Na Brijunima su se 19. srpnja 1956. godine sastali indijski premijer Jawaharlah Nehru i egipatski predsjednik Gamal Abdle Nase.
Ugostio ih je Josip Broz Tito, a na sastanku su dogovorena načela vezana uz osnivanje Pokreta nesvrstanih.
Na otoku Vangi su u Bijeloj Vili Tito, Naser i Nehru potpisali Brijunsku deklaraciju u kojoj je pisalo: “Mir se ne može postići podjelom, već težnjom ka kolektivnoj sigurnosti u svjetskim razmjerima i proširivanjem oblasti slobode, kao i okončanjem dominacije jedne zemlje nad drugom.”
To je bio osvrt na hladnoratovske podjele tadašnjeg svijeta, između Istočnog (SSSR) i Zapadnog bloka (SAD). Pokret nesvrstanih trebao je pružiti svojevrsnu alternativu toj bipolarnoj podjeli.
Tek je pet godina kasnije, u rujnu 1961. godine, održana prva konferencija nesvrstanih na kojoj je vijećalo 25 država. Konferencija je održana u Beogradu, a glavnu je riječ imao Josip Broz Tito.
Tijekom godina je broj članica rastao te su nesvrstani kao tzv. treći blok sve više dobivali na važnosti, pogotovo u vrijeme dekolonijalizacije u Africi i Aziji. Ipak, u drugoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljeća pokret gubi na ugledu jer su pojedine članice bile angažirane u međudržavnim ili regionalnim sukobima, pa su pristajale na savezništvo s velikim silama (SAD-om ili SSSR-om).
Usto, mnoge su članice na vlasti imale represivne režime. Raspadom bipolarnog poretka uloga nesvrstanosti slabi, iako pokret i dalje djeluje. Hrvatska je trenutno u statusu države promatračice pokreta nesvrstanih koji danas broji oko 120 država članica.