Dok Hrvatska rapidno propada na svim područjima kulturnog, ekonomskog i duhovnog stvaralaštva, Martina Dalić, postala je spasiteljica svih mafijaških pojedinaca i grupacija. Uzdignuta je na pijedestal medijske zvijezde sajma taštine, a netransparentnost zbog koje je morala napustiti Vladu Republike Hrvatske, dobiva legitimno pravo postojanja...
Hrvatska, pod vodstvom Andreja Plenkovića, s njegovom vizionarskom politikom kvazidesnog centra, valja se balkanskom močvarom u komplotu političkog torbarenja, nepotizma, korupcije i klijentelizama, pa u šestoj brzini srlja u neminovno ekonomsko, moralno i etičko rasulo. Recentne slike sa spektakularne promocije knjige Martine Dalić o „slomu ortačkog kapitalizma“ u hrvatskoj Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, kod svake poštene Hrvatice i Hrvata izazvale su nevjerojatnu dozu gorčine, mučnine, prijezira i postale su okidač za novi val depresije, okidač za obolijevanja od mutiranog genetski modificiranog mentalno komunističkog posttraumatskog poremećaja.
Dok nam je u Hrvatskoj više od 3000 hrvatskih branitelja završilo život samoubojstvom zbog nepravde i nemilosrdne pljačke Hrvatske u organizaciji senior grupe „Borg“, jer nisu mogli bespomoćno gledati Domovinu kakvu nisu sanjali, Hrvatsku za kakvu se nisu borili, danas umjesto samoubojstava imamo osramoćene i ponižene kolone mladih sposobnih ljudi koji pognute glave pakiraju kofere i odlaze iz ove zemlje čudesa, zemlje lopovluka i apsurda. Napuštaju svoju rođenu domovinu pred novim naletom juniorskog „Borga“ koji ima svetu mafijašku zadaću spasiti zločinačku prošlost seniorskog „Borga“ i svoju vlastitu zločinačku budućnost. Jedina im je sveta zadaća, zatrti sve zločinačke tragove pljačkaških pohoda i još dublje zakopati svoj krvavi novac opljačkan na krvi hrvatskih branitelja, na nekim novim ili starim Djevičanskim otocima.
Negdje duboko u svojoj podsvijesti, mladi i obrazovani naraštaji Hrvatica i Hrvata koji nisu skloni dubokim analizama, niti su vični polemičkim retoričkim akrobacijama, osjećaju se prevarenim, osjećaju se protjeranim iz vlastite domovine i time postaju klasična, masovna politička emigracija u dobro smišljenom urotničkom scenariju kojega se ne bi postidio ni sam drug J. B. Tito. Dok Hrvatska rapidno propada na svim područjima kulturnog, ekonomskog i duhovnog stvaralaštva, Martina Dalić, postala je spasiteljica svih mafijaških pojedinaca i grupacija. Uzdignuta je na pijedestal medijske zvijezde sajma taštine, a netransparentnost zbog koje je morala napustiti Vladu Republike Hrvatske, dobiva legitimno pravo postojanja.
Na dnu svih relevantnih vrijednosnih pokazatelja…
Zapravo, postaje ozakonjeni način ponašanja i to za one ortake kojima se dlanovi još uvijek crvene od frenetičnog pljeska jednoj „velikoj laži“ na „red carpetu“ hrvatske Nacionalne i sveučilišne knjižnice, pod svjetlima reflektora hrvatskih apsurda. Hrvatska Nacionalna i sveučilišna knjižnica tako je u ponedjeljak postala bastion novog korupcionaškog tsunamija, umjesto da duhovno uzdiže nove naraštaje hrvatske mladosti. „Slom ortačkog kapitalizma“, nevjerojatno ljigavom apologetikom i neprobavljivim hvalospjevima velikom vođi i njegovoj miljenici Martini, pozdravili su upravo stari i novi ortaci i kristalno jasno se vidi da se Hrvatska neće i ne može osloboditi zagrljaja ubilačke hobotnice koja nas svojim pipcima brutalno drži prilijepljene na dnu svih relevantnih vrijednosnih pokazatelja…
Istodobno, dok nam u ušima još odzvanja frenetični plaćenički pljesak vladarima Hrvatske u hodnicima hrvatske Nacionalne sveučilišne knjižnice, stvara se politički okvir koji će biti snažan suport novo-starim ortacima, politički okvir i snaga koja će biti ozakonjeni čuvar svih lopova, bitangi i probisvjeta u Hrvatskoj. U bezbrojnim raspravama, na temelju čvrstih, analitičkih dokaza da HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem neminovno srlja u veliku koaliciju sa SDP-om, mnogi su me uvjeravali da je to nemoguće, jer kada bi se to dogodilo došlo bi do prirodnog rasula HDZ-ovog biračkog tijela, što bi za tu stranku bilo pogubno. Isto bi se dogodilo i sa SDP-om.
Vladari duboke države, svjesni tih činjenica, osmislili su pakleni plan stvaranja puzajuće velike koalicije koju s punim pravom možemo nazvati – „uskočkom velikom koalicijom“, jer ju čine pojedinci kojima objektivno prijeti – višegodišnja robija. Plan je smišljen genijalno i prvo je izabran Davor Bernardić da rasturi SDP na proste faktore, kako bi prisilio mnoge pojedince na izlazak iz SDP-a i njihovo neminovno priključenje nekim drugim saborskim klubovima. Upravo to se događa pred našim vlastitim očima, jer svjedočimo da je saborski klub Milana Bandića, s jednog zastupnika naglo nabujao na 10 ili 11 zastupnika. Strategija saborskog kluba Milana Bandića je koalicija s Andrejom Plenkovićem i podrška njegovoj Vladi kada god to bude potrebno.
Na taj perfidno smišljen način, Plenković i Bandić svezali su na mašnu desnu HDZ-ovu frakciju u stranci i onemogućili joj mogući izlazak iz stranke i evnentualno rušenje Plenkovićeve vlade, ako za to dođe vrijeme. Svaki mogući izlazak bilo kojeg HDZ-ovog saborskog zastupnika iz Kluba zastupnika, unaprijed je podebljan barem s dvojicom novih u saborskom klubu Milana Bandića i time je apsolutno amortizirana bilo kakva mogućnost rušenje vlade Andreja Plenkovića ili izazivanje prijevremenih izbora u „tajmingu“ koji ne odgovara velikom vođi.
Bez imalo razumne sumnje, Davor Bernardić svojski obavlja posao za račun Andreja Plenkovića, a Bandić je klasičnim torbarenjem, najvjerojatnije, dugoročno kupio svoju slobodu. Plenkovićevi torbari su kupili Bandića, a Bandićevi torbari su kupili komotnu većinu Andreju Plenkoviću. U toj kombinaciji, Bandić će dugoročno ostati na slobodi, pa makar i bude nepravomoćno osuđen za pojedini krimen koji mu se stavlja na teret.
Puzajuća velika koalicija već radi punom parom
Dok notorni predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, Branko Bačić, snishodljivo na lošem hrvatskom jeziku objašnjava hrvatskom puku da HDZ ima stabilnu većinu i da im takve trgovačke operacije nisu potrebne, istina je sasvim drukčija. Jer, Plenković i Bačić su svjesni da dolazi vrijeme aktivnog revolta u HDZ-u, dolazi vrijeme kada će se naći jedan, dva ili više HDZ-ovih zastupnika koji više neće moći trpjeti sramotu Plenkovićevih neoliberalnih i genderističkih politika i demonstrativno će izaći iz stranke.
Kada bi se to dogodilo i kako bi se uslijed toga spriječio pad Plenkovićeve vlade u takvom slučaju, Bandić je dobio zadaću torbarenjem ojačati svoj klub, a samim time ojačati i stabilnost Plenkovićeve vlade. Bandiću prilaze SDP-ovci, HNS-ovci i liberali i to nije ništa drugo nego puzajuća „uskočka velika koalicija“, koja će svojom konstelacijom dodatno razoriti Hrvatsku i hrvatsko društvo i potpuno obezvrijediti smisao demokratskog parlamentarizma.
Jer, Plenkovićev pad za njih mnoge bio bi i kraj njihovih političkih karijera i jedino se mogu kratkoročno spasiti stavljajući se u ulogu zaštitnika senior i junior grupe „Borg“, kako bi zaštitili sebe i svoj konformizam. Ni Plenkoviću, ni Bernardiću nije potrebna formalna koalicija HDZ-a i SDP-a, jer puzajuće velika koalicija već radi punom parom, na sramotu svekolikog članstva HDZ-a i onih stotina tisuća prevarenih hrvatskih birača…
Hoće li se saborski zastupnici HDZ-a, koji su se deklarirali kao demokršćani, suverenisti i domoljubi, koji su na temelju svoje savjesti rekli „ne“ Istanbulskoj konvenciji, te su na taj način kao istanbulski disidenti postali Plenkovićeva svojevrsna divljač za odstrjel, konačno probuditi iz ovog ružnog sna, protrljati oči, skinuti paučinu s očiju, pa umjesto lagode saborske fotelje podignuti glas protiv politika razaranja Hrvatske, protiv politika spašavanja „borgovaca“, protiv razaranja Tuđmanovog HDZ-a i krenuti svojim putem u potrazi za istinom i boljom Hrvatskom?
Nije li vrijeme da čujemo njihovo veliko „ne“ ovakvim torbarskim politikama, ovakvim „uskočkim koalicijama“, nije li vrijeme snagom svog saborskog mandata kojega im je dao pošteni hrvatski narod, raditi na dobrobit nacije pod cijenu svog vlastitog konformizma i političkih fotelja u kojima glume Plenkovićeve smokvine listove, čekajući, valjda, novo Hrvatsko proljeće 2071. u kojemu bi svoju nacionalnu odgovornost prevalili na pleća svojih unuka?
Hrabrost ili kukavičluk, hrvatski će narod bez ikakve razumne sumnje znati nagraditi ili kazniti…!