Četvorica hrvatskih zrakoplovaca, pripadnika Prvog samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, poginula su pri izvršenju borbene zadaće u noći s 1. na 2. prosinca 1991. godine nedaleko od Otoka, nakon što je njihov zrakoplov, raketom zemlja-zrak, oborila protuzračna obrana bivše JNA koja je pomagala srpskim paravojnim postrojbama.
Prvi zrakoplovci poginuli u Domovinskom ratu
Piloti Marko Živković i Mirko Vukušić, te padobranci Rade Grive i Ante Plazibat koji su na današnji dan izgubili živote, prvi su hrvatski zrakoplovci koji su poginuli u Domovinskom ratu.
Na početku rata Hrvatska nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo, pa su sami branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije i borbene zadaće. Među najaktivnijima bio je upravo Samostalni zrakoplovni vod u Operativnoj zoni Osijek, osnovan 08. rujna. 1991. Slobodno se može reći da su piloti od opreme imali samo hrabrost, jer su zadaće obavljali u sportskim avionima i nespretnim, sporim, 50 godina starim poljoprivrednim avionom Antolov An-2.
Od opreme – samo hrabrost
Ipak, ovi “noćni letači” radili su čuda dok su u maniri kamikaza pod okriljem mraka izbacivali iscrpljenim Vukovarcima pomoć. A onda su shvatili da mogu učiniti i više… Od plinskih boca napunjenih eksplozivom počeli izrađivati takozvane bojler-bombe i ručno ih izbacivati na neprijateljske položaje. Posljednji borbeni zadatak koji su obavili, rušenje mosta na rijeci Bosut kod Nijemaca na vinkovačkom području, bio je u noći kada su i poginuli.
Čak ako zanemarimo činjenicu da su u ovim herojskim akcijama padobranci i piloti ginuli, sama pomisao da su svjesnom odlukom sudjelovali u ovim pogubnim i samoubilačkim poduhvatima tjera nas da im se poklonimo. Njihovom pogibijom vod je prestao djelovati. Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar.