Čovječanstvo je početkom prošle 2020 godine zahvatila najveća pandemija u posljednjih 100 godina. Od pojave koronavirusa u Hrvatskoj prošlo je nešto više od godinu dana. Prvi slučaj zabilježen kod bio je krajem veljače kod mladića koji se vratio iz Italije s utakmice iz Lige prvaka iz Milana između Atalante i Valencie.
Krenulo se s cijepljenjem, ali ne ide baš po planu o zajedničkoj nabavi koji je donijela EU. Neke zemlje dobivaju više količina cjepiva od drugih.
“U trenucima krize, postoji pritisak da se nešto riješi. Ali onda dođe i trenutak poslije krize i netko vas pita: ‘Mi imamo četiri milijuna stanovnika, a vi ste naručili za 14 milijuna ljudi. Zašto?’”, rekao je za europski news portal Politico.
Dodao je kako je bilo nemoguće znati koja će farmaceutska kompanija biti najbrža u registraciji i najuspješnija u masovnoj proizvodnji cjepiva.
Komunikolog Kristijan Sedak smatra kako to nije isprika ili priznanje pogreške jer premijer nije iskazao stvarno žaljenje.
“Kad bi to doista bilo priznanje pogreške to bi onda definitivno bila jedna nova ljudska dimenzija za Plenkovića, a u Hrvatskoj nova politička dimenzija. Ovo za mene nije priznanje pogreške, nego opravdanje vlastite pozicije. Da je priznanje pogreške otprilike bi glasilo: ‘Da sam u toj poziciji drugačije bih danas postupio’, ali doista nije mogao znati u ono vrijeme. On je to dobro definirao u drugom intervju gdje je rekao da su se sve države kladile, takoreći, na pojedine proizvođače cjepiva – i kod nekog ste naručili više, a nekoga manje. Ono što on u ovoj, takozvanoj, isprici ili priznanju pogreške kaže da će se uvijek netko naći tko će prigovarati, da se naručuje više, onda bi netko prigovarao što se naručilo više”, govori Sedak za Otvoreno.hr.
‘U priznanju pogreške nema mjesta za opravdanje’
Objašnjava da u priznanju pogreške nema mjesta za opravdavanja vlastite uloge i nezahvalne pozicije, a Plenković je iskoristio tu retoriku da bi objasnio svoju poziciju i da ne bi u istoj situaciji vjerojatno opet drugačije reagirao.
Dodaje kako se premijer na taj način ogradio od te odgovornosti. “Objasnio je i dosta, po meni, kvalitetno svoju poziciju. Tko je mogao u ono vrijeme znati i na koga se kladiti, kako će ići pojedinim proizvođačima, koja brzina, i kakva kvaliteta. Nije bilo istraživanja, a ni sad nemamo što se tiče AstraZenece, tek nešto naslućujemo”.
Ono što je zanimljivo, kako navodi, Plenković je već jednom priznao jednu pogrešku, a to je bilo kada je rekao ‘da može ponovno da bi bio transparentniji u brzini donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistematskog značaja za RH, tzv. lex Agrokor’.
“On, inače, dosta otvoreno komunicira, iz možda čak metapozicije. To je zanimljivo u hrvatskom medijskom prostoru, kad ga se izravno napadne, ne doživljava to toliko emotivno i inače je dosta sklon cinizmu. Sad je pitanje je li više ili manje uspješan u pojedinom trenutku”.
Veliki je prigovor da on koristi, kako ističe, jednaki rječnik, visoko intelektualni, bez obzira kojoj se publici obraća. “On je vrlo elokventan i obrazovan, i sad je pitanje je li ne zna ili se ne želi prilagoditi publici. Uvijek djeluje vrlo sigurno, nema kod njega retoričkih šumova i vrlo je tečan pa je vrlo uspješan u radijskim nastupima te bi to trebao često koristiti, možda nije svjestan te prednosti”.