Tijekom dvadesetak godina Amerikanci su na tom otoku iskopavali guano, u to vrijeme važan izvor mineralnih tvari (osobito za poljoprivredna gnojiva).
Dana 21. kolovoza 1821. godine otkriven je otok Jarvis, smješten na središnjem dijelu Tihog oceana. Površina mu iznosi otprilike 4,75 četvornih kilometara tj. 475 hektara, a obala mu je ukupno duga oko osam i pol kilometara. Riječ je o razmjerno niskom otoku, čija najveća nadmorska visina nigdje ne prelazi osam metara. Za razliku od većine ostalih koraljnih laguna, ona na otoku Jarvisu potpuno je suha, tako da cijeli otok izgleda kompaktno. Jarvis se nalazi samo četrdeset kilometara južno od ekvatora, a od Havaja je udaljen oko 2.200 kilometara. Otok je nenaseljen i ne sadrži nikakve izvore ili zalihe pitke vode.
Spomenutog 21. kolovoza 1821. godine otkrili su ga Europljani s britanskog broda Eliza Francis. Taj je brod bio u vlasništvu Edwarda, Thomasa i Williama Jarvisa pa je po njihovom prezimenu novootkriveni otok dobio ime. Godine 1858. Sjedinjene Američke Države službeno su anektirale otok Jarvis, kao i neke druge otoke na širem području Tihog oceana.
Tijekom dvadesetak godina Amerikanci su na tom otoku iskopavali guano, u to vrijeme važan izvor mineralnih tvari (osobito za poljoprivredna gnojiva).
Ipak, 1879. godine Amerikanci su naglo napustili otok, ostavivši za sobom čak oko 8.000 tona već iskopanog guana. U narednim je desetljećima bilo nekoliko pokušaja kolonizacije tog otoka i ponovne eksploatacije guana, no u konačnici se odustalo od svih projekata.
I danas je otok Jarvis u posjedu SAD-a, a pod strogom je zaštitom tamošnja flora i fauna.