Rudari Bosne i Hercegovine potpisali su sporazum o visini nadnica s Kraljevinom Jugoslavijom 21. srpnja 1920. godine. Vlada je prekršila sporazum što je dovelo do rudarskog ustanka na području Husina, Lipnice i Morančana (Tuzla). Po selu Husinu ustanak je nazvan Husinska buna. U njoj je sudjelovalo oko 7000 rudara koje je predvodila Komunistička partija.
Iako su rudari samo tražili radnička prava, ustanak je proglašen subverzijom, a trajao je od 20. do 28. prosinca 1920. Vlasti su prijetile rudarima da će dobiti otkaz i izgubiti stanove koje su dobili slovenski rudari. Dio rudara i njihovih obitelji zaista je izbačen na cestu, a udomili su ih kolege iz obližnjih mjesta. Uskoro su stigli žandari koji su provaljivali u kuće s naredbom da deportiraju strane rudare.
Nakon što su napali nekoliko žena, došlo je do oružanog sukoba pri kojem je jedan žandar ranjen. Zatim stiže vojska koja na današnji dan guši ustanak u krvi. Poginulo je sedam osoba, a nekoliko desetaka je ranjeno. Sudionici su uhićeni te su nad njima i njihovim obiteljima provedene razne vrste nasilja, od pljačke do premlaćivanja i silovanja. Od posljedica represija umrla su 32 rudara. Uhićeni su čak i oni koji su se samo solidarizirali s rudarima. Suđenje je završilo tek 13 mjeseci kasnije, a tijekom sudskog postupka mnogi su mučeni i ucjenjivani. Neki su osuđeni na dugodišnju robiju, a Juro Kerošević kojeg se teretilo za ubojstvo žandara, osuđen je na smrt.
Ovakav postupak nadležnih vlasti izazvao je revolt u cijeloj državi, ali i inozemstvu. Organizirane su akcije, akademska mladež i rudari iz Hrvatske slali su molbe za pomilovanje. Juro Kerošević je spašen od kazne vješanjem, ali je osuđen na 20 godina teške robije. Od poznatih osoba iz hrvatskog javnog života u akcije su se uključili Đuro Đaković i Miroslav Krleža.
Piše: Marsela Alić