Desetog siječnja 1430. utemeljen je Red zlatnog runa, jedan od povijesno najutjecajnijih europskih dinastičkih redova. Za razliku od ranijih viteških redova, čiji su članovi, primjerice, sudjelovali u križarskim ratovima, Red zlatnog runa od samog je svog početka bio prvenstveno namijenjen nagrađivanju suradnika vladarske dinastije koja ga je utemeljila, slično kao kasnija državna odlikovanja.
Red zlatnog runa osnovao je burgundski vojvoda Filip Dobri, jedan od najbogatijih europskih vladara svoga vremena (njegovi posjedi prostirali su se na području današnje Nizozemske, Belgije i istočne Francuske, tj. na gospodarski najrazvijenijem i nejbogatijem dijelu tadašnje srednjovjekovne Europe). Izvorno je Red zlatnog runa bio ograničen na 24 člana, čime je nosio obilježje elitnosti.
Njegovi članovi imali su velike pravne privilegije, ali i obaveze viteškog ponašanja. Među prva 24 viteza Reda zlatnog runa bili su Pierre de Luxembourg (grof od Saint-Pola), Jean de Luxembourg (grof od Lignyja), Antoine de Croy (grof od Porcéana), Jehan de Croy (grof od Chimaya), Baudouin de Lannoy (vlastelin od Molembaixa) i Pierre de Bauffremont (grof od Charnyja). Uglavnom se radilo o plemićima s područja današnje Belgije.
Vojvoda Filip Dobri osnovao je Red zlatnog runa u flamanskom gradu Brugesu, jednom od najvećih i najbogatijih gradova tadašnje Europe. Među članovima reda kasnije su bili i Habsburški vladari.
Original možete pronaći na povijest.hr