Predivna je Lijepa naša, ali je Hrvatska prilično dosadna država, civilizacijski zaostala. U SAD-u su se svako malo događala ubojstva predsjednika, kandidata za predsjednika, senatora i congressmana. Za prve Jugoslavije dogodilo se ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu, u Marseju je likvidrian jugoslavenski cincarski kralj, a u drugoj Jugi noć je progutala bezbroj nesretnika. Ova "samostalna" Hrvatska startala je s ubojstvima svojih najvećih domoljuba, i na tome je ostalo.
Na Plesu je u ovim noćnim satima jako ugodno. Otvoren prostor, osvježavajući povjetarac, manja buka od one dnevne. Nadzirao sam utovar opijuma iz Afganistana, jako važnu pošiljku za Amsterdam, s kojom premijer Andrej Plenković odlazi na noge Fransu Timmermansu, u posjetu pomirenja. Pedesetak metara dalje, Zoran Milanović i Stipe Mesić nadzirali su istovar robe iz Kine i s Tajlanda, koja je “doletjela” već tradicionalnom albanskom rutom. Stotinjak metara prema vojnom aerodromu, primijetio sam doktora pjevača Miroslava Škoru kako nadzire istovar hašiša iz Turske. Značajno produljuje zdravlje glasnica.
Glavne mule
Kod nas je bitka za one pozicije koje daju diplomatski ili zastupnički imunitet. Posebno su na cijeni kriminalci s pravom korištenja predsjedničkog zrakoplova. Znate, glavne mule podzemlja su predsjednik vlade, predsjednik države, i predsjednik parlamenta. Primjerice, ako opijum ide u Kijev preko Zagreba, premijer leti za Ukrajinu. Nabaca nekoliko gluposti o mirnoj reintegraciji, a otraga se roba nesmetano iskrcava. Predsjednica se zna zaputiti sve do Afganistana, gdje usput obiđe naše vojnike. Vidimo da predsjednica seli svoj ured po Lijepoj našoj, a navodno svjesno ili nesvjesno provodi distribuciju najtraženije robe. Za nedavnih pregovora oko imenovanja novih šefova Unije, Plenković je prebacio u Bruxelles i natrag za Zagreb tone narkotika, dovoljno robe za pola Unije. Obavio je 6 velikih isporuka. Kada ne prodaju opijum, Plenković i ekipa prodaju lažna obećanja, opijum za mase. Treba i to znati. Pogledajte kako je predivno vratio u normalu postotak Srba u Hrvatskoj, na odnose prije Oluje. Umjesto da vrati odbjegle četnike, i tako održi hrvatski nacionalni naboj, Plenković je jednostavno povećao iseljavanje Hrvata. Genijalno! Proizvodnja pada, ali naš BDP raste, jer je država adoptirala cjelokupno podzemlje i kriminal. Agencije za kreditni rejting su to pozdravile, pa Hrvatska više nije smeće, nego respektabilna članica svjetskog podzemlja. Ovih dana genijalni Plenković uhićuje srednji sloj kriminala, koji proizvodi nered. Poput Michaela Corleonea, Plenkyja je mafija školovala dobronamjerno, da ga poštedi sudbine kriminalca, da bi na kraju poliglot Plenky došao na čelo mafije. Isporuke dogovara bez prevoditelja. Komunikativan je, slatkorječiv, i na svoj način transparentan, providan.
Poziv s Nebesa
Baš smo utovarali posljednju vreću za Amsterdam kada je zazvonio moj službeni mobitel. K vragu i ti noćni pozivi, čovjeka jednostavno ispamete. Isuse! Nazvao me osobno ministar Davor Božinović! Koji s pozicije glavnog čuvara puteva droge prelazi na višu poziciju mule. Uskoro će preuzeti dužnost ministra vanjskih poslova. Bio je dogovor da dođe na Pleso i osobno nadgleda naš izvoz. Možda sam novi šef policije?
– Dolić ovdje. Recite, gospodine ministre!
– Dolazi hitno u Lisinski!
Baš me presjekao. Noćno zasjedanje u Lisinskom? Što se sprema? U prizemnom toaletu aerodroma osvježio sam svoje ružno lice rođenog kriminalca, poravnao kravatu, kratko uvježbao govor zahvale stranci i predsjedniku stranke, i nakon toga u svojoj klimatiziranoj lađi otisnuo se prema Lisinskom. U takvim pozitivnim trenucima pustim neki song Freddia Mercuryja, i život zaista postane podnošljiv. Majko, ubio sam čovjeka! U sebi! Nevjerojatno, te sam noći maštao da smaknem premijera ili ministra, nekog kandidata za predsjednika, ili barem nekog saborskog zastupnika. Kada se zaista želim opustiti, tada sam Puniša Račić iz Crne ruke, koji sa strojnicom upada u hrvatski parlament. Tamo hrvatskih zastupnika ima u izobilju. Parkirao sam ispred koncertne dvorane, a okupljanje stranke dogodilo se preko, kod spomenika Franji Tuđmanu. Što ću to doživjeti? Imenovanje za ministra u prisutnosti prve hrvatske mule? Genijalca koji je konačno stvorio posve kriminalnu Hrvatsku, prihvatljivu za ovaj iskvareni svijet. Novinari su udaljeni na pristojnu distancu, a oko spomenika Tuđmanu postavljeni visoki panoi. Pojavio se i premijer Andrej Plenković, koji je zamalo postao capo di tutti capi kriminalne Europske Unije. Nastupio je poput Roberta Davija u “Umri muški”.
– Who is in charge here? – pitao je hladno premijer.
– I’m – objavio je Božinović.
– You are no more! – presjekao je čuveni poliglot.
Mjesto zločina
A tamo imam što vidjeti. Do nogu prvog hrvatskog predsjednika ležala je lešina, u lokvi krvi. Lice žrtve bilo je prilično natučeno i natečeno, jezik nabubrio, grlo razrezano, onesposobljeno za pjevanje na ovome i na onome svijetu. Krv je skrivala njegovu bradicu i brkove. U desnoj ruci držao je igraću kartu s kojom je ukazivao na ubojicu: pik As. Na spomeniku je dominirala poruka “Trojstvo”, ispisana krvlju žrtve. Posve neobjašnjivo, Plenković je pokojnika iscipelario pred svima nama.
– Evo ti, još jedanput! Smeće ambiciozno!
Pogledao me izazovno. Bio je to signal za prisilnu podjelu odgovornosti, kako se to radi na masovnim smaknućima. Ubij ili budi ubijen. Obavi prljavi posao za šefa ili odlazi na burzu. Naravno da sam potvrdio svoju lojalnost. Prišao sam žrtvi i razvalio ga s desnom nogom. Malo je odurno, ali ipak prođe. Ostali dužnosnici shvatili su što im je činiti. Prilazili bi žrtvi i udarili već mrtvog nesretnika. Tako smo se okupili oko žrtve, kao da na otoku Golom pozdravljamo novopridošlog osuđenika.
– Škoro! – konstatirao je Božinović.
Malo si se zajebao, konjino! – mislim si u sebi. Škoru sam prepoznao živa i zdrava na Plesu. Naravno da sam to prešutio i odlučio zasjati na stručnoj osnovi, iako moja struka nije bila zadužena za očitovanje na mjestu krimena.
– Nije Škoro! Doktor pjevač ima tanke usne, njegove uši okrenute su surround, prema svim njegovim žrtvama, odnosno publici, a čelo ove žrtve ide ravno prema gore, dinarski. Uz to je tu sveukupno široko dinarsko lice. Prije će biti Kolakušić nego Škoro.
– Mislav Kolakušić! – uskliknuo je radosno Plenković i pobjednički podigao ruke – Sredio sam suca! Sredio sam suca! Sredio sam suca!
Prisutni dužnosnici glumili su da ga nisu čuli. Kolakušić se zaista potvrdio kao posve promašena osoba za prvu mulu Hrvatske. Neki sam mu dan poklonio kilu marihuane, onako prijateljski, a on mi je istu bacio u lice. Ako Kolakušić postane predsjednik, naš će se BDP prepoloviti.
– E, nije niti Kolakušić! Za ove izbore najavilo se 3178 kandidata.
– Panenić? Pernar?
– Panenić ima jajastu glavu i prazno životno iskustvo. U životu nije savio niti najjeftiniji joint. Pernar nema tijelo, nego štake za glavu. Svu drogu loše kvalitete korektno sam potroši.
Božinović je izgledao zabrinuto.
– Ja kao ministar jako pazim na troškove. Ne mogu sada dopustiti provjeru tko je od 3178 potencijalnih kandidata živ a tko mrtav. Od najave kandidature na ovamo, dvoje kandidata umrli su prirodnom smrću. Označimo budalu s NF – nesuđeni fikus, i idemo dalje tražiti pametnog počinitelja.
– Gvožđe se kuje dok je vruće – suglasio se Plenković.
Žrtva je u desnoj ruci držala istrgnuti rukav plave košulje počinitelja, a Plenković se okolo nacrtavao u jednako plavoj košulji bez lijevog rukava! Cijela potraga za počiniteljem pretvarila se u “Istragu nad besprijekornim građaninom”, onakvu kakvu je režirao Elio Petri. Premijer na sve strane ostavlja dokaze da je on osobno počinitelj zločina, ali se nitko ne usudi istragu usmjeriti prema njemu.
Operativna dvorana
Sve što provodi kriminal i istražuje kriminal okupilo se u operativnoj dvorani na zagrebačkom Črnomercu. Na velikim monitorima izlistane su fotke već prijavljenih kandidata, njih 314. Tko je od njih žrtva?
– Gospodine Dolić – Božinović mi se obratio s uvažavanjem – Možete li kao naš vrhunski profiler opisati počinitelja?
– Nema problema, tu sam da pomognem. Sumnjiv je skoro svaki Hrvat. Danas svaki Hrvat ima želju smaknuti nekoga u vrhu vlasti. Dakle, u najširoj projekciji, govorimo o 3 milijuna mogućih počinitelja. Ako od broja svih glasača oduzmemo broj onih koji konzumiraju svoje pravo izlaska na izbore, ostali žele rješavati probleme izvan instrumenata parlamentarne demokracije. Primjerice, izravna demokracija je zapravo linč u kojemu sudjeluju mase. Oni skloni izravnoj demokraciji ruše druge oblike demokracije. Ako želite veću izlaznost na izborima, korisno je objaviti da su apstinenti zapravo ubojice. Dakle, u srednjoj projekciji imamo barem 2 milijuna potencijalnih ubojica. Hrvati su se iz nacije žrtva preobratili u naciju potencijalnih ubojica. Moj je savjet, gospodine predsjedniče vlade, da pojačate svoje osiguranje.
– Molim vas, hoćete li konačno suziti krug osumnjičenih? – zatražio je Božinović.
– Pa, riječ je o nekom frustriranom nesretniku koji se približava svojoj pedesetoj godini. Dobro je prošao u svome neradničkom životu, ali želi više. Slabe mu neka osjetila, kao i orgazam. Dio moždanog korteksa rezerviran za empatiju dao je kirurški odstraniti. Nema milosti niti za žive niti za mrtve. Kako ne radi ništa korisno, gubi svoje radne sposobnosti, ako ih je ikada posjedovao. U cijelom svom životu nije radio ništa konkretno. Dužnost koju obavlja transformirao je u turistička putovanja. Već 10 godina koristi vijagru, neplodan je, ali to skriva od svoje supruge – redovno navlači prezervativ. Njegova desna nosnica više je zarasla od lijeve.
Tko je žrtva?
– Pik As? Trojstvo? – napomenuo je sam Plenković.
– Trojstvo čine ECB, EK i MMF! – ubacio se ministar Zdravko Marić.
– Ne, oni su poznati kao Trojka. Žrtva je osoba koja je promicala interes financijskog kartela, ali nije predstavnik spomenutih institucija. Pik As ukazuje na jako moćnu osobu. Ključ je Trojstvo. Bojim se da je riječ o imitatoru serijskog ubojice poznatog kao Trojstvo, iz televizijske serije “Dexter”.
– Dakle, žrtva je Srbin! – zaključio je Milorad Pupovac, mula na regionalnoj razini.
– Teško da je Srbin. Otac je šef države, sin je ministar, dok je izborni inženjering tu umjesto Duha Svetog. Trojstvo može značiti svašta: šef stranke, član stranke i stranačka disciplina. Može biti poruka onima koji žele moć Tuđmana. Mišljenja sam da ovdje Trojstvo znači: bio je ministar, pa saborski zastupnik, i na kraju kandidat za predsjednika RH. Vidimo da ima crnu kosu i sijedu bradicu, što znači da je narcis – farbao je svoju kosu. Iako vam je to teško prihvatiti, sve je ovo pozitivno. Hrvatska je konačno postala moderna zemlja, u kojoj je moguće ubojstvo najviših dužnosnika. Osobno sam ponosan na posve uzbiljenu Lijepu našu. Počinitelj je jednim udarcem smaknuo tri muhe. Tri ubojstva koja su nedostajala da se Hrvatska prezentira kao razvijena zemlja. A sve ravna Otac, pik As.
Svi su znali tko je žrtva, ali se nitko nije usudio izgovoriti njegovo ime. Premijer mi je dao znak da se udaljimo. Ugurao me u taoalet, prišao lavabou i kao tek sada primijetio da mu je istrgnut rukav košulje.
– Baš se otimao – konstatirao je – Postavim ga za ministra, a on ne zna inteligentno sabotirati referendumsku inicijativu, nego dodaje posve glupe krivotvorine. Držim na distanci Dorh, pustim barabu u Sabor, a on se ide kandidirati za predsjednika RH.
– Nemojte brinuti zbog njega, jer ga nacija ne podnosi. Vi ste s ovim činom za mene postali heroj, nacionalni heroj. Šteta je da ovo posve opravdano čišćenje ne možete javno priznati.
– Evo satima ostavljam svoje tragove uz žrtvu, a Božinović nikako da ukopča da je to moj signal da obustavi istragu, ili da je preusmjeri na opoziciju. Kakva je budala, još će mene javno kompromitirati ili dati uhititi.
– Možda je vrijeme da imenujete novog ministra policije? – tjerao sam svoj interes.
– Polako. Država, to sam ja! Zar sam lošiji od Kolakušića. Mogu i ja biti premijer i šef policije i ministar uprave. Gospodine Dolić, imate posla sa serijskim ubojicom, koji će pospremiti sve predsjedničke kandidate. Šteta je da Kolinda nije muško, pa moram obavljati njen posao. Bilo bi pametno da smo Stipu Mesića zadržali kao doživotnog predsjednika.
Eto, tako smo došli do države koja je masovni ubojica vlastite populacije. Sve su države ubojice, a Hrvatska je i samoubojica. Lošije od toga, od osamostaljenja na ovamo, Hrvatska se svodi na mule.
(najavu i kratki sinopsis druge epizode možete pogledati na Internetu)