Dana 14. lipnja 1940. godine njemačke su trupe umarširale u osvojeni Pariz. Dakako, bio je to velik trijumf za Wehrmacht, ali i za Adolfa Hitlera osobno, jer je po prvi put osvojen jedan neprijateljski višemilijunski velegrad. Pariz su zauzele jedinice njemačke Grupe armija B (njem. Heeresgruppe B) pod vrhovnim zapovjedništvom general-pukovnika Fedora von Bocka. On je mjesec dana kasnije nagrađen činom feldmaršala (njem. Generalfeldmarschall).
Zanimljivo je da je von Bock bio načelni protivnik nacizma. Zapravo je bio monarhist i podržavao je bivšeg cara Vilima II. koji je bio u egzilu u Nizozemskoj. Dapače, kad su nekoliko tjedana prije osvajanja Pariza von Bockove trupe pregazile Nizozemsku, on se pokušao sastati s bivšim carem, ali je njemačkoj straži navodno naređeno da to spriječi (Hitler je cara doživljavao kao svojevrsnu konkurenciju).
Francuska vlada nekoliko je dana prije pada Pariza pobjegla na jug i smjestila se u grad Tours na obali rijeke Loire (kraj poznat po prekrasnim dvorcima). Francusku je vladu u Toursu posjetio britanski premijer Winston Churchill. Jedan dan uoči pada Pariza predložio je u Toursu da se Ujedinjena Kraljevina i Francuska ujedine u svojevrsnu političku uniju, kako bi se pokazalo da će se do kraja boriti protiv Nijemaca (time je Churchill vjerojatno htio spriječiti planove onih Francuza koji su se željeli predati Nijemcima). Ipak, taj je plan odbačen, Pariz je pao, a uskoro se Francuska doista predala Nijemcima (ne računajući Charlesa de Gaullea koji se smjestio u Londonu i s dijelom Francuza nastavio pružati otpor).
Original možete pronaći na povijest.hr