Bartol Kašić rođen je na Pagu 1575. godine. Naučio je čitati i pisati kod ujaka koji je bio svećenik. Kao talentirani student u Rimu poučavao je hrvatski jezik u Ilirskoj akademiji, koja je djelovala u sklopu isusovačkog Rimskog kolegija. Krajem 16. stoljeća sastavio je hrvatsko-talijanski rječnik. Danas su poznata tri primjerka, od kojih se jedan čuva u Oxfordu.
Bartol Kašić je pripadao isusovcima, a jedna od njihovih zadaća bilo je poučavanje kršćana na području tadašnjeg Osmanskog Carstva. Budući da nisu imali nikakav priručnik, Kašić je 1604. objavio prvu gramatiku hrvatskoga jezika Institutionum linguae illyricae libri duo (lat. Ustroja ilirskoga jezika dvije knjige) na latinskome jeziku. Djelo je pisano u dva dijela i sadrži oko 200 stranica. Opisani hrvatski jezik je mješavina štokavskog i čakavskog. Razlike između tadašnjeg i današnjeg jezika nisu velike: umjesto x pišemo ž, umjesto sc pišemo š, umjesto gn pišemo nj, umjesto gli pišemo lj, umjesto cz pišemo c, umjesto c pišemo č, umjesto chi pišemo ć, umjesto y pišemo j.
Kasnije je Kašić postao ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. Nakon toga kreće u obilazak zapuštenih župa po Hrvatskoj, Bosni i Srbiji. Preveo je čitavu Bibliju na hrvatski te je čitao evanđelje na hrvatskom jeziku, a prevodio je i pobožne pučke knjige.
Djelo s najviše izdanja je katolički obrednik pod naslovom Ritual rimski (1640.), koji je bio službena liturgijska knjiga do 1929. godine. Njegovim najznačajnijim djelom smatra se prijevod Biblije, ali nikada nije objavljeno. Bartol Kašić umro je u Rimu 28. prosinca 1650.