Barikade Eureka – kako su australski tragači zlata dobili prava (1854.)

Sredinom 19. stoljeća u Australiju su dolazili brojni tragači za zlatom. Mnogo nalazišta bilo je u australskoj državi Viktoriji, na jugu kontinenta. Jedan od centara australske zlatne groznice bio je grad Ballarat. 

Tragači za zlatom bili su marginalizirani i živjeli su u teškim uvjetima. Morali su plaćati skupe licence za svoj posao, a nisu imali pravo sudjelovati u političkom životu jer nisu bili zemljoposjednici. Policajci su ih maltretirali bez posljedica. Tragači su slali brojne žalbe i peticije, ali vlast nije rješavala njihove probleme. Tako je došlo do prvog većeg okupljanja na kojem je čak 10000 ljudi protestiralo za veća prava, no ništa se nije promijenilo.

Policija nije riješila ni ubojstvo jednog od poznatijih tragača za zlatom 1854. godine. Stoga je spaljen Hotel Eureka. Zatim se oformila Ballaratska liga za reforme. Imali su svoju zastavu i počeli organizirati masovna okupljanja. Poslali su predstavnika guverneru i tražili puštanje nekih tragača iz zatvora te pravo sudjelovanja na izborima. Guverner je ne samo odbio njihove zahtjeve nego je poslao vojsku na Ballarat. 

Sukob je eskalirao početkom prosinca 1854. godine. Pobuna tragača za zlatom pod nazivom Barikade Eureka (engl. Eureka Stockade) počela 1. prosinca na glavnoj cesti prema Melbournu. Vođa pobune bio je irski imigrant Peter Lalor. Međutim, većina je pobunjenika ubrzo napustila barikade. Tako je britanska vojska, uz pomoć policije, 3. prosinca mogla napasti manje od 200 pobunjenika. Ubijeno je 22 tragača, a njihov glavni vođa je uhićen. Krajem prosinca za 13 osoba pokrenuto je suđenje, ali su oslobođeni zbog nedostatka dokaza za državnu izdaju. 

Ova je pobuna važan korak u povijesti Australije jer je pokrenula promjene u društvu. Potaknula je uvođenje prava na sudjelovanje u izborima, plaćanje licence zamijenjeno je porezom, a tragači za zlatom dobili su pravo sudjelovanja u radu parlamenta. Peter Lalor izabran je za njihovog predstavnika. Svi zahtjevi ispunjeni su u roku od godinu dana. 



Piše: Marsela Alić

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI