SVIJEĆNICA IMA DUGU TRADICIJU! Korijene vuče iz raznih poganskih tradicija kojima se slavi početak proljeća, među kojima se posebno ističe Sviščev dan

Foto: Anthony Quintano/Wikimedia Commmons

Svijećnica kod svakog Francuza budi asocijaciju na palačinke, jer u dijelu frankofonog svijeta to je Dan palačinki (Le Jour des Crêpes). No, stoljećima su ovaj dan simbolizirale i svijeće. Štoviše, od latinskog izraza festa candelarum – razumjeti “blagdan svijeća” – ova je tradicija dobila ime. Za kršćane, Svijećnica zatvara ciklus Rođenja, nakon Božića i Bogojavljenja.

Slavi se Kristovo prikazanje u jeruzalemskom hramu i Marijino očišćenje. U to je vrijeme židovska tradicija nalagala da se prvorođeni daju u hram unutar 40 dana od rođenja. Budući da je Isusov dan određen za 25. prosinca, Svijećnica svake godine pada 2. veljače. Prema provansalskoj tradiciji, na ovaj se dan uklanjaju jaslice.

Prije nego što su ga prihvatili kršćani, već su postojale poganske verzije ovog praznika. U starom Rimu se svake godine sredinom veljače održavao festival pročišćenja – Lupercalia – u čast boga plodnosti i stada. Dio ceremonije uključivao je bičevanje mladih žena na ulicama kako bi postale plodne. U keltskoj mitologiji nalazimo i festival Imbolc, također organiziran u veljači, u znak proslave plodnosti prije dolaska proljeća, piše kanal francuske državne televizije TF1info.

Imbolc ili Imbolg, koji se naziva i Dan svete Brigide, tradicionalni je galski festival. Označava početak proljeća, a za kršćane je to blagdan svete Brigite, zaštitnice Irske, koji se održava 1. veljače, što je otprilike na pola puta između zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija. Povijesno gledano, njegove su se tradicije naširoko poštovale diljem Irske, Škotske i otoka Man.

Imbolc je jedan od četiri galska sezonska festivala, uz: Bealtaine, Lughnasadh i Samhain, a u današnje vrijeme Svetu Brigidu i Imbolc obilježavaju kršćani i nekršćani. Neki ljudi još uvijek izrađuju Brigidine križeve i Brídeogove ili posjećuju svete zdence posvećene sv. Brigidi 1. veljače. Povorke za Brigidin dan ponovno su oživljene u gradu Killorglin, u okrugu Kerry, koji održava godišnji “Biddy’s Day Festival”.



Foto: Wikimedia Commons/malcolm

Muškarci i žene koji nose složene slamnate šešire i maske posjećuju javne kuće noseći Brídeóg kako bi otjerali zle duhove i donijeli sreću u nadolazećoj godini. Postoje sesije narodne glazbe, povijesni razgovori, filmske projekcije, dramske produkcije i radionice tkanja križa. Glavni događaj je parada s bakljama ‘Biddy grupa’ kroz grad.

U Irskoj se Brigidini križevi tradicionalno izrađuju na Dan svete Brigide, a Brigitski križ obično se sastoji od rogoza utkanog u četverokraki jednakostrani križ, iako je bilo i trokrakih križeva. Tradicionalno se vješaju iznad vrata, prozora i štala za dobrodošlicu Brigidi i za zaštitu od požara, groma, bolesti i zlih duhova.

Križevi se obično ostavljaju do sljedećeg dana sv. Brigide. U zapadnom Connachtu ljudi su izrađivali Crios Bride (Brídov pojas); veliki prsten od rogoza s utkanim križem u sredini. Mladići bi ga nosili po selu, pozivajući ljude da prođu kroz njega i budu blagoslovljeni.

Nedavno su irska veleposlanstva bila domaćini godišnjih događanja na Dan svete Brigide kako bi proslavili slavne žene irske dijaspore i predstavili rad irskih emigrantkinja u umjetnosti. Dublin je 2022. bio domaćin svog prvog “Brigit Festivala”, slaveći “doprinos irskih žena” u prošlosti i sadašnjosti kroz izložbe, turneje, predavanja, filmove i koncert.

Od 2023. “Imbolc/St Brigid’s Day” je godišnji državni praznik u Republici Irskoj kojim će se obilježiti i blagdan sveca i sezonski festival. U priopćenju vlade navodi se da će to biti prvi irski državni praznik nazvan po ženi, a “što znači da će sva četiri tradicionalna keltska sezonska festivala sada biti državni praznici”.

U Engleskoj, selo Marsden, u zapadnom Yorkshireu, svake dvije godine održava “Imbolc Fire Festival” koji uključuje procesiju s lampionima, vatromete, glazbu, vatromet i simboličnu bitku između divovskih likova koji predstavljaju Zelenog čovjeka i Jacka Frosta.

Foto: Wikimedia Commons/steven earnshaw

Podrijetlo Svijećnice također moramo potražiti u antičkoj Grčkoj. Prema mitu, Prozerpina živi s Plutonom, bogom podzemlja, pola godine, u jesen i zimu. U proljeće i ljeto vraća se svojoj majci Cereri, božici žetve. Tada je bilo moderno paliti baklje u veljači kako bi se proslavio dolazak Cerere, koja donosi svjetlost i plodnost.

Tek je u 5. stoljeću papa Gelazije I. unio te poganske obrede u krilo Crkve. Rimski biskup potiskuje poganski festival Lupercalia i umjesto toga organizira procesije sa svijećama predstavljajući Isusa kao svjetlo svijeta. Svijeće se na ovaj dan blagoslivljaju i pozivaju vjernike da ih ponesu svojim kućama radi čuvanja svojih domova.

Ali zašto onda jesti palačinke? Okrugle i zlatne, prizivaju sunce i dane koji su sve duži i brži. Kraj zime je i vrijeme za prvo sjeme. Brašno od kojeg su se pravile palačinke bilo je simbol blagostanja u godini koja je na početku, piše TF1info.

 

Proslava Svijećnice općenito je u američkim i kanadskim medijima zamijenjena Sviščevim danom, iako tradicija Svijećnice još uvijek postoji pod tim nazivom u nekoliko regija u kojima su francuske tradicije i dalje jake, poput Quebeca, Acadije, Louisiane, u dolini Mississippija i Maineu.

Sviščev dan popularna je sjevernoamerička tradicija koja se obilježava 2. veljače u SAD-u i Kanadi. Potječe od nizozemskog praznovjerja u Pennsylvania kako će se svizac, ako na današnji dan izađe iz jazbine i ugleda svoju sjenu po vedrom vremenu, povući u jazbinu, a zima će trajati još šest tjedana; ako zbog naoblake ne vidi svoju sjenu, proljeće će stići rano.

Ceremonija Sviščevog dan koja se svake godine održava u Punxsutawneyju u zapadnoj Pennsylvaniji, usredotočena na polu-mitskog svizca po imenu Punxsutawney Phil, postala je najčešće posjećena ceremonija. Grundsow Lodges, koji se nalazi u jugoistočnom dijelu države, u nizozemskom govornom području Pennsylvanije također pažljivo promatra ovaj događaj, a u novije vrijeme usvojili su ga i drugi gradovi u Sjedinjenim Državama i Kanadi.

Foto: Wikimedia Commons/Anthony Quintano

Iako je tradicija i dalje popularna u 21. stoljeću, studije nisu otkrile dosljednu povezanost između svizca koji vidi svoju sjenu i vremena koje je uslijedilo nakon dolaska proljetnog vremena. Vremenska je predaja donesena iz njemačkog govornog područja gdje je jazavac životinja koja prognozira. Čini se da je ovo poboljšana verzija predaje da vedro vrijeme na kršćanski blagdan Svijećnice nagovještava dugotrajnu zimu.

Svijećnica je prvenstveno katolički blagdan, ali poznat i u njemačkim protestantskim (luteranskim) crkvama. U narodnoj vjeri, različite tradicije i praznovjerja i dalje se povezuju s blagdanom, iako su to obeshrabrili protestantski reformatori u 16. stoljeću. Naime, nekoliko tradicija koje su dio vremena govore o vremenu na Svijećnicu za predviđanje početka proljeća.

Životinja koja je predviđala vrijeme na Svijećnicu obično je bio jazavac, iako je regionalno životinja bila medvjed ili lisica. Izvorna životinja za predviđanje vremena u Njemačkoj bio je medvjed, još jedan sisavac u hibernaciji, ali kad ih je postalo manje, predaja se promijenila.

Sličnost s predajom o svizcu primijećena je za njemačku formulu: Sonnt sich der Dachs in der Lichtmeßwoche, so geht er auf vier Wochen wieder zu Loche (“Ako se jazavac sunča tijekom tjedna Svijećnice, vratit će se još četiri tjedna u njegova rupa”). Kraća varijanta nalazi se u zbirci vremenskih predaja (Bauernregeln, doslovno “poljoprivredna pravila”) tiskanoj u Austriji 1823. godine.

Stanovnici Pennsylvanije održali su istu tradiciju kao Nijemci na Sviščev dan, osim što bi se zimska čarolija produžila za šest tjedana umjesto četiri. Za Nizozemce iz Pennsylvanije, jazavac je postao dox, što se u Deitschu (pensilvanijskom nizozemskom ili njemačkom) odnosilo na “svizca”.

Foto: Wikimedia Commons/Chris Flook
Facebook Comments

Loading...
DIJELI