Poznato je da je na Adolfa Hitlera izvršeno više neuspjelih atentata, a najpoznatiji je sigurno onaj 20. srpnja 1944. godine.
Atentat je pokušao izvesti Claus von Stuffenberg, njemački grof aristokratskog porijekla, koji je bio dio plana Valkira, čiji je cilj bio ubiti Hitlera, uhititi pripadnike SS-a i pokušati pregovorima završiti rat.
Claus von Stuffenberg je bio na tajnom zadatku i sudjelovao je na Hitlerovim sastancima u tzv. Vučjoj jazbini.
Prilikom jednog sastanka u aktovku je stavio bombu i aktivirao je te brzo napustio prostoriju. Pri eksploziji bombe u Hitlerovoj blizini poginula su četiri čovjeka: general Günther Korten (šef glavnom štaba Luftwaffe), general Rudolf Schmundt (šef personala u armijskom glavnom štabu), stenograf Heinz Berger i pukovnik Heinz Brandt.
Hitler je bio tako blizu bombe da mu je iz noge moralo biti izvađeno oko 200 drvenih ulomaka, a odjeća mu je sva bila u krpama. U toj dvorani su zajedno s Hitlerom u trenutku eksplozije bila prisutna čak 24 čovjeka. Svima osim feldmaršalu Keitelu popucali su bubnjići od eksplozije. Dvorana se nalazila na poznatoj lokaciji Vučja jazbina (njem. Wolfsschanze), koja je služila kao Hitlerov stožer za Istočno bojište. Ostaci Vučje jazbine mogu se vidjeti i danas i nalaze su u istočnom djelu Poljske, pokraj grada Kętrzyna. Nakon neuspjeha atentata Hitler je dao uhititi oko 5000 ljudi, a oko 200 ih je smaknuto.