Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće zagrebački se Donji grad brzo širio, zbog čega je nužnom postala regulatorna osnova (izgradnja bi bez nje dobila stihijski oblik).
Milan Lenuci, vodeći hrvatski urbanistički stručnjak, rodio se 30. srpnja 1849. godine u Karlovcu. Imao je odlučujući utjecaj na današnji izgled šire zagrebačke gradske jezgre jer je oblikovao veći dio donjogradskog teritorija u urbanističkom smislu u razdoblju izgradnje toga dijela Zagreba. Nakon što je diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Grazu, Lenuci se bavio pretežito inženjerskim i upravljačkim poslovima. Od 1878. godine bio je upravitelj zagrebačkog Gradskog vodovoda, a od 1891. ravnatelj Gradskoga građevnog ureda.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće zagrebački se Donji grad brzo širio, zbog čega je nužnom postala regulatorna osnova (izgradnja bi bez nje dobila stihijski oblik). U tu svrhu korisnom se pokazala gradnja sustava zelenih površina i trgova na potkovastom području od Zrinjevca do trga na kojem je sagrađena nova zgrada Hrvatskog narodnog kazališta. Ključnu ulogu u idejnoj razradi tog sustava imao je Milan Lenuci, pa je ta urbanistička struktura dobila naziv Lenucijeva potkova. Kasnije se uvriježio i naziv Zelena potkova. Osim tim dijelom Donjeg grada, bavio se i širim urbanističkim planovima Zagreba. Tako je izrađivao projekte za uređenje Kaptola, Dolca i Trga bana Jelačića, a također i za istočni dio grada do parka Maksimir, kao i za zapadna predgrađa. Izradio je i idejno rješenje za premještanje željezničke pruge iz gradskog središta.
Generalna regulatorna osnova Zagreba koju je formulirao 1907. godine sinteza je njegova dotadašnjega urbanističkog planiranja i vizije Zagreba kao moderne metropole. Premda velik dio njegovih projekata i zamisli nije ostvaren, Lenuci je postavio temelje urbanoga razvoja Zagreba u 20. stoljeću.
Milan Lenuci je preminuo u Zagrebu 1924. godine.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr