Zbog roll up modela Andrej Plenković treba podnijeti ostavku!

Photo. Igor Soban/PIXSELL

Kada neka kriminalistička serija dostigne visoku gledanost, slijedi nova sezona. Najgore se dogodilo nakon što je država preuzela Agrokor. Američki fond Knighthead kupovao je Agrokorove obveznice po diskontu, 20-30 posto nominalnog iznosa, a onda se pojavio kao kreditor kroz roll up model, i preko noći zaradio na razini 70-80 posto nominalnog iznosa obveznica, jer se stara tražbina priznaje po nominali.

Ovih smo dana svjedoci kako HDZ želi pod svaku cijenu zatvoriti aferu Agrokor na friziranju izvješća. Nakon što je konstituirano Saborsko povjerenstvo za Agrokor, Andrej Plenković i ekipa hitno ga opstruiraju pokretanjem sudskog postupka zbog krivotvorenja računovodstvenih isprava. Riječ je o nečemu viđenom stotinjak puta: uhićenja, skupi odvjetnici, jalove sudske trakavice. Saborsko povjerenstvo ipak može ustrajati na svojoj zadaći rasčišćavanja cijele kriminalne pozadine – kako je Ivica Todorić stekao tako golemu imovinu i tko mu je sve to omogućio. Istražno povjerenstvo može se posvetiti i novoj aferi Agrokor 2, odnosno nedopustivoj zloporabi lex Agrokora, koji je morao ostati u okvirima pozitivnog duha tog zakona. Tko je sve pisao zakone vezane za pretvorbu i privatizaciju, koliko su ti ljudi bili povezani s Ivicom Todorićem, te posebice, tko je pisao neustavni lex Agrokor, pa onda utvrditi ulogu američkog fonda Knighthead Capital, koji je na roll up modelu zaradio desetke milijuna eura, kao i njegovu evidentnu povezanost s Antom Ramljakom. Tu je i nejasna uloga Nexus fondova i sličnih subjekata, koji se skoro u polovici naslanjaju na državni novac. Fondovi za gospodarsku suradnju bili su izum Borislava Škegre za vlade Jadranke Kosor – država je o našem trošku pumpala bankomate za privatna poduzeća, posredno i za političku elitu. Sve su to pitanja kojima se treba baviti istražno povjerenstvo, koje se može koncentrirati na ono što ne istražuje DORH. Zar je zaista netko pomislio da će Milijan Brkić analizirati poslovne knjige Agrokora i utvrđivati da li je goodwill realno iskazan?

Ako posve zanemarimo uplitanje politike i stranog interesa, strogo na razini ekonomije, nakon što smo prepoznali Agrokor kao kriminalnu presliku RH, u kojoj je sirotinja na blagajnama elite, možemo zaključiti da lex Agrokor i njegova monstruozna aplikacija predstavljaju novu gigantsku državnu i paradržavnu pljačku. Nevjerojatno je i jezovito da nakon zastrašujuće afere Agrokor uslijedi još monstruoznija afera Agrokor 2, kao najgori kriminalni rasplet prve. Lex Agrokor i roll up model predstavljaju pravo čudo bolesno korumpiranog uma. Nakon što podvučemo crtu na beskrajan kriminal privatnog Agrokora, prestraši nas pomisao da je nekakvo državno povjerenstvo “kontroliralo” Agrokor od njegovog osnivanja.

Najlošije “rješenje”

Imamo i unutar korumpirane države niz kvalitetnih pravnika s golemim iskustvom glede stečajeva, a među takvima najglasniji je Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, osoba nepokolebljive savjesti. Glede znanja i pozitivnih namjera, dominira u tome pravnom i ekonomskom području, ali je u slučaju Agrokor posve ignoriran, što znači da je riječ o nastavku najgore privatizacijske pljačke. Prije samog donošenja lex Agrokora, Kolakušić je upozoravao da taj zakon nije sukladan Ustavu RH. Sada se to u potpunosti obistinilo, da bi lex Agrokor u svojoj aplikaciji proizveo zastrašujuće negativne posljedice na svim razinama našeg društva. Uz sve ostalo, Vlada RH (čitaj: svi mi) platit će velike sudske odštete zbog neustavnog lex Agrokora i kriminalnog roll up modela. Možda će pojedini ministri u tome pronaći veliku korist za sebe, ali mi ostali ostat ćemo kratkih rukava.

Vlada stalno ponavlja da je u takvom trenutku Agrokora mogla učiniti samo ono što je učinila. Istina je suprotna: Vlada RH izabrala je najgore rješenje. Primjerice, (1) vlada je mogla izmijeniti / dopuniti postojeći zakon o stečaju. Još bolje, još hrabrije, (2) kreditiranje koncerna Agrokor dd preko HBOR-a, kreditiranje s državnim novcem, koje bi imalo super – seniority status, s jasnim planom restrukturiranja, u kojemu bi se vlasnik obvezao na restrukturiranje koncerna i njegovu dokapitalizaciju. Ako proces restrukturiranja ne bi uspio, Agrokor bi morao na RH prenijeti vlasništvo kompanije. Ovdje je potrebito naglasiti da Sberbank i VTB nisu investirali malo kapitala, nego 1,1 milijardu eura, možda i više od toga, kada je Agrokor imao zatvorene financijske kanale. Iznos je dvostruko veći od onoga za koji smo Mađarima prodali Inu, odnosno četvrtinu Ine i upravljanje financijama Ine. I (3), čak i da se Vlada RH nije umiješala sa nakaradnim lex Agrokorom, vjerovnici bi pritisnuli Todorića da se makne iz upravljanja koncernom, postavljajući to kao uvjet da i dalje kreditiraju Agrokor. Mišljenja sam da je Todorić pogriješio što Antoniu Alvarezu (čitaj: Rusima) nije prepustio upravljanje kompanijom, jer je osobno i sa svojim timom puno jači kadar od Ante Ramljaka i ekipe iz CAIB-a s diskutabilnim namjerama. Alvarez nije bio umrežen s korumpiranim domaćim elitama. Stand still aranžman bio je puno bolje rješenja od lex Agrokora, napose za samog Ivicu Todorića.



Afera Agrokor 2 zapravo je neshvatljiv “zaokret” Vlade RH, koja ostaje u okvirima istog kriminala. Ako je država proizvela tajkuna Ivicu Todorića, ako ga desetljećima pomagala, ako je to bio oblik državnog kapitalizma i pogrešne tranzicije u formaciju koja je prošlost, zašto Vlada RH nije htjela još jednom financijskom injekcijom pomoći najveći hrvatski koncern? Koji je objektivno i realno najveći proizvođač, pogotovo u poljoprivredno – prehrambenoj industriji. Ako je koncern Agrokor toliko bitan za hrvatsko gospodarstvo, zašto ga Vlada RH nije kreditirala? Naravno, s jasnim jamstvima. Zašto vlada nije omogućila Ivici Todoriću jeftinije kredite, s kamatom 3-4 posto, prilikom širenja biznisa, a ne da se isti zadužuje po kamatnjacima 8-10 posto? Dok Lidl i slični svjetski lanci dobivaju besplatan novac u izobilju, uz sudjelovanje njihovog državnog intervencionizma na svim razinama.

Todorić se preinvestirao

Da bi shvatili promašaje lex Agrokora i njegove korupcijske aplikacije, moramo se vraćati na zloporabe i promašaje Agrokora i države u prethodnim desetljećima. Tajkuna Ivicu Todorića su čak i u susjednoj Sloveniji proglasili “državnim prijateljem broj 1”. Uz takvu izdašnu podršku, Todorić se ipak preinvestirao, kako se to kaže. Kada se spoje biznisi s dugoročnim povratima (poljoprivredno – prehrambeni sektor), financiranje investicija bez vlastitog kapitala, krediti s visokim kamatama i s kratkim rokovima otplate, pritisak strane konkurencije, bahatost vodećih ljudi koncerna i njihova nekompetencija, nužno dolazi do ekonomsko – financijskog sloma. Oslanjajući se na izdašnu simbiozu države i koncerna, Ivica Todorić prepustio je vođenje korporacije obitelji, prijateljima, i svim tim državnim uhljebima. Jasno je da je Agrokor namještao financijske izvještaje (kao i mnoga druga poduzeća), ali cijela ta poslovno – financijska – politička elita znala je da je Agrokor u problemima i da će neriješive dubioze vrlo skoro izaći na vidjelo. Svi su znali da Agrokor ne plaća dobavljačima, odnosno da financira dugotrajnu imovinu iz obveza prema dobavljačima, odnosno iz radnog kapitala, što je poslovno samoubojstvo. Zbog takvog poslovnog modela, zapravo odstupanja, imao je potrebu frizirati financijska izvješća, da dobije zeleno svijetlo kod kreditora.

U Agrokoru dd, prema revizorskom izvješću, utvrđeno je niz nepravilnosti. Zaboravimo one o krivom iskazivanju goodwilla jer to nitko ne može realno procijeniti, izostanku otpisivanja zaliha, nižim amortizacijskim stopama, revalorizacijskim rezervama, i tome slično. To svaka veća kompanija radi prvenstveno zbog uvećavanja imovine i skrivanja gubitaka, kako bi dobila zeleno svjetlo kod kreditora. No ako se ispostavi da 4 milijarde kuna kredita nisu uopće prikazane u bilanci, da su se obveze po kreditima klasificirane kao kapitalna obveza, da su pozajmice tretirane kao gotovina, da su troškovi IPO u iznosu od 2,3 milijarde kuna privatni Todorićevi troškovi, i još da nisu iskazani, to su teške optužbe na račun Todorića, u kojima zasigurno ima i kaznenih elemenata. Iz konsolidiranog izvješća nije vidljivo prema kojim poslovnim analizama i metodama su procijenjene tvrtke poput Leda, Jamnice, Belja, Zvijezde, PIK-ova, jer se njihova tržišna vrijednost ne može iskazati putem vrijednosti same imovine (postrojenja, poslovni prostori, zemljišta i tome slično), već iz dobiti koju ta poduzeća mogu ostvariti u dužem vremenskom periodu, kao i na temelju tržišnog prosperiteta. Bojim se da je vrijednost pojedinih kompanije znatno niža od tržišne, i da će to na kraju platiti vjerovnici, koji će trebati više i otpisati.

Gazda Agrokora i države jednostavno je zaspao na strateškoj razini. Agrokor je vođen pogrešno, dugoročno neodrživo. Kao moćni Premijer iznad premijera, koji je mogao provesti što mu se htjelo, postupio je neoprezno i bezuvjetno dopustio strane trgovačke centre, odnosno da u njih useli konkurencija. E, moj Todore! Hrvatski provincijalci, žedni civilizacijskih obmana, zasićeni napornom prekograničnom kupovinom u Austriji i Mađarskoj, odlaze u “domaće” trgovačke centre kao u Božji hram, dok su parkirališta ispred Superkonzuma i ispred bogomolja naprosto opustjela. Stranjerosi su nam preselili svoje police u naše neposredno susjedstvo, u našim gradovima i njihovoj okolici, da od njih kupimo više, a mi smo se nalijepili kao muhe na traku. Neki strani trgovački lanci sagradili su svoje markete uz velike prometnice, da sebi olakšaju dostavu robe, pa i da prisile Hrvate na kupnju automobila za kupovinu, sve kroz skupe kredite. Slovenci su prepoznali takve procese i Todoriću uvaljali jednako slomljeni Mercator, čime se vraćamo i na razinu zaspale državne zaštite. Podbacili su i Todorićevi makro / mikro miljenici i slični uhljebi.

Neodrživa država

Sudac Mislav Kolakušić već je nekoliko puta istaknuo kako je lex Agrokor u suprotnosti s odredbom Ustava koja jamči da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednaki pravni položaj na tržištu, te da je lex Agrokor pisan samo za jednu kompaniju. Da zakon ima toliko diskutabilnih odredbi da ih je nemoguće pobrojati. Narušava se zaštita prava vlasništva, jer se pojedinim vjerovnicima može otpisati potraživanje u višem postotku nego drugima. A tko o tome odlučuje? Izvanredni povjerenik, odnosno država! Izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća na temelju stanja zatečenog u poslovnim knjigama! Koje su krivotvorene! Kakve manjkave i nejasne odredbe! A sud se o tome samo obavještava! Ustav jasno jamči pravo vlasništva (čl. 48). Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom (čl. 49). A svjedoci smo kako je Vlada RH u potpunosti preuzela upravljanje nad društvom. Odlučivat će o otpisu, vlada i dalje zadužuje Agrokor, a sama nije uložila niti jednu lipu u taj koncern. U kojoj državi na svijetu, s razvijenim pravnim standardima, možete odvojiti upravljačka i vlasnička prava? Nedopustivo je da netko upravlja društvom, a da nema niti jednu dionicu tog društva. To ne dopušta niti Zakon o trgovačkim društvima. Ako je već netko trebao imenovati izvanrednog povjerenika, onda su to vjerovnici ili sud. Vjerovnicima je država onemogućila da sudskim putem naplaćuju svoja potraživanja, odnosno Vlada RH je dekretom proglasila moratorij na sve obveze Agrokora, bez pristanka samih vjerovnika. A s druge strane, izvanredni povjerenik isplaćuje dio vjerovnika za stare tražbine i time je sigurno ugrožena jednakopravnost vjerovnika. I zato mu je trebala potvrda privremenog vjerovničkog vijeća, koje on predlaže i na čiji sastav najveći broj vjerovnika nije mogao utjecati. I to privremenog, a ne stalnog vjerovničkog vijeća. Evidentno se krši jednakost pred zakonom i pravo vlasništva.

Profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jasnica Garašić, najveći znanstveni autoritet za stečajno pravo u RH, također tvrdi da je lex Agrokor neustavan i da krši mnoge pravne norme. Već prilikom donošenja lex Agrokora, tvrdila je da je bi bilo puno kvalitetnije izmijeniti i dopuniti postojeći stečajni zakon, na način da se ide u koordinaciju predstečajnih i stečajnih postupaka otvorenih na ovisnim i povezanim poduzećima. Zapravo zapanjuje nekompetencija političara, da ne znaju da stečaj ne znači nužno likvidaciju i zatvaranje tvrtke i gubitak radnih mjesta. Uz kvalitetan plan restrukturiranja za cijeli koncern, poslovanje se moglo nastaviti, a porezni obveznici ne bi uopće došli do situacija da plaćaju odštete.

Roll up lopovluk

Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora? Kako to da nisu konzultirana eminentni stručnjaci za procesno, kazneno i međunarodno pravo? Kako to da nije imenovana radna skupina za izradu lex Agrokora, čime su zaobiđene zakonske procedure, jasne zakonske odredbe? Stvoren je dojam da je lex Agrokor napisan preko noći, a zapravo je pripreman mjesecima, uz jako loše namjere prema ovoj državi i njenoj ekonomiji, i prije svega prema pravu i vladavini prava. Prema Ivicu Todoriću i informacijama iz medija, lex Agrokor pisali su odvjetnička društva Šarović i partneri, Bogdanović, Dolički i partneri, pa Ante Ramljak, Martina Dalić i brokerska kuća Interkapital, grupa koja je za vrijeme lex Agrokora prodavala dionice Agrokora, te niti manje niti više fond Knighthead Capital, koji je kupujući Agrokorove obveznice po diskontnu, ostvario milijune kroz model roll up. Ako je sve to istina, vlada Andreja Plenkovića mora podnijeti ostavku jer je to naprosto strašno. Nedopustivo! U kojem je svojstvu tada bio Ante Ramljak? Jer tada nije bio vladin povjerenik. Od koga je dobio ovlasti da prekraja lex Agrokor, da ga odvede s druge strane njegovog skromnog pozitivnog duha? Da bi na kraju tvorci zakona implementirali zakon. Zašto Vlada RH uporno odbija dati popis autora lex Agrokora, iako je svima nama jasno da ga nije pisala niti Vlada, niti stručne službe u Ministarstvu gospodarstva.

Ono najproblematičnije u ovoj tužnoj priči oko lex Agrokora, onnosno u aferi Agrokor 2 je roll up model, koji uopće nije predviđen niti je propisan lex Agrokorom, i još je po samoj svojoj prirodi opaki kriminal. Podsjetimo se, roll up model omogućava vjerovniku da mu se za iznos novo odobrenog kredita nakon aktiviranja lex Agrokora, priznaje stara tražbina prije aktiviranja lex Agrokora, te i jedna i druga tražbina imaju status prvenstva naplate, odnosno sigurno će se naplatiti iz imovine društva. To znači, ako je netko sudjelovao s novih 50 milijuna eura kredita, priznaje mu se iznos 50 milijuna eura stare tražbine, odnosno vjerovnik će naplatiti svih 100 milijuna eura. To znači da neke financijske institucije koje su prije aktiviranja lex Agrokora imale potraživanja prema Agrokoru u iznosu od 50 milijuna eura, ako su dale novih 50 milijuna eura kredita, imaju garanciju da će vratiti 50 milijuna eura starih tražbina, što bi inače bilo nemoguće, morale bi dio otpisati. Mali vjerovnici su time zakinuti, jer nisu dovoljno jaki da sudjeluju u roll up modelu.

Tako se odjednom pojavio strvinarski američki fond Knighthead Capital Management LLC, kao član privremenog vjerovničkog vijeća, iako bolji poznavaoci Agrokorovog duga kažu da isti na kraju 2016. godine uopće nije bio nosioc Agrokorov duga, nego je kupio Agrokorove obveznice po diskontu, kada je već krenula kriza s Agrokorom, početkom 2017. godine i to po 20-30 posto nominalne vrijednosti. I to bi bilo posve legitimno da se isti taj fond nije pojavio među najvećim financijerima novog kredita od 480 milijuna eura po roll up modelu. S time je KCM kroz model roll up preuzeo 70-80 posto nominalnog duga, na razini svog investiranja po diskontu. Ne zna se u kojem je iznosu taj američki fond kreditirao Agrokor kroz model roll up, ali je zasigurno riječ o više od 100 milijuna eura. I s time mu se priznao iznos 100 milijuna eura (ili više) starog duga, koji je kupio za 20-30 milijuna eura. Znači, kroz model roll up, na uloženih 100 milijuna eura, fond je zaradio 70-80 milijuna eura, i to preko noći. Predstavnici ruske Sberbank posve su u pravu kada tvrde da je to u najblažu ruku nezakonito, da ne govorimo o nepravednosti i nepoštenosti takvog modela.

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

NOVI OČENAŠ POREZNOG OBVEZNIKA

Kill them all!

Jeli Božo Petrov zaista bio toliko moćan da zaustavi lagodan suživot struktura Agrokora i države? Lex Agrokor i cijela Vlada, počevši od Andreja Plenkovića, Martine Dalić, Zdravka Marića, uključujući i Antu Ramljaka, u potpunosti su kompromitirani i trebaju pasti. Istraga DORH-a ne treba se zaustaviti na menadžmentu Agrokora. Uhićen je i (Agrokorov) Damir Kuštrak, koji je bio savjetnik Ante Ramljaka. Uhitili su neke osobe samo zato da bi dobili svjedoke pokajnike. A to znači da će izostati dubinske istrage ekonomske i financijske struke – DORH kadrovski nije popunjen da takve provede. Može se reći da je podzemlje usisalo sve takve. Nakon što smo svi saznali da se vladin izvanredni povjerenik Ante Ramljak sastajao s predstavnicima američkog fonda Knighthead, premijer Plenković nije ničim dao naslutiti da ga to zasmetalo. Naprotiv, Plenković se ponaša veselo, kao da upravo prima najbolje vijesti. Naravno da će nam podariti svoje obraćanje u Saboru – replike nisu dopuštene. Može biti sretan, ako je kao strani namjesnik uspješno proveo sve postavljene zadaće. Naš internacionalac na razini ekonomije kao znanosti, dr. Tihomir Janjiček, prepoznaje lex Agrokor kao giganstku predstečajnu nagodbu prema obrascu Slavka Linića, uz pripadnu konkretnu aplikaciju na razini najgoreg kriminala. Lex Agrokor otvorio je nove kriminalne mogućnosti, kakve se nisu mogle dogoditi niti u zaista kriminalnim predstečajnim nagodbama. Teško se oteti dojmu da je sve to igra za obmanjivanje Javnosti, da je Andrej euro Plenković zapravo K plus proizvod, da čvrsto stoji uz Gazdu, da će svi minusi Agrokora biti prevaljeni na leđa svih nas, i da nije bilo drugog načina da privatizacijska banda i lešinarski fondovi preuzmu naše zdrave proizvodne brandove svjetske razine. Privatizacijska pljačka mora se nastaviti – ona je jedini imperativ u ovoj zemlji. Možda smo pogriješili kada smo se digli protiv privatizacije HEP-a, jer se banda namirila na drugi način.

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

TKO JE LOVAC, A TKO LOVINA?

Izbjeglička vlada u Londonu

Koliko pamtim, bivšem premijeru Ivi Sanaderu nije bilo dopušteno da se pola godine sprema za svoju obranu. Niti da pospremi svoje dvore, prije pretresa policije. Poput sitnog lopova u bijegu pred policijom, Sanader je prešao granicu u prtljažniku automobila, nadajući se da ga nitko u Austriji neće prepoznati. Sanader je ipak uhićen, i to nije moglo spriječiti mađarsko Ne našem uklapanju u međunarodno pravo, pa niti Sanaderovo muljanje s Mađarima i MOL-om. A čovjek je Zoltanu Hernadiju dodao račun za objed. Istina, malo poveći. Nije Sanader stradao zato što je zatražio proviziju (za sebe i ekipu), nego je ona bila toliko hrvatski visoka da su ga Mađari radije kompromitirali, i to može biti razlog zašto Hernadi šeta okolo kao posve slobodan čovjek. Hrvati su gramzivi. Za razliku od prividnog premijera Ive Sanadera, stvarni premijer Ivica Todorić bez ikakvih problema prelazi sve granice. On je slobodan čovjek, onaj koji dijeli proviziju. Može se reći da ponovno imamo regionsku Izbjegličku vladu u Londonu, pa kada njemački kolaboracionisti Plenković i ekipa prebjegnu u Italiju, eto prilike da obnovimo treću Jugoslaviju, blago nama. Eto, Plenković je neki dan kod pape Franje zatražio politički azil. Poput Petra, Isusu je odveo i svoju punicu. Možda ga prihvati Ukrajina? Nego, tko je britanski savjetnik pri “domaćem” Glavnom štabu, tom banditskom partizanskom leglu?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI