Plenkovićeva mama spasila Kujundžića!

screenshot

Vjerovali ili ne, glavu ministra zdravstva u premijerovoj sječi ministara, spasila je Plenkovićeva majka, umirovljena liječnica, dr. Vjekoslava Raos Plenković! Ona je, kaže nam izvor iz HDZ-a, presudno utjecala na svoga sina, moleći ga, u više navrata, da poštedi njenog dugogodišnjeg kolegu iz Kliničke bolnice Dubrava...

I lijevi i desni protagonisti političke scene i profesionalni analitičari i cijeli odred novinara, dakako i javnost, ostali su zatečeni što je u premijerovoj opsežnoj sječi ministara – manje bolno zvanoj rekonstrukcija Vlade – preživio najprozivaniji među njima, davno još označen najslabijom karikom Plenkovićeve momčadi, dr. Milan Kujundžić. Vjerovali ili ne, glavu ministra zdravstva spasila je Plenkovićeva majka, umirovljena liječnica, dr. Vjekoslava Raos Plenković! Ona je, kaže nam izvor iz HDZ-a, presudno utjecala na svoga sina, moleći ga, više puta, da poštedi njezina dugogodišnjeg kolegu iz Kliničke bolnice Dubrava.

Dr. Vjekoslava Raos-Plenković zadnjih je 15 godina rada, do umirovljenja, dijelila istu bolnicu, KB Dubrava, s dr. Milanom Kujundžićem. On je u KB Dubrava stigao iz bolnice Sveti Duh u zapadnom dijelu Zagreba, te je u početku, prije nego što je kao ravnatelj u Dubravi stolovao osam godina, bio postavljen za šefa Zavoda za gastroenterologiju.

Još prije nego što je Andrej Plenković postao premijer, u jeku predizborne kampanje u kolovozu 2016., Zoran Milanović, Plenkovićev kolega iz Ministarstva vanjskih poslova, glasovitog rasadnika državnih i državničkih kadrova, dotaknuo se na jednom neformalnom druženju s braniteljima Plenkovićeve majke, etiketiravši je kao “vojnu lekarku”. No, netko je Milanovića tajno snimao te je pustio u javnost i tu famoznu izjavu, koja se tada nadovezivala na već znanu činjenicu da je mlađahni Andrej (rođen 1970.) bio oslobođen služenja vojnog roka zbog – urođene anemije.

Odmah su se javili brojni kolege dr. Vjekoslave Raos-Plenković i stali u obranu njezina profesionalnog i ljudskog digniteta, a među njima bio je i – dr. Milan Kujundžić.

“Gospođa Vjekoslava vrhunska je kardiologinja, liječnica s toplim osmijehom i izuzetno izraženom humanošću, kojoj nikada ništa nije bilo teško učiniti. Kada bih je nazvao i rekao: ‘Gospođo primarijus, u sobi 7 je pacijent s tim i tim teškoćama, možete li ga pregledati?’, ona bi odmah došla, napravila ultrazvuk, obavila ostale pretrage… Ima puno stručnih liječnika, ali samo neki uspješno spoje i stručnost i socijalnu komponentu. Ona je spadala u takve”, izjavio je u kolovozu 2016. dr. Kujundžić.



Struka joj je, kažu kolege, bila na prvome mjestu

Plenkovićeva majka u vrijeme Jugoslavije radila je u Vojnoj bolnici, kako se nazivala zdravstvena ustanova koja je desetljećima bila smještena u Vlaškoj ulici, a 1988. godine preseljena je u modernu zgradu u Dubravi, u današnjoj Aveniji Gojka Šuška. Jasno je što je Milanović htio imputirati svome izravnom suparniku za premijersku poziciju. U dijelu populacije, njegova je podmukla digresija pala na plodno tlo i dočekana je s odobravanjem, dok se, pak, druga polovica Hrvatske zgražala poganim jezikom donedavnog premijera, a kolege liječnici osjetili su poriv da zaštite svoju kolegicu.

Iz Kliničke bolnice Dubrava, koja je u vrijeme Jugoslavije bila Vojna bolnica, JNA se povukla 1991. godine. U pregovorima o predaji Vojne bolnice hrvatskim vlastima sudjelovao je i prof. dr. Slaven Letica, u vrijeme rata – savjetnik predsjednika Republike Franje Tuđmana. Evo što je dr. Letica svojedobno ispričao o predaji Vojne bolnice:

“Jedan sastanak je održan na Medicinskom fakultetu. Bili smo prisutni Ivica Kostović, Mate Granić, Andrija Hebrang i ja. Tadašnjem vršitelju dužnosti ravnatelja dali smo ponudu da, zajedno s cjelokupnim osobljem bolnice, prijeđu na našu stranu. Unutar bolnice imali smo svoje ljude, koji su nam javljali je li bolnica minirana, je li oprema odvezena i slično. Na kraju, ravnatelj nije prešao na našu stranu, ali većina liječnika jest…”

Liječnici u bolnici bili su građanske, a ne vojne osobe i kada je izbio rat, organizirali su tajni stožer, kako bi bolnica bez žrtava i materijalne štete bila predana u ruke hrvatskim vlastima. Na kraju je 1100, od ukupno 1150 liječnika – prešlo na hrvatsku stranu.

Dr. Vjekoslava Raos-Plenković nije se, rekli su ljudi s kojima je tada radila, bavila politikom. Struka joj je, kažu kolege, bila na prvome mjestu. Tijekom pregovora nije imala dileme na koju stranu treba prijeći. Zajedno s kolegama čuvala je bolnicu i njezinu skupu opremu, a nakon prelaska bolnice pod hrvatsku vlast, pomogla je da se bolnica što prije uključi u zdravstveni sustav nove države.

Plenkoviću ne treba nezadovoljni zastupnik

E, sad, je li Plenkovićeva majka zauzimanjem kod svoga sina za ostanak dr. Kujundžića u Vladi htjela potporom uzvratiti zahvalnost kolegi koji je među prvima stao u obranu njezina ugleda i časti pred udarom bombardera Milanovića? Ili se, jednostavno, zauzela kao kolega za kolegu? Cinici iz oporbe, koji se nerijetko sjete Plenkovićeve majke i premijerove anemije, mogli bi se zlurado zapitati – mora li veliki Andrej danas poslušati mamu i uzvratiti joj pomilovanjem Kujundžića jer ga je svojedobno oslobodila služenja vojske?

Istina bi mogla biti negdje na pola puta – možda Plenkovićava majka nije presudno utjecala na njegovu odluku da ostavi Kujundžića u Vladi, ali je, vjerojatno, bila mali uteg u prelamanju odluke o Kujundžićevoj ministarskoj sudbini.

Treba imati na umu da je pred ministrima posljednja godina mandata, da je zdravstvo desetljećima devastirano s milijardama gubitaka, s dramatičnim pomanjkanjem sestara, tehničkog osoblja, a sve više i liječnika, te da baš i nema puno voljnih da teret toga resora preuzmu na svoja leđa.

Činjenica je da je Andrej Plenković još prije dvije godine, o čemu se i govorilo i pisalo, ozbiljno razmišljao da smijeni dr. Kujundžića, jer je previše kompromitiran, ali kako je politika umijeće mogućega, procijenio je da mu, dok mu je parlamentarna većina tanka, ne treba nezadovoljni zastupnik u Saboru koji bi se u odsutnim trenucima mogao odmetnuti.

Zašto je Kujundžić uopće (p)ostao ministar?

Naš je tjednik početkom lipnja ove godine prvi objavio tko je na Plenkovićevoj listi za odstrel (afera Kuščević tek je uzimala maha). Uz pomoć našeg izvora bliskog vrhu stranke, prekrižili smo Tomislava TolušićaGorana MarićaGabrijelu Žalac i Milana Kujundžića. Troje od njih četvero danas su – bivši. Kujundžić se spasio, premda su njegova nervoza i otresitost prema novinarima kulminirali uoči premijerove objave tko ostaje, a tko odlazi, što znači da je i sam ministar zdravstva znao – da visi na tankoj niti.

O tome zašto bi ga Plenković trebao smijeniti, pisali smo više puta, a ključni je fascinantna klijentelistička mreža privatno i interesno povezanih osoba, od kojih većinu čine bivši članovi njegove propale političke stranke, Hrvatska zora. Strateški ih je postavio na sva ključna mjesta zdravstvenog sustava, pa funkcioniraju kao prava korporacija, što ministru osigurava trajni izvaninstitucionalni utjecaj na rad i poslovanje Kliničke bolnice Dubrava, gdje je osam godina bio ravnatelj, te Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Osim toga, Kujundžićev izbor za ministra zdravstva nije dobro “sjeo” većini HDZ-ova etabliranoga članstva. Naime, ni do danas im nije jasno zašto se Plenković odlučio rehabilitirati jednom iz HDZ-a odbjeglog Kujundžića.

“Nejasno je zašto ga je Plenković vratio u sedlo, jer ako nešto mi HDZ-ovci ne podnosimo i ne praštamo, onda je to napadanje stranke. A Kujundžić se nije libio napadati HDZ kad je 2013. osnovao svoju stranku, Hrvatska zora, kako bi se mogao kandidirati za hrvatskoga predsjednika”, rekao nam je jedan ugledni HDZ-ovac.

Zašto? Zašto? Zašto je Kujundžić uopće postao i zašto je ostao ministar? Odgovor zna Andrej Plenković. I premijerova majka…!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI