Dubrovnik odbio izgraditi pravoslavnu crkvu (1771.)

U Dubrovačkoj Republici službena religija bila je katoličanstvo, a pravoslavcima i muslimanima bilo je zabranjeno podizati svoja svetišta, ali i noćenje unutar gradskih zidina. Jedina iznimka bili su Židovi koji su imali svoju sinagogu u Žudioskoj ulici. Slabljenje Republike u drugoj polovici 18. stoljeća koristi Rusko Carstvo vršeći pritisak na dubrovačke vlasti oko pitanja pravoslavnih vjernika.

Tako su Dubrovčani, preko svojih diplomatskih kanala, saznali da ruska carica Katarina namjerava službeno zatražiti da se u Dubrovniku podigne pravoslavna crkva te postaviti pitanje zaštite pravoslavnih stanovnika u Dubrovniku. Dubrovačka vlada odbijala je i samu pomisao o podizanju nekatoličke crkve, a smatrala je da pravoslavci u Republici uživaju potpunu slobodu. Stoga je u Petrograd carci poslala poslanstvo s jasnim uputama.

U uputama, datiranim na 20. siječnja 1771. godine, u kojoj vlada pravoslavce naziva Grcima, između ostaloga piše: „U pitanju crkve mora se reći da slobodno ispovijedanje vjere u ovoj državi imaju također nesjedinjeni Grci, osim same crkve, koja u toliko stoljeća nikada nije osnovana”. Pitanje pravoslavne crkve i pravoslavnih vjernika u Dubrovniku tih godina dubrovačko-ruskog sukoba nije riješeno. To će se dogoditi tek 1790. stvaranjem pravoslavne općine.

Deset godina kasnije posvećena je prva pravoslavna bogomolja koja se nalazila izvan gradskih zidina, na Posatu u privatnoj kući bez vanjskih crkvenih obilježja. Tek 1804. pravoslavnom svećeniku dopušteno je stalno boraviti u gradu. Prva prava pravoslavna crkva izgrađena je uz pravoslavno groblje na Boninovu 1848. godine. Naposljetku 1877. u dubrovačkoj staroj jezgri izgrađena je i posvećena Pravoslavna saborna crkva svete Blagovijesti.

Facebook Comments



Loading...
DIJELI