Nakon petnaestogodišnje uzurpacije Pantovčaka, nakon Stjepana Mesića i Ive Josipovića, s pravom i bez ikakve sumnje možemo kazati da s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović 'imamo Hrvatsku', kako je to kriknuo predsjednik Tuđman, ali imamo i Hrvatsku koju s punom odgovornošću pred svojim narodom predstavlja Kolinda Grabar Kitarović... Pozitivni učinci njenog dosadašnjeg mandata uvelike premašuju sve ono zbog čega je sve više i više cipelare
Velika je laž i podvala da je Zoran Milanović državnik, a Kolinda Grabar Kitarović estrada, kako je to u velebnom intervjuu na tri stranice u Večernjem listu konstatirao, Siniša Hajdaš Dončić. Tvrdeći da će Milanović sigurno pobijediti Kolindu Grabar Kitarović ako se bude kandidirao na predsjedničkim izborima. Evo argumenata koji potvrđuju da je Kolinda Grabar Kitarović državnik, a da je Zoran Milanović štetočina, koja u svom životu nije ništa korisno napravila za Hrvatsku i svekoliku javnost. Evo najprije argumenata zbog čega je KGK uvažena državnica, ne samo za većinu Hrvatskog naroda, nego i u Svijetu.
Činjenica je da se u svjetskim medijima o njoj piše kao o najpozitivnijoj političarki i državnici, činjenica je da se o njoj u Rusiji čak pjevaju pjesme, vrlo pozitivne i afirmativne, činjenica je da ona s predsjednikom Poljske supredsjedava Inicijativom „Triju mora“ koja bi trebala biti temelj suverenističke hrvatske politike. Činjenica je da ju je predsjednik Putin ugostio s najvećim počastima i uvažavanjem, da je uspjela naći rješenje za ekološku katastrofu koju doživljava Slavonski Brod.
Neosporna je činjenica da je od predsjednika Turske, Erdogana, u zadnjem posjetu Turskoj uspjela dobiti izjave koje nitko nije dobio, u kojima se Erdogan vrlo konkretno zalaže za ravnopravnost Hrvata u BiH. Činjenica je da je dobila podršku predsjednika Trumpa u sukobu sa Slovenijom, iako je Trumpova supruga Slovenka. Dakle, imamo predsjednicu državnicu koju prepoznaje cijeli svijet i koja nam je na čast i ponos, jer kroz njenu popularnost populariziraju se i Hrvatska i Hrvatski narod.
Usudila se reći Angeli Merkel…
Na njenoj inauguraciji na Trgu svetog Marka, koja je za mnoge Hrvatice i Hrvate, pa tako i za mene, bio jedan od najljepših događaja u mom političkom životu, rehabilitirala je hrvatsko domoljublje kao nešto najljepše i najpozitivnije. Izborila se za pravo da se u Hrvatskoj može reći – „Drage Hrvatice i Hrvati…“, odnosno promovirati politiku, u kojoj su svi državljani Hrvatske politički Hrvati, bez obzira na etničke razlike.
Imala je snage započeti detitoizaciju, maknula je iz Predsjedničkih dvora Tita u muzej gdje i pripada, obnovila je pokroviteljstvo RH komemoraciji na Bleiburgu, a svojim osobnim ponašanjem i sudjelovanjem sa svojim narodom u izražavanje domoljublja u Hrvatskoj i širom svijeta, nije samo estradno popularizirala sebe osobno, nego i Hrvatski narod, osnažila je ponos Hrvatskog naroda i položaj Hrvatske države u Svijetu općenito.
Dakle, sve je to silno je ražestilo titoiste, lažne anife, mentalne komuniste koji na razini najnižih seksistički strasti vrijeđaju i ponižavaju Predsjednicu Republike Hrvatske, silno nastojeći prikazati Predsjednicu u najružnijem crnilu. Činjenica je da imamo predsjednicu koju uvažavaju najveći državnici Svijeta, koju uvažava svjetska javnost, koja je vrlo popularna i koja svoju popularnost koristi isključivo da bi propagirala hrvatske nacionalne interese i brendirala Hrvatsku na najbolji mogući način.
Činjenica je da imamo predsjednicu koja je lijepa, simpatična, prodorna i hrabra, koja se prva usudila reći Angeli Merkel da je njena migrantska politika katastrofa i da je potrebno povući ručnu kočnicu u suludoj politici migrantskog liberalizma. Imamo Predsjednicu koja se prva usudila ukazati na opasnost od radikalnog islama u BiH, imamo Predsjednicu koja voli svoj narod, našu tradiciju i običaje, koja uživa biti sa svojim narodom, što je dokazala brojnim premještanjem svog Ureda diljem županija Hrvatske, koja se identificira s hrvatskim navijačima u našem prepoznatljivom hrvatskom dresu s crveno-bijelim kvadratima, a koji je zahvaljujući upravo njoj – postao simbol prepoznatljivosti Hrvatske u cijelom Svijetu.
Nakon petnaestogodišnje uzurpacije Pantovčaka, nakon Stjepana Mesića i Ive Josipovića, s pravom i bez ikakve sumnje možemo kazati da s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović „imamo Hrvatsku“, kako je to kriknuo predsjednik Tuđman, ali imamo i Hrvatsku koju s punom odgovornošću pred svojim narodom predstavlja Kolinda Grabar Kitarović.
Nije moguće da državnik u svom kompliciranom poslu pod viđenim i neviđenim pritiscima raznih silnica ne učini i pokoju pogrešku koju legitimno i argumentirano treba kritizirati, ali Predsjednica nije učinila ni jednu stratešku pogrešku od nacionalnih interesa za Republiku Hrvatsku, pa samim time ničime ne zaslužuje sve brutalnije napade s političke ljevice i hrvatske kvazi domoljubne desnice.
Pozitivni učinci njenog dosadašnjeg mandata na temelju ustavnih ovlasti uvelike premašuju sve ono zbog čega je sve više i više cipelare. Ovom tekstu bi mogli dati naslov – „Ljepotica i zvijer“ u kontekstu usporedbe s njenim mogućim protukandidatom Zoranom Milanovićem.
Sada ću navesti činjenice koje pokazuju kolika je prijevara i laž nazivati Zorana Milanovića državnikom, a Kolindu grabar Kitarović – „estradom“… U naručenom razgovoru za Večernji list, Siniša Hajdaš Dončić ne kaže samo koje države je Zoran Milanović bio ili će biti državnik, jer ne može biti državnik Hrvatske države onaj koji je više puta tvrdio da je Hrvatska „slučajna država“ i da su Hrvati – slučajan narod… Ne može biti državnik, jer je vrlo često vrijeđao svoj vlastiti narod, ponižavajući ga na sve moguće načine.
Milanović je uvrijedio Hrvatski narod…
Tvrdio je da su Hrvati prvi u Drugom svjetskom ratu započeli i učinili masovne genocidne zločine, što je velika laž i neistina. Zoran Milanović je zlouporabio Jasenovac da bi izrekao grozne povijesne neistine i da bi optužio vlastiti Hrvatski narod da je krvoločniji od nacista i fašista Italije i Njemačke zajedno, jer je bez i jednog argumenta izmislio da su masovni zločini, progoni i ubojstva, počeli u Hrvatskoj puno prije nego u nacističkoj Njemačkoj.
Zbog toga je naša istaknuta, prof. Mirjana Kasapović, zatražila svojedobno njegovu smjenu u SDP-u i Vladi RH.
Optužio je sve koji su išli i koji idu u Bleiburg komemorirati žrtvama tog Titovog zločina da su ustaše ili pomagači u obnovi NDH i ustaške ideologije. Time je vrlo izravno za ustaštvo optužio i Kolindu Grabar Kitarović, kada je prihvatila pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu koju je Milanović uskratio. Zoran Milanović je uvrijedio Hrvatski narod kada je više puta tvrdio da je JBT najbolje što su Hrvati ikada imali i da je najveći hrvatski sin u povijesti. Jadan bi mi bili narod ako bi prihvatili Milanovićeve krivotvorine da je Tito najbolje što su Hrvati u povijesti imali. U tom kontekstu potrebno se prisjetiti tko je bio Josip Broz Tito…
„Puno je dokaza koji nedvosmisleno dokazuju da je Tito najgore što su Hrvati imali u određenom razdoblju svoje povijesti. Tito je bio pravi i okorjeli boljševik koji je cijeli život vodio na načelu: „Cilj opravdava sredstvo“. Bo je revolucionar i za njega su revolucionarni ciljevi bili tako veliki, da je smatrao kako su svi zločini na putu k ostvarivanju tih ciljeva – dopušteni i legitimni.
U Kominterni u Moskvi uspio je urotnički likvidirati sve svoje moguće konkurente na najpodliji i najprljaviji način, pa tako svakog poštenog Hrvata vrijeđa da se takav čovjek može tretirati kao nešta najbolje što je Hrvatska u povijesti imala. Josip Broz Tito, a to opet dokazuju nepobitne činjenice, i spada u red najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća i takva osoba podmeće se Hrvatskom narodu kao nešta najbolje što je Hrvatski narod imao u cjelokupnoj povijesti!?
