Zapadno od Rajne nema straha od islama

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Dva sljedeća tjedna bit će, blago rečeno, turbulentna u državi na zapadnoj obali Rajne. Iako su čelnici stranaka umjerene desnice najavili da će pozvati svoje birače da u drugom krugu podrže Macrona, u demokraciji su iznenađenja uvijek moguća. Prema prognozama eksperata, prvi put u povijesti Francuske pobijedit će diplomirani filozof koji je svoj diplomski rad pisao o Hegelu, a magisterij o Machiavelliju

Prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj dočekao sam u Bonnu, bivšoj njemačkoj prijestolnici. Njemački kolega, Christoph Horn, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bonnu, pozvao je na blok predavanja za svoje doktorande, kolegu Willyja Esslera sa Sveučilišta u Frankfurtu, moju suprugu i mene. Tema predavanja je bila aktualnost Kantove filozofije. Dok smo večer uoči predavanja uživali u delicijama vrsnog talijanskog restorana Il Punto, s nestrpljenjem smo čekali prve rezultate izlaznih anketa predsjedničkih izbora u Francuskoj. Za moje njemačke prijatelje, ovi izbori u Francuskoj su bitni, jer je njemačkoj naciji nakon Brexita neobično važno da se sličan scenarij ne dogodi u Francuskoj. Razumijem Nijemce, dominiraju u Europskoj uniji, stalo im je do toga da zadrže postojeće stanje stvari, a Francuska im je, ipak, najpouzdaniji partner u Europskoj uniji, kao što su im Hrvati – najvjernije sluge.

Prema izlaznim anketama, na opće iznenađenje, u drugi krug ušli su mladi liberal i bankar, Emmanuel Macron, te predsjednica Nacionalne fronte, Marine Le Pen. Moj favorit, umjereni konzervativac, Francois Fillion, gledat će rezultate za dva tjedna iz nekog finog pariškog restorana. Njemački mediji su se posebno pribojavali trijumfa gospođe Le Pen koja je kao svoj program najavila oproštaj od schengenskog modela uređenja Europske unije, te ponovno uvođenje stroge kontrole na francuskim graničnim prijelazima. U slučaju pobjede na predsjedničkim izborima, potencijalna prva predsjednica Francuske, obećala je da će nakon šest mjeseci provesti referendum o izlasku iz Europske unije. Također je najavila obračun s radikalnim islamom i islamskim terorizmom, zatvaranje džamija u kojima djeluju radikalni propovjednici, te izgon ekonomskih azilanata, primarno iz islamskih zemalja. Strah od vala novih izbjeglica, te permanentni teroristički napadi, bile su glavne karte na koje je igrala šefica francuske Nacionalne fronte u svojoj predizbornoj propagandi.

Dva sljedeća tjedna bit će, blago rečeno, turbulentna u državi na zapadnoj obali Rajne. Iako su čelnici stranaka umjerene desnice najavili da će pozvati svoje birače da u drugom krugu podrže Macrona, u demokraciji su iznenađenja uvijek moguća. Prema prognozama eksperata, prvi put u povijesti Francuske pobijedit će diplomirani filozof koji je svoj diplomski rad pisao o Hegelu, a magisterij o Machiavelliju. Macron je većinu svog vremena proveo kao djelatnik moćnih banaka i dužnosnik u Ministarstvu financija. Danas slovi kao jedan od najuglednijih francuskih bankara. Predsjednik Hollande imenovao ga je 2014. ministrom gospodarstva, industrije i digitalizacije. Prije točno godinu dana, osnovao je vlastitu stranku i nazvao je, nešto po uzoru na pokret Silvija Berlusconija, „En Marche“. Očito su Francuzi prepoznali u Macronu lidera koji će pridonijeti stvaranju novog elana za gospodarski razvoj nacije. Burze i čelnici krupnoga kapitala već su otvorili šampanjac u čast bivšega socijalista koji se, umjesto zagovaranja socijalne pravde, odlučio za hvalospjeve kapitalu. Činjenica, da je u kratkom roku uspio skupiti najviše novca za predizbornu kampanju, više od četiri milijuna eura, potvrda je da je preko noći postao nova politička zvijezda u Francuskoj. Nije mu nimalo naškodilo to što je svoj program predstavio tek mjesec dana uoči izbora. Vrlo je vjerojatno da će Macron na izborima 7. svibnja osvojiti više od 60 posto glasova francuskih birača, dok će njegova protukandidatkinja utješno pričati o najvećem uspjehu koji je postigla Nacionalna fronta u Francuskoj od njezina osnutka.

Kao neobičan kuriozitet mediji su naveli podatak da je Macronova supruga Brigitte Trogneux, 24 godine starija od njega. Macron je svoju suprugu upoznao kao petnaestogodišnji đak u jezuitskoj gimnaziji u Amiensu, dok je ona tamo bila nastavnica francuskoj jezika. Da bi izbjegao skandal ljubavne afere s učiteljicom, preselio je u Pariz, gdje je završio srednju školu. Kada je riječ o prvoj dami u državi, Francuzi očito imaju nešto drukčiji ukus od Amerikanaca. Macron je, također, talentirani pijanist i ljubitelj književnosti, dakle predstavlja profil educiranog političara kojeg obožava francuska inteligencija. Svjestan činjenice da Francuska treba jeftinu radnu snagu, nije se upuštao u nove mitske naracije o prijetnjama islamskog terorizma. Macron je dobro uočio da je Francuskoj u ovom trenutku, od političkih napada na islam, daleko više potrebna jaka injekcija međunarodnog kapitala.

Tijekom boravka u Bonnu, jedan moj prijatelj iz Bosne poslao mi je novi „Etički kodeks u radu i ponašanju zaposlenih u obrazovnim ustanovama Islamske zajednice u BiH“, koji je donesen na „32. sjednici džumade-l-ula 1438. h.g, odnosno 31. januara 2017. godine“. Etički kodeks je potpisao prvi muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović, a nakon potpisa vrijedi za sve javne škole kojima je vlasnik Islamska zajednica u BiH. Prijatelj koji mi je poslao ovaj neobičan etički pravilnik, zamolio me da nešto o tome napišem u svojoj kolumni, jer je u nekim bosansko-hercegovačkim krugovima došlo do neočekivanog oduševljenja nakon donošenja kodeksa. Napredni građani u susjednoj državi pribojavaju se da će i državne institucije uskoro početi s primjenom navedenoga etičkog pravilnika u svojim sredinama.

Pogledamo li neke od članaka Etičkog kodeksa Islamske zajednice u BiH, razvidno je da neće pridonijeti poboljšanju dijaloga i razumijevanja između bošnjačkog naroda i druge dvije nacije u BiH. Tako, primjerice, u 6. članku spomenutog etičkog pravilnika, možemo pročitati: „Zaposlenici i nastavnici dužni su na svome radnom mjestu biti prikladno odjeveni, u skladu sa šerijatskim propisima, primjereno poslovima zaposlenika ustanova u kojima rade, te da svojim načinom odijevanja na radnom mjestu ne narušavaju ugled Zajednice.“ Kakav će biti intenzitet pokrivanja osoba ljepšega spola „u skladu sa šerijatskim propisima“, pokazat će praksa. Jedan moj prijatelj musliman, zagovornik liberalnog tumačenja šerijatskih propisa, rekao mi je svojedobno kako je zahtjev o pokrivanju žena relativna stvar, pa se može fleksibilno tumačiti glede stupnja pokrivenosti, od bikinija do burkinija. Za koji će se model odlučiti čelnici Islamske zajednice u BiH, pokazat će uskoro praksa tumačenja novog etičkoga pravilnika.

Nadalje, u istom Etičkom kodeksu možemo pročitati da „zaposlenici ne smiju upotrebljavati autoritet, simbole, memorandume, ambleme ili druge znakove“. Elem, križ, križići, pa makar pripadali Međunarodnom crvenom križu, srp i čekići strogo su ovdje zabranjeni. Znakovito je također da doneseni Etički kodeks vrijedi za sve javne škole koje bude osnivala Islamska zajednica: „Nastavnici obrazovnih ustanova kojima je osnivač Islamska zajednica u BiH, u svojim predavanjima, pisanjima, javnim istupima i društvenim angažiranjima dužni su uvažavati i afirmirati vjersko, duhovno, povijesno, civilizacijsko i kulturno naslijeđe, te duhovne, kulturne i civilizacijske interese i potrebe Islamske zajednice u BiH“. Krucijalni je problem navedenoga teksta da je u ovom etičkom pravilniku, pojam „civilizacijski“, doveden u potpuno pogrešan kontekst. Moderni stupanj društvene civilizacije podrazumijeva sekularno društvo u kojem građanin može slobodno artikulirati svoja religijska i vjerska uvjerenja, ali jednako ima otvorenu mogućnost biti ateist. Mogućnost osnivanja vjerskih škola s pravom javnosti, podrazumijeva nastavne programe u skladu sa sekularnim državnim određenjem. Postavlja se pitanje, kako treba biti obučena nastavnica tjelesnog u školi s pravom javnosti koju je osnovala Islamska zajednica, da bi se pridržavala šerijatskih propisa glede oblačenja, ponašanja. Nadalje, naglašava se da se znanstveni rad, „naučni i nastavni proces odvija uz puno afirmiranje islamske akaidske, obredoslovne i kulturne tradicije pripadnika Islamske zajednice“. Izrijekom je navedeno da je zabranjeno javno iznositi mišljenja i uvjerenja koja nisu u skladu s islamskim naukom, odnosno koji „među muslimanima unose zabunu, pomutnju i dezorijentiranost“. Drugim riječima, svaki oblik skepticizma i suzdržanosti u pogledu doktrinarnoga svjetonazora, podvrgnut je strogoj zabrani. Ostaje otvoreno, kako će se izvoditi nastava u prirodnim znanostima koje su dobrano uznapredovale od vremena kada je napisana obvezujuća Sveta knjiga. Ostaje također otvoreno pitanje, kako će se odnositi rektori, dekani, profesori nekog budućeg islamskog sveučilišta s pravom javnosti u Bosni i Hercegovini, prema navedenom Etičkom kodeksu. Očito će i oni i njihovi studenti biti obvezni strogo se pridržavati propisanih normi islamske običajnosti.

Razumljivo da o pravima gejeva, gejica, lezbi, biseksualaca, transseksualnih osoba (tzv. LGBT) nema ni riječi, jer se najvjerojatnije podrazumijeva da takve pojave nisu u skladu s moralnim i ćudorednim običajima islamske tradicije.

U svakom slučaju, donošenje „Etičkog kodeksa u radu i ponašanju zaposlenih u obrazovnim ustanovama Islamske zajednice u BiH“ nije u skladu s postojećim standardima koji vladaju u demokratskim zemljama s visokim stupnjem civilizacijskog razvoja. Neke političke i vjerske institucije u Bosni i Hercegovini trenutačno pokazuju veće simpatije prema nazadnjačkim pokretima u nekim islamskim zemljama, zaboravljajući pri tome činjenicu da su kao multikulturna i višenacionalna zemlja još uvijek dio Europe.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI