Pred kraj Drugog svjetskog rata Maribor je bio drugi najveći grad u Štajerskoj. Na Štajersku je pravo polagala nova država Njemačka Austrija. Slovenski vojnici pod zapovjedništvom Rudolfa Maistera ušli su u Maribor 1.11.1918. godine i zaposjeli sva okolna mjesta. General Maister se proglasio zapovjednikom grada Maribora, u kojem je 80 posto populacije bilo njemačkog porijekla. Zbacio je gradonačelnika s vlasti i počeo slovenizirati grad. Svi njemački službenici ostali su bez posla, a svi oni koji nisu imali tzv. zavičajno pravo protjerani su iz grada.
Sjedinjene Američke Države poslale su delegaciju u Maribor kako bi izvidjeli što se događa. Dio njemačkog stanovništva Maribora i okolice okupio se pred vijećnicom i mahanjem zastava pokazali su da žele ostati u Austriji. Slovenski vojnici otvorili su na njih vatru. Nijemci su tvrdili da su Slovenci prvi zapucali, a Slovenci su tvrdili da su Nijemci bez upozorenja i razloga pucali u nenaoružane civile. Neki su čak izjavili da su Amerikanci izazvali pucnjavu. Na kraju je ozlijeđeno oko 60 Nijemaca, a umrlo ih je 13.
Nakon ovog događaja general Maister zabranio je njemačke dnevne novine Marburger Zeitung. U jesen 1919. Maribor i okolica su prema Mirovnom sporazumu u Saint-Germainu bez referenduma i protivno volji gradonačelnika te svih gradskih tijela priključeni Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. U Mariboru je provedena slavenizacija, a Nijemci koji su uspjeli opstati, protjerani su u Drugom svjetskom ratu.
Piše: Marsela Alić
Original možete pronaći na povijest.hr