Slavko Kvaternik oslobodio Međimurje od Mađara (1918.)

Hrvatske vojne jedinice ušle su u Međimurje na Badnjak, 24. prosinca, 1918. godine. Bilo je to svega mjesec i pol dana nakon završetka krvavog Prvog svjetskog rata, a Međimurje je do tada pripadalo Mađarskoj, točnije Kraljevini Ugarskoj.

Premda je Međimurje etnički bilo gotovo čisto hrvatsko područje u povijesti je često bilo na meti mađarskih ekspanzionista, a krajem 18. stoljeća administrativno potpada pod mađarsku županiju Zala. Pod hrvatskom vlašću ponovo se našlo revolucionarne 1848. godine kad je ban Jelačić oslobodio Međimurje, krenuvši dalje u Mađarsku, kojoj je navijestio rat. Takvo stanje bilo je do 1861. kada je, nametnutom mađarskom i austrijskom politikom, ponovno pripalo Mađarskoj. U tom razdoblju provođena je sustavna mađarizacija, zabranjena je uporaba hrvatskog jezika i hrvatskih društava.

Nakon Prvog svjetskog rata došlo je do raspada Austro-Ugarske, a Međimurje ostaje izvan granica novoosnovane Države SHS. Nezadovoljni Međimurci osnivaju svoje Narodno vijeće te traže ujedinjenje s hrvatskim krajevima. Dolazi do pobune koju su Mađari krvavo ugušili, strijeljavši ili objesivši stotinjak Međimuraca. Kako politički i diplomatski pregovori o pripojenju Međimurja Hrvatskoj ne uspjevaju, 6. prosinca 1918. izrađen je vojni plan sa kompletnom logistikom za oslobođenje ovog hrvatskog kraja. Na čelu hrvatske vojske bio je poznati Slavko Kvaternik, kasnije najviše pozicionirani časnik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kvaternik je u to doba imao čin pukovnika iz nedavno ugašene austro-ugarske carske i kraljevske vojske. Vojsku je činilo sedam bojni, konjička divizija i četiri topničke baterije (sastavljene od kadeta, sokolske legije i međimurskih dragovoljaca), Varaždinski bataljun, pukovnija husarske konjice, Karlovački pješački puk, Sisački bataljun i dvije čete Slovenaca. Vojni pohod bio je iz dva pravca, glavni pravac preko Drave (čamci i splavovi kod Hrženice i Preloga), i drugi kroz Sloveniju. Suočeni odlučnom i žestokom vojnom akcijom, Mađari su prisiljeni na predaju nakon čega u Čakovec ulazi glavna kolona pod vodstvom podpukovnika Dragutina Perka, a glavni zapovjednik Slavko Kvaternik i službeno preuzima vlast nad cijelim Međimurjem.

Dana 9. siječnja 1919. godine na trgu ispred franjevačke crkve u Čakovcu održana je javna opća skupština. Na toj skupštini donijeta je Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države. Ipak, Mađari se nisu lako pomirili s gubitkom Međimurja te su sve nade polagali u diplomaciju, tj, u Mirovnu konferenciju u Parizu. Na njihovu žalost, vodeći se principom samoodređenja naroda, svjetski vođe odlučili su da Međimurje pripadne Kraljevini SHS. Mirovnim ugovorom u Trianonu, potpisanim 4. lipnja 1920., Mađari su se odrekli svih pretenzija prema Međimurju (ali samo do početka Drugog svjetskog rata).

Piše: Dražen Krajcar



Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI