Po francuskom revolucionarnom kalendaru 22. rujna 1792. uzimao se kao prvi dan prvog mjeseca prve godine po novom brojanju vremena. Naime, Nacionalni konvent (ustavotvorna i zakonodavna skupština) proglasio je ukidanje monarhije 21. rujna 1792., a idući dan uzima se kao početak Francuske Republike iako ona zapravo nikad nije formalno proglašena. Taj kalendar uveden je nešto više od godinu dana nakon uspostave Francuske Republike (24. listopada 1793.). Uvođenjem tog kalendara 1792. proglašena je prvom godinom nove ere (godina I – rabili su rimske brojke).
Mjera uvođenja novog kalendara imala je dvije funkcije. Prvo, trebala je ukinuti sve monarhističke i religijske utjecaje na kalendar. Drugo, bio je to dio pokušaja decimalizacije mjernih sustava. Prema novom kalendaru godina je bila podijeljena na 12 mjeseci, a svaki mjesec na tri dekade, svaka s po 10 dana. Preostalih 5 ili 6 dana dodano je na kraj godine kao blagdani. Nova godina počinjala je u ponoć na dan jesenskog ekvinocija kako ga se vidi iz pariške zvjezdarnice.
Prvi dan novog kalendara tako je postao 1. Vendémiaire (od latinskog vindemia – berba grožđa) godine I, prvi dan jeseni. Da je kalendar opstao, današnji bi dan bio 1. Vendémiaire godine CCXXVI (226).
Revolucionarni kalendar ostao je u uporabi do 1805. godine, kad ga je ukinuo Napoleon. Pokazao se nepopularnim zbog neusklađenosti s kalendarima u ostalim državama Europe (posebno zbog toga što godine nisu počinjale u isto vrijeme) i vjerskim blagdanima. Osim toga, bilo je problema oko računanja prijestupnih godina, a i radnici su se bunili jer su umjesto 1 u 7 slobodnih dana dobivali samo 1 u 10 (nisu bili zadovoljni ni kad su polovicu svakog petog dana imali slobodno). Nakratko je oživljen u vrijeme Pariške komune 1871. godine.
Piše: Boris Blažina
Original možete pronaći na povijest.hr