Zašto Karl Marx i komunisti nisu voljeli bana Josipa Jelačića? – 1849.

Screenshot

Marxovo loše mišljenje o Jelačiću preuzela je i Komunistička partija Hrvatske, što je u konačnici dovelo do uklanjanja spomenika banu na glavnom zagrebačkom trgu.

Dana 31. listopada 1849. vojska pod zapovjedništvom hrvatskog bana Josipa Jelačića i austrijskog feldmaršala kneza Alfreda von Windisch-Grätza ugušila je revoluciju u glavnom gradu Habsburške Monarhije – Beču. To je bio jedan od razloga zašto je Karl Marx imao negativno mišljenje o Jelačiću. Naime, Jelačić je prethodno bio gušio i mađarsku revoluciju, a sad je, eto, ugušio i revoluciju u Beču i to u korist konzervativnih načela. Marxovo loše mišljenje o Jelačiću preuzela je i Komunistička partija Hrvatske, što je u konačnici dovelo do uklanjanja spomenika banu na glavnom zagrebačkom trgu.

Jelačić je pri gušenju revolucije bio dio trojke glavnih vojnih zapovjednika. Osim njega, bili su u trojki spomenuti feldmaršal Windisch-Grätz, kao i slavni feldmaršal grof Radetzky (poznat po Radetzky-maršu Johanna Straussa). Njih trojica su postali tako slavni, da su vojnici Monarhije na svoje mačeve dali ispisivati slova WIR (kratica za Windisch-Grätz, Iellachich, Radetzky). Riječ Wir na hrvatskom znači mi.

Radetzky je gušio revoluciju u Italiji, Jelačić u Mađarskoj i Beču, a Windisch-Grätz je poznat po osobito nasilnom gušenju revolucije u Češkoj (naredio je bombardiranje Praga). Na kraju je revolucija doista ugušena u svim dijelovima monarhije i pobijedila su konzervativna monarhistička načela. Ipak, vladajuća dinastija, na čelu s mladim Franjom Josipom, uvidjela je da su reforme nužne. Sljedećih 10-ak godina obilježilo je uvođenje reformi odozgo (za razliku od revolucije koja je to pokušala odozdo).

Facebook Comments



Loading...
DIJELI