Prava uloga OZNA-e bila je borba protiv tzv. unutarnjih neprijatelja, kako za vrijeme Drugog svjetskog rata, tako i u razdoblju nakon njega.
Ukazom partizanskog vođe Josipa Broza Tita, 13. svibnja 1944. godine, osnovana je zloglasna jugoslavenska sigurnosna služba poznata pod kraticom OZNA (kratica za Odeljenje za zaštitu naroda). Iako je službeno bila sigurnosno-obavještajna organizacija zadužena za djelovanje protiv nacističkih, četničkih i ustaških snaga, njena prava uloga bila je borba protiv tzv. unutarnjih neprijatelja, za vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. Tako da je ta organizacija u stvari bila tajna politička policija svojstvena totalitarnim režimima.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata operativci OZNA-e provode masovna uhićenja i likvidacije svih osoba koje su smatrali prijetnjom komunističkoj vlasti. Time je efikasno uništen bilo kakav pokušaj organiziranog otpora Titovoj vlasti. Svojevremeno se koristila izreka “OZNA sve dozna” zbog raširene mreže doušnika koji su radili za nju i agresivnih metoda izvlačenja informacija od uhićenika.
Vodeću ulogu u toj službi imao je Aleksandar Ranković, po moći drugi čovjek u partiji nakon Tita, koga su mnogi smatrali njegovim nasljednikom na čelu Jugoslavije (Ranković je pao 1966. godine, između ostalog jer su njegove službe prisluškivale i samog Tita).
Godine 1946. OZNA je preustrojena, tako da je od nje formirana poznata UDBA (kratica za Ured državne bezbednosti), pa je narod smislio novu izreku “UDBA je moja sudba”. Također, dio OZNA-e preustrojen je u protuobavještajnu službu KOS (kratica za Kontraobavještajna služba). Obje navedene službe djelovale su do raspada Jugoslavije, a KOS-ovi operativci nastavili su s radom i za vrijeme Domovinskog rata u službi velikosrpske politike.