Ovaj tjedan nogometni svijet se ponovno naklonio hrvatskom nogometnom čarobnjaku iz Zatona Obrovačkog. Zlatnu loptu (Ballon d’Or ) uglednog francuskog nogometnog tjednika France Football dobio je Luka Modrić. Priča o nogometnoj pravdi vrlo je složeno pitanje, ali kada je riječ o Luki Modriću, nogometašu koji je u proteklih pet godina bio dirigent igre kraljevskog kluba Real Madrida te hrvatske nogometne reprezentacije, koja je iznenadila svijet osvajanjem drugoga mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, onda se s punim pravom može reći da je imenovanjem ovogodišnjeg laureata za zlatnu loptu pravda u potpunosti zadovoljena.
To posebno naglašavam jer su postojali fascinantni umjetnici loptanja koji su poput Luke Modrića dirigirali igrom svoje nogometne momčadi i nacionalne reprezentacije, ali im je nagrada zlatne lopte ostala neostvarena želja. Obrazloženja u takvim slučajevima u pravilu ne postoje, ali je kao glavni nedostatak tim čarobnjacima lopte spočitavano da su postigli premalo golova. Tu prije svih mislim na Xavija Hernándeza i Creusa, nenadmašnog dirigenta Barcelonine igre „tika-taka“ koja je osvojila simpatije ljubitelja nogometa diljem svijeta. Xavi je s Barcelonom četiri puta osvojio Ligu prvaka, sa španjolskom reprezentacijom bio dva puta europski i jednom svjetski prvak.
Pri dodjeli Zlatne lopte popularni Xavi je uspio biti samo treći, i to tri puta, godine 2009., 2010. i 2011., dok je prvo mjesto osvojio njegov klupski kolega iz Barcelone, Lionel Messi, koga je Xavi «hranio» genijalnim asistencijama. Slično vrijedi za njemačkog internacionalca Bernarda Schustera, glavnog kreatora Barcelonine igre u posttitovskom razdoblju (1980.-88.). U vrednovanju ocjenjivačkog suda France Footballa Schuster je bio jedanput drugi i dvaput na trećem mjestu. Zlatnu loptu nikada nije dobio ni njemački marksist Paul Breitner, koji je godinama ravnao igrom madridskog Reala i münchenskog Bayerna poput Herberta von Karajana.
Breitner je bio takav autoritet na terenu da je igra ekipe jednostavno ovisila o njegovom doprinosu. Sličnu sudbinu doživio je poslovođa talijanske nogometne repke Andrea Pirlo, koji je bio prvi pokretač igre talijanskih velikana Milana i Juventusa. Pirlo nažalost nikada nije ušao u uži krug trojice najboljih pri dodjeli Zlatne lopte. Jedan je od rijetkih talijanskih igrača koji je dobio titulu «kavalira» Ordine al merito della Repubblica italiana.
Nogometni analitičari tvrde da je jedna od najvećih nepravdi u dodjeli Zlatne lopte nanesena Berceloninom umjetniku Andrésu Iniesti koji je u Barceloni i španjolskoj reprezentaciji poznat po tome da je imao rješenja kada njegovim suigračima jednostavno nije išlo. Njemački tjednik Der Spiegel pisao je prije nekoliko godina da je u eri dominacije dodjela nagrada Messiju i Ronaldu po načelu pravednosti Zlatnu loptu trebao dobiti Philipp Lahm, kapetan njemačke reprezentacije i najbolji igrač moćnog münchenskog Bayerna. Bila su to vremena kada je Gary Lineker definirao nogomet kao igru s dvadeset dva igrača i jednom loptom, u kojoj pobjeđuju Nijemci. Koliko je igra njemačkog «Elfa» ovisila o Philippu Lahmu, potvrđuje činjenica što se dogodilo nakon njegova odlaska iz repke. Iako su ostali svi drugi igrači, Njemačka se blamirala na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, što se ponovilo nakon toga i u ligi nacija.
Strogo gledano Luka Modrić je imao sve karakteristike genijalnih prethodnika kojima nikada nije dodijeljena Zlatna lopta. Dirigirao je igrom madridskog Reala i hrvatske reprezentacije kako što su činili njegovi samozatajni uzori, ali statistika je bila njegov brutalni protivnik. Zabijao je veoma rijetko, a bilo je također premalo asistencija u njegovoj igri. Sportski novinari, čije je simpatije Modrić uživao gdje god je igrao, zbog njega su izmisli pojam «predasistencije», jer ih je Modrić imao jako puno u londonskom Tottenhamu kao i u madridskom Realu. Nakon što je ove godine po treći put s matičnim klubom osvojio Ligu prvaka, a s hrvatskom na svjetskom prvenstvu ostvario ostvario čudo nad čudima, pružila se prilika da samozatajni nogometni virtuoz svoju nogometnu karijeru ovjenča odličjima i priznanjima. To se i dogodilo na nezapamćen način.
Iako je Francuska postala svjetski prvak, Modrić je proglašen najboljim igračem Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine. Rijedak je to slučaj, ali dogodio se. Nakon toga uslijedio je izbor za najboljeg igrača UEFE, pa FIFE, te priznanje najboljega koji je prove Međunarodna Federacija za povijest nogometa i statistiku (The International Federation of Football History & Statistics). Odličje Reda kneza Branimira nema smisla spominjati jer je to dobio gotovo svaki idiot u Hrvatskoj. Kao kruna svih priznanja stigla je «Zlatna lopta» uglednog France Football. Ocjenjivački sud ovog uglednog nogometnog tjednika nije se dao zbuniti sugestijama popularnih trenera i nogometnih zvijezda da bi nagradu trebao dobiti netko od francuskih nogometaša s obzirom da su osvojili zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu.
Kao potencijalni dobitnik slovio je golgeter madridskog Atletica Antoine Griezmann. No, gospoda iz France Footballa su očito shvatili da se ne dodjeljuje nagrada «Oscar» za glumu u nogometu koju je Griezmann nakon fascinantne glumačke uloge u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva jamačno zaslužio.
Kad čitamo komplimente koji su o Luki Modriću davali njegovi treneri i suigrači, jasno je da je njegova uloga u timu nešto slično kao položaj supstancije (ousia) među Aristotelovim kategorijama. Makneš supstanciju, ne ostaje ništa. Kad Modrić ne igra u ekipi, nema igre, a pozitivan rezultat može doći samo pukom slučajnošću. Izbornik engleske repke Gareth Southgate izjavio je nedavno nakon tekme između Engleske i Hrvatske u Ligi nacija na londonskom Wembleyu da je protiv Modrića “na trenutke bilo nemoguće igrati. Način na koji se izvlači iz teških situacija je nevjerojatan. Imam strašno puno respekta za njega jer je riječ o velikom igraču, ali i o sjajnoj osobi. Luka je najbolju mogući ambasador nogometa.”
U kriterije za izbor za «Zlatnu loptu» uvršteni su karakternost i moralnost igrača, odnosno njegov doprinos «fair playu». Pitanje ponašanja ne odnosi se samo na nogometno polje, nego također i izvan njega. Modrić se u zahvalnici sjetio nekih velikana koji su, poput njega godinama dominirali u nogometu ali nisu dobili zlatnu loptu. U tom kontekstu su spomenuta imena, Xavi, Iniesta, Wesley Sneijder. Modrić je velikodušno svoju nagradu «Zlatne lopte» podijelio sa svima onima koji su u proteklih deset godina zapravo ostali u sjeni dominacija Cristiana Ronalda i Lea Messija, a on je bio taj sretnik koji je prekinuo njihovu dominaciju.
Kada je riječ o finom ponašanju, onda nedolazak Cristiana Ronalda na svečanu dodjelu «Zlatne lopte» svakako ne može poslužiti kao primjer dobroga ponašanja. Koliko je poznato, portugalski se zalizanko nije ispričao organizatorima svečane promocije na kojoj je u proteklih deset godina pet puta bio proglašen dobitnikom «Zlatne lopte». Cristiano Ronaldo je već duže vrijeme optužen zbog silovanja Amerikanke Kathryn Mayorga koje se navodno dogodio 2009. godine u jednom hotelu u Las Vegasu. Ronaldo je oštećenici, kako tvrdi njemački tjednik Der Spiegel isplatio 375.000 dolara za šutnju, no dama je osam godina kasnije odlučila podnijeti tužbu. Talijanski mediji pišu kako priče o navodnom silovanju potpaljuje Real Madrid zbog Ronaldova naprasnog odlaska u Juventus. Dok je još Modrić igrao za londonski Tottenham njihov trener Harry Redknapp dao je duhovit komentar nakon što je jedan njegov igrač, inače engleski reprezentativac, vozio u pijanom
stanju i razlupao automobil rekavši « Čudo, kako se to nije dogodilo Modriću». A upravo je Redknapp dobio posebnu zahvalnicu u kratkom govoru dobitnika «Zlatne lopte» jer mu je pronašao pravu poziciju.
Fascinantna priča o Luki Modriću i njegovom putu od velebitskih vrleti do dodjele «Zlatne lopte» nevjerojatna je potvrda da bajka o Trnoružici može doista biti realnost i da nije rezervirana isključivo za ljepši spol. Nažalost, čudan smo mi narod koji nikada nije dovoljno vrednovao ni poštivao svoje velikane. Tome u prilog govori jamačno i podatak da je na samom početku Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, točnije 19. lipnja 2018., «Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku otvorilo istraživanje protiv hrvatskog državljanina (1985.) zbog postojanja osnovane sumnje da bi prilikom davanja svjedočkog iskaza pred Županijskim sudom u Osijeku počinio kazneno djelo protiv pravosuđa davanjem lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. Kaznenog zakona/11.». Osoba o kojoj je riječ bio je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije.
U međuvremenu je dva dana uoči dodjele «Zlatne lopte» Optužno vijeće Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pravomoćno odbacilo optužnicu protiv Modrića. Žalobno je u svemu tome da je velik dio medija i hrvatske javnosti već bio osudio Modrića i proglasio ga krivim. Uglavnom se raspravljalo o tom koliko će godina zatvora dobiti zlatni dečko hrvatskog nogometa. Postavlja se pitanje je li Županijski sud u Osijeku mogao barem pričekati završetak Svjetskog prvenstva u Rusiji, prije nego je podnio kaznenu prijavu protiv kapetana hrvatske reprezentacije?