost prikovana za europsko dno.
Privid djelovanja
Procesi koji ostavljaju najveće negativne tragove u hrvatskom društvu, gospodarstvu i prostoru, su prirodni pad i iseljavanje hrvatske populacije, iako više u zemlji nema niti jednog relevantnog faktora koji ne smatra tu problematiku temeljem nacionalne sigurnosti i razvojne koncepcije. Jedini otpor tome još uvijek pružaju trgovinski složene upravljačke strukture, koje pronalaze stotinu razloga za nedjelovanje i uvijek i stalno traže opravdanje za, vjerojatno, i najveći politički promašaj koji su mogli učiniti. Cijela demografska problematika i njezino značenje jednostavno ne konvenira njihovom poimanju upravljanja Hrvatskom u interesu hrvatske populacije, pa nastoje amortizirati svaki negativni pokazatelj i podići do zasluga svaku promjenu prema manjim negativnostima.
Ulaskom u izborna vremena, orkestrirani nastupi podanika, osrednjih i granično obrazovanih pozicijskih dužnosnika i mediokritetskih znanstvenika, čak i s anacionalne političke scene, imaju zadatak prikazati uspješnost vladanja, negirati sva dosadašnja znanstvena dokazivanja i tumačiti pokazatelje po političkoj želji. Ipak, gospodo, ne možete biti uspješni niti u jednom segmentu dok je u Hrvatskoj prisutan ovakav prirodni pad stanovništva i dok je iseljavanje hrvatske mladosti najveći gubitak koji Hrvatska može doživjeti. Jednostavno je tomu tako..!
Neće naslovi poput „Ublažavanje iseljavanja“, „Demografske mjere donose rezultate“, „Slijedi povratak“, „Pojava ‘baby booma’” i slični promijeniti trendove, niti neumitne zakonitosti, niti elementarnu logiku; oni mogu samo ublažavati savjest unutar političkog zatvorenoga kruga. Sjetimo se samo podataka za siječanj i povećanja rodnosti u tom mjesecu, kako su prikazivani neukima uz podršku uslužnog novinarstva, ali nažalost, prebrzo je došla veljača i nova neumitnost koju se ne smije niti komentirati. Taman za smjenu ravnatelja…
2019. siječanj veljača
Natalitet 3397 2733
Mortalitet 5777 4775
Prirodni pad – 2380 – 2042
Veljača 2019. – druga najmanja mjesečna rodnost u povijesti Hrvatske i ukupni prirodni pad stanovništva u samo dva mjeseca od čak 4422 osobe! Tišina, muk i europski izbori, dok Hrvatska odlazi…