Uz svu moju toleranciju ne mogu prihvatiti da Tito spada u nešta najbolje što je Hrvatski narod imao, ako je on donio odluku da se stotine tisuća zarobljenika sa Bleiburga, koje su Englezi isporučili Titovim odredima smrti, likvidiraju po kratkom postupku. Milanovićeva tvrdnja, da je Tito najbolje što smo imali u određenom povijesnom razdoblju, nakon što je otkrivena istina o Hudoj jami, u kojoj su Titovi partizani zazidali otvor u rudniku iza kojega je u strašnim muka danima umiralo na tisuće Hrvatica i Hrvata. Ne mogu se nikako kao Hrvat složiti sa stavom Zorana Milanovića kojega je iznio kao predsjednik Hrvatske Vlade, da usprkos svih zala koje je Tito učinio, Tita ističe među one Hrvate s kojima bi se trebali ponositi…“
Ovo je dio citata iz moje knjige „Pobjednici i gubitnici“ iz 2015. godine, kada nitko nije ni sanjao da bi se Zoran Milanović, nekoliko godina kasnije, mogao kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske!
Zoran Milanović bio je najgori predsjednik Hrvatske Vlade; svi pokazatelji bili su negativni, doveo je Hrvatsku na rub ponora u svakom pogledu – ekonomskom, moralnom i etičkom. Glavni je krivac za tadašnju krizu u Vukovaru, gdje je suprotno Ustavu RH, pokušao silom i represijom nametnuti ćirilične ploče, te je upotrijebio grubu represiju prema braniteljima koji su se tome suprotstavljali, a tom prilikom je najgrublje pretučen hrvatski branitelj Pajčić, koji je nedugo nakon toga od posljedica teškog premlaćivanja, preminuo.
Zajedno s ministrom MUP-a, Rankom Ostojićem, i drugima pokušali su spriječiti hrvatsku nogometnu reprezentaciju kao nacionalni simbol, da ode na Europsko nogometno prvenstvo i u tom kontekstu su činili sve da međunarodno oblate hrvatsku nogometnu reprezentaciju i samu državu „poljudskom svastikom“ čiji autor ni dan danas nije pronađen. Nesagledivu štetu Hrvatskoj na međunarodnom planu, Zoran Milanović je nanio donošenjem zakona „Lex Perković“, kojim je htio spriječiti isporuku notornih, a danas i osuđenih zločinaca, pred lice sudova u Njemačkoj.
Smiješno je od Milanovića stvarati državnika
Konačno, njegovi svi izborni porazi koje mu je nanio, navodno „mutavi“ Karamarko s Domoljubnom koalicijom u neravnopravnoj borbi kada je Milanović bio gospodar života i smrti u svim hrvatskim medijima, govore, zapravo, da je Milanović političar gubitnik prvog reda, što sve govori o njegovom mogućem-nemogućem državništvu…
Bilo bi strašno smiješno i zabavno da nije jadno i tužno, kako se sada pokušava od Milanovića stvoriti državnika. Udružuju se svi protiv Kolinde Grabar Kitarović kojima smeta njen dres s hrvatskim kvadratićima, oni koji organski ne podnose njeno iskreno druženje s Hrvatskim narodom koje se ne može odglumiti i oni koji se groze zbog njene borbe za promoviranje nacionalnog identiteta Hrvata. Sjetimo se u tom kontekstu Zorana Milanovića, kada je na SDP-ovu konvenciju u Ciboni, donio brdo hrvatskih zastava, jer tom prilikom se, zapravo, otvoreno narugao hrvatskom domoljublju u pravoj glumačkoj maniri…
U toj borbi „ljepotice i zvijeri“ koja je podla, podmukla, lažljiva, izmišlja se bez i jednog argumenta kako bi „državnik“ Milanović sigurno pobijedio Kolindu Grabar Kitarović, te se kaže da je jedino još problem, hoće li Milanović prihvatiti kandidaturu!?
Za Predsjednicu bi najbolje bilo da „slučajni političar, slučajnog naroda i slučajne države“ Hrvatske prihvati kandidaturu, jer to bi značilo da bi hrvatska predsjednica pobijedila bez velikih napora i nanijela Milanoviću šesti poraz zaredom. Hrvatski narod ima povijesno pamćenje i ne želi ponovo u vrh političke vlasti vratiti MIlanovićevo vrijeme politike podjela na „mi i oni“, u kojoj su obnovljeni svi hrvatski povijesni krvavi mostovi, kojom se pokušala srušiti Tuđmanova politika pomirbe na povijesnoj istini.
Hrvatski narod ne želi više živjeti u „paklu“ koji nam je Milanović javno obećao kao svoju jedinu političku oporuku